Tužba protiv Katoličke Crkve

David – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

u ime milijuna obespravljenih, prevarenih, mučenih, ubijenih, opljačkanih kao i seksualno, psihički i fizički zlostavljanih

TUŽI KATOLIČKU CRKVU SA SJEDIŠTEM U VATIKANU

Tužba za čin prijevare i zavjere

Po prvi put u povijesti upućena je tužba državama (narodima) s pretežito katoličkim stanovništvom koja argumentirano ukazuje na to – što Katolička Crkva ustvari (ni)je.

Stoljećima Katolička Crkva uspijeva uvjeriti, odnosno obmanuti svijet lažnim predstavljanjem da je jedino njoj i njenom vodstvu povjereno čovječanstvo. Ponekad je pravda spora – u ovom slučaju ta je sporost (nepravda) trajala stoljećima – ali je uvijek dostižna.

Katolička Crkva svjesno je počinila najveću prijevaru i najveću zavjeru koja se ikada dogodila na Zemlji. Posljedice toga povijesno su nesagledive za čitav svijet i mnoge ljude!

Da se ta prijevara i zavjera nisu dogodile svijet bi danas izgledao drugačije, slobodnije, pitomije, svjetlije, pravednije i duhovno bogatije. Narodi bi bili jedni drugima prijatelji a ne neprijatelji. Ljudi bi bili sretniji i zdraviji.

Pravda i istina su mlinovi koje nitko ne može trajno zaustaviti ili okrenuti kako bi se mlinsko kolo vrtjelo unatrag, kao što nije moguće tijek rijeke vrati u njezin izvor.

Stoljećima su uvjeravali čovječanstvo (a tako je i danas!) da je svjetonazor isto što i naša savjest. Istina je da je savjest predvorje istine, a svjetonazor je predvorje demagogije ili ideologije.

Želimo vjerovati da je kod mnogih ljudi savjest – unutarnji osjećaj za istinu – iznad svjetonazora. Savjest i istina su nam urođeni, svjetonazor nam je nametnut izvana. Savjest ništa ne nameće i nikoga ne sudi. Svjetonazor je pun odredbi i zabrana!

Na vama je odluka – podržati Tužbu i time stati na stranu tražitelja slobode savjesti i slobodnog mišljenja ili ne i time nadalje pomagati Katoličkoj Crkvi u prikrivanju prijevare i seksualnog zlorabljenja djece.

Razmislite ovdje o mnogima koji su poruku istine morali platiti svojim životima.

______________________________________________________________________________________________________

Tužba se temelji na osnovi priznanja trojice posljednjih papa za zla i zločine koje je Katolička
Crkva počinila protiv ljudi i naroda kroz čitavu povijest sve do današnjeg vremena.


Tužba se podnosi međunarodnim institucijama koje u svijetu predstavljaju moralno etički
ekvivalent pravednosti, istine i pravde da podignu svoj glas i javno osude i sankcioniraju
(zabrane) vjersku instituciju koja je u povijesti učinila i danas još čini velika zla.

● Europski sud za ljudska prava u Strazburu
● Međunarodni sud za ljudska prava u Haagu
● Međunarodni sud za zločine Crkava i država u Bruxellesu
● Regionalne organizacije za zaštitu ljudskih prava
● Amnesty International, nezavisna organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava
● London Predstavnici Medijske organizacije jugoistočne Europe (SEEMO)
● Reporteri bez granica (RSF)
● Europski centar za slobodu tiska i medija (ECPMF)
● Europske radiodifuzijske unije (EBU)
● Udruge europskih novinara (AEJ)● Europska federacija novinara (EFJ)
● Međunarodna humanistička I etička unija (IHEU)

Obavještavaju se također i sve važne organizacije za poštivanje ljudskih prava pri UN-u
Tužba se također podnosi i onima koji u rukama drže instrumente za sankcioniranje kršenja
ljudskih prava države svijeta:


parlamenti država; predsjednici država i predsjednici vlada; pravno sudske institucije država
(Ministarstva pravosuđa) – gdje prevladava katoličko stanovništvo, a koji snose direktnu
odgovornost za sve svoje građane.

O tužbi se obavještavaju: glas javnosti – poznatije novinske i TV kuće koje trebaju i mogu, ako
žele, pomoći u rasvjetljavanju prave istine.
O tužbi su obaviještene i institucije nekih drugih država u kojima su katolici u manjini.
Na kraju se nalazi popis država i mnogih organizacija za ljudska prava kojima je ova tužba
poslana.

T U Ž B A

A. Utužuje se Katolička Crkva – Vatikan po 7 točaka priznanja krivnje vrhovnog poglavara
pape Ivana Pavla II. za počinjena zla i zločine.

B. Utužuje se Katolička Crkva – Vatikan po priznanjima krivnje vrhovnog poglavara pape
Benedikta XVI. za počinjena zla i zločine.
C. Utužuje se Katolička Crkva – Vatikan po priznanjima krivnje vrhovnog poglavara pape
Franje za počinjena zla i zločine.

Obrazloženje tužbe:

Napomena: Sva trojica papa koristili su u traženju oprosta umjesto stvarnih termina – zla i zločini –
riječ „GRIJEH“ – jer ona očito ljepše i ublažujuće zvuči u ušima i izgleda u očima promatrača.

Zla i zločini počinjeni po priznanju pape Ivana Pavla II.:

Na posebnoj svečanosti 12. ožujka 2000. g. koja je održana u bazilici sv. Petra, na kojoj su bili prisutni
diplomati akreditirani pri Svetoj Stolici, papa Ivan Pavao II. najprije je pozvao sve na ispovijed svih
grijeha i zatražio opći oprost, a onda tražio oprost grijeha koje je počinila Crkva ili su počinjeni u
njezino ime u 1970 godina njezine povijesti.
Crkva moli Božji oprost za grijehe vjernika.

„Ispovjedimo našu odgovornost kršćana za zla današnjice. Suočeni s ateizmom, vjerskom
indiferentnosti, sekularizacijom, etičkim relativizmom, kršenjem prava na život, siromaštvom mnogih zemalja – moramo se pitati koje su naše odgovornosti“, rekao je Papa

„Mi opraštamo i tražimo oprost“, rekao je Papa mnoštvu okupljenom pred Bazilikom Svetog Petra.
„Tražimo oprost zbog podjela među kršćanima, za nasilje za kojim su neki kršćani posegnuli u službi
istine i za povremeno neprijateljsko ponašanje prema sljedbenicima drugih vjera.“

Nakon toga sedam kardinala citiralo je sedam konkretnih povijesnih grijeha koje je Crkva počinila i
u koja su uključena sva zla dvaju proteklih tisućljeća te je zatraženo Božje praštanje.


Sedam konkretnih tema traženja oprosta su netolerancija disidenata i nasilje protiv njih, vjerski ratovi, križarski ratovi, grijesi koji su doveli do rascjepa među kršćanima, grijesi protužidovstva i šutnje tijekom progona Židova, grijesi prisilnog preobraćanja u obje Amerike i drugdje, grijesi pretvaranja ljudi u robove i uzrokovanja socijalne nejednakosti. Slijede citati sedam kardinala – konkretnih povijesnih grijeha (zala i zločina) koje je počinila Katolička Crkva.

● Netolerancija, nasilja tijekom križarskih ratova i inkvizicije. Tu su nabrojeni vjerski ratovi,
nasilja i potlačivanje tijekom križarskih pohoda, te nasilne metode tijekom inkvizicije. U prvoj
ispovijedi grijeha to je sve nabrojeno, a Papa je tijekom svoga pontifikata više puta spominjao te
grijehe.

● Podjela unutar kršćanstva, odnosno izopćenje, proganjanje, podjele, što je Papa također više
puta spominjao ističući da su upravo te podjele dovele do slabljenja Crkve.
● Grijesi počinjeni prema židovskom narodu. Najčešće se spominje „šutnja“ kao grijeh koji je
počinila Crkva tijekom nacističkih i fašističkih napada na Židove i donošenja rasnih zakona.
● Grijesi protiv prava naroda, ljudi, štovanja kultura i drugih vjera. Riječ je o patnjama koje su
doživjeli narodi Amerika nakon što su ih „otkrili“ europski katolici.
● Grijesi protiv žena (čaranja vještica), ljudi i rasa, što se odnosi na razdoblje u kojemu se ljude
pretvaralo u robove, a što Crkva nije sprječavala. Papa je trgovinu robljem izjednačio s nacističkim
pokoljima.
● Grijesi prema pojedincu i grijesi koji su doveli do socijalne nepravde. Crkva ne čini mnogo
vezano za traženje pravde za sve, ne može postojati pravda samo za bogate već i za siromašne.
Riječ je o grijesima današnjice.

Zla i zločini počinjeni po priznanju pape Benedikta XVI.:

Papa Benedikt XVI. 11. lipnja 2010. na misi na Trgu sv. Petra u Rimu zatražio je žrtve oproštenje za
seksualno zlostavljanje koje su počinili svećenici.


Nakon otkrivanja niza seksualnih zločina svećenika u Irskoj široj javnosti, papa Benedikt XVI.
dijagnosticirao je problem u ”Pismu irskim katolicima“ od 19. ožujka 2010.: među razlozima koji su
„prouzročili sadašnju krizu“ navodi i „težnju u društvu da se povlašćuje kler i druge osobe od
autoriteta te zabrinutost – na krivom mjestu – za dobar glas Crkve kako bi se izbjegli skandali“.

Lipanj 2010., VATIKAN – Papa Benedikt XVI. u petak je na misi služenoj na Trgu sv. Petra
zatražio oprost od Boga i žrtava, osobito djece, što su ih svećenici seksualno zlostavljali.

Papa Benedikt XVI. (2010.g.) samo je riječima rehabilitirao žrtve i kritičare seksualnih klerikalnih
zločina: „Izrazio je žaljenje zbog kršenja prava djece u Crkvi.”

Zla i zločini počinjeni po priznanju pape Franje:

U Čileu 11. travnja 2018. Papa Franjo službeno je zatražio oprost za sve slučajeve svećeničke spolne zlouporabe djece i za njihovo prešućivanje.

Od samoga početka svojega pontifikata 2013. papa Franjo molio je u niz navrata tijekom svojih javnih nastupa i susreta oprost u ime Crkve: bivše žrtve seksualnih zlouporaba i zlostavljanja u Crkvi, Protestantske Crkve, domorodačke narode, pripadnike LBGT zajednice… sve one koje je Crkva
vrijeđala i vrijeđa braneći svoj nauk.

Papa Franjo, 11.04.2014. molio je oprost za štetu koju su djeci nanijeli svećenici pedofili.

Papa Franjo održao je govor skupini pravnikâ, članova Međunarodne udruge za kazneno pravo, koje
je 23. listopada 2014. primio u audijenciju, pri čemu se založio za ukidanje smrtne kazne u svijetu i
proglasio smrtnu kaznu neljudskom.

Međutim, službeni stav Crkve nije se promijenio u odnosu na ranije stajalište po tom pitanju.
Točnije rečeno, Crkva je uvijek dozvoljavala i provodila primjenu smrtne kazne.

Primjera radi: Giovanni Battista Bugatti službeni je izvršitelj (čitaj: krvnik) za Papinske države od 1796 do 1865. godine. Bio je najdulji službenik u državama i dobio je nadimak Mastro Titta,
iskrivljeno rimski maestro di giustizia ili majstor pravde. Papa Pio IX. umirovio ga je u dobi od 85
godina s mjesečnom mirovinom od 30 škuda.

_______________________________________________________________________________________________________

Papa Franjo proglasio je smrtnu kaznu neljudskom i time priznao da je njegova
Crkva bila neljudska – tamnica religiozne prisile.

______________________________________________________________________________________________________

Papa Franjo zatražio je oprost za ulogu koju su odigrali neki pripadnici njegove Crkve
raspirujući etničku mržnju koja je dovela do pokolja. Gotovo 800 000 manjinskih Tutsija i
umjerenih većinskih Hutua ubijeno je u genocidu u Ruandi 1994.

_______________________________________________________________________________________________________

Ubijanje, klanje i religiozno blagoslivljanje oružja i ratova uvriježena je tradicija
Katoličke Crkve.

_______________________________________________________________________________________________________

Pripremajući se za obilježavanje 500 godina reformacije početkom 2017. godine, Papa je molio
protestante i druge kršćanske Crkve oprost zbog progona kroz povijest, kao i zbog nepoštivanja osobe Martina Luthera. Štoviše, zbog neuvažavanja sestrinstva s nekatoličkim Crkvama, kao ni prijateljstva s drugim religijama i u naše dane.

Jednom drugom prigodom boraveći među valdenzima, pripadnicima francuske kršćanske sljedbe,
molio ih je za oprost zbog stoljetnih brutalnih progona i umorstava, što ih je još u XII. stoljeću inicirao papa Inocent III.

U Boliviji je molio oprost zbog zločina počinjenih za kolonijalnoga vremena Crkve, a za vrijeme
posjeta dugo marginaliziranom domorodačkom narodu u Meksiku, molio ih je da oproste što ih je
Crkva isključivala zbog njihove vjere. „Neki su smatrali vaše vrijednosti, kulturu i tradiciju
inferiornima, a drugi su, zatrovani moći i novcem, ukrali vašu zemlju. Kako je to tužno! A tako mnogo možemo naučiti od vas!“

Lipanj 2015., Papa Franjo zatražio oprost zbog progona kalvinista. „U ime Katoličke Crkve molim
oprost za sva nekršćanska, pa i neljudska stajališta i ponašanje upereno protiv vas tijekom povijesti.
U ime Gospodina Isusa Krista, oprostite nam.“

________________________________________________________________________________________________________

Nije Isus Krist činio sva ta zla i zločine – On je naučavao mir, slobodu, toleranciju,
ljubav i pravednost!

________________________________________________________________________________________________________

Na večernjoj misi u bazilici Sv. Petra u Rimu (26.1.2016.) , kojoj su prisustvovali predstavnici ostalih
religija, Papa je zatražio “oprost za neevanđeosko ponašanje katolika prema kršćanima i drugim
Crkvama“.

Vraćajući se (u lipnju 2016. godine) iz Armenije u Rim, papa Franjo rekao je novinarima da bi se mi
katolici i drugi kršćani trebali ne samo ispričati osobama LGBT zajednica nego Boga moliti za oprost
zbog načina na koji ih diskriminiramo i marginaliziramo te pokazujemo prema njima neprijateljstvo.
Tu nije riječi o samoj homoseksualnosti, nego o uvažavanju tuđih mišljenja i osjećanja.

Papa Franjo molio je (ožujak, 2016.) ljude na Trgu sv. Petra u Rimu, okupljene na redovitom susretu
srijedom, oprost zbog seksualnoga skandala među svećenicima što je u Vatikanu izbio za vrijeme
održavanja biskupske sinode o pastoralu obitelji.

Papa Franjo – 06.2015. „u ime Katoličke Crkve molim oprost za sva nekršćanska pa i neljudska stajališta i ponašanje upereno protiv vas tijekom povijesti. U ime Gospodina Isusa Krista, oprostite nam.“

________________________________________________________________________________________________________

Ovo je najočitiji dokaz kako su crkvene vlasti oduvijek svoja nedjela podmetale pod ime Boga i Krista i tako svoj teret prebacivale na njihova leđa.

_______________________________________________________________________________________________________

Ožujak, 2018. god., Papa zatražio oprost od žena prisiljenih na prostituciju optužujući katolike za
zločin protiv čovječnosti. Papa Franjo posjetio je žene koje su dovedene kao roblje u Italiju te su bile
prisiljene prodavati svoje tijelo da bi izbjegle mučenje, sakaćenje ili ubojstvo. Vrhovnik Katoličke
Crkve tražio je oprost u ime svih katolika koji opće s prostitutkama optužujući ih za zločin protiv
čovječnosti jer na takav način katolici omogućavaju mučenje, ropstvo i širenje bolesnog morala.

Papa Franjo 2. 2019. god. priznao je da su svećenici i biskupi Katoličke Crkve seksualno
zlostavljali časne sestre, a u jednom su ih slučaju čak držali kao seksualno roblje.

Associated Press još 2018. god. upozoravao je na silovanje časnih sestara od svećenika.

AP je objavio da su slučajevi seksualnog zlostavljanja časnih sestara prijavljeni u Europi, Africi,
Južnoj Americi i Aziji, što pokazuje da je problem globalan i prisutan zbog nižeg statusa časnih sestar
u Crkvi i njihove podređenosti muškarcima koji je vode. U posljednje vrijeme časne sestre istupaju u
javnost s optužbama za seksualno zlostavljanje. Žrtve su izjavile da crkveni vođe godinama nisu ništa poduzeli kako bi to nasilje zaustavili, čak ni kada je veliko izvješće o problemu u Africi prijavljeno Vatikanu tijekom devedesetih godina.

Papa Franjo zaključio je svoj skup o zlostavljanjima (Vatikan, 21. – 24. veljače 2019.), na kojem je
sudjelovalo 190 biskupa, govorom u kojem je za svećeničko silovanje djece optužio Sotonu.

Što su Papa i dvjestotinjak crkvenih vladara s tog skupa ponudili svijetu:

  • da se zlostavljanje više nikada ne smije dogoditi
  • počinjena zla Crkve Papa je relativizirao izjavom da su se slične stvari događale u nekim
    kulturama uz prinošenje žrtve – napose djece – kao žrtava u poganskim ritualima.
  • da su pojedini pripadnici klera postali instrument u rukama Sotone.
  • poruke sa skupa Pape i crkvenih velikodostojnika užasnule su žrtve po čitavom svijetu! Te
    poruke i jesu užas za nebrojene žrtve, za svakoga iole moralnog i poštenog čovjeka! Ne zaboravimo da se to zlo događalo stoljećima, a tek je danas došlo na svjetlo dana – na naplatu! I umjesto naplate i suđenja akterima – akteri sude nepoznatim zločincima – sotonama – a mnogi odgovorni za učinjena zla i dalje ostaju u krilu svoje “zaštitnice – Majke Crkve” bez odgovornosti i sankcija.

________________________________________________________________________________________________________

Niti jedan papa, ni svi kardinali i biskupi, ni svi njihovi zagovornici i učeni stratezi
koliko god se trudili, ne mogu više s počinjenih zlodjela i zločina skinuti krimen
obmane.

________________________________________________________________________________________________________

Kratki osvrt na traženje oprosta trojice papa

▪ Sam čin traženja oprosta trojice zadnjih poglavara Katoličke Crkve za počinjena djela svakako je
pozitivan i dobro došao. Postavlja se pitanje je li to dovoljno? Sudeći po načinu izražavanja stječe
se dojam da se oprost tražio više za počinitelje tih djela, a manje za one koji su ta djela poticali,
okoristili se njima i bili glavni stratezi u svemu. Potpuno je jasno da je oprost zatražen samo forme
radi kako bi se stekao vanjski dojam kajanja za počinjena djela i skinuo krimen sa svojih leđa.


▪ Zatražiti oprost i istinski se pokajati – ne zahtijeva li to od tražitelja oprosta da prvo iskreno
preispita i pogleda – što su krivo činili i zašto i na koje načine su se tim postupcima okoristili i
drugima nanijeli zlo. Ne zahtijeva li to da se pogledaju uzroci takvog ponašanja i učinjenih zlodjela?
Nadalje, očekuje se da se činom javnog kajanja i traženja oprosta iskreno prizna uzrok takvog
ponašanja i pri tome obeća stvarno uklanjanje uzroka i konačno to poduzme.


▪ Traženje oproštenja i sam čin pokajanja moralno implicira da sve čime se netko okoristio i time
stekao materijalne i druge privilegije na račun društva i pojedinaca, načinjenu štetu, dotični treba
nadoknaditi.


▪ Budući se ovdje radi o vjerskoj instituciji, koja je za sva svoja djelovanja tvrdila i tvrdi i danas da
su sve što su činili, a čine i danas – „činili u ime Boga i Krista“ , traženje oprosta bio bi moralni
čin priznanja da su zlorabili i danas zlorabe božanski nauk podmetnuvši vjernicima svoj katolički
nauk. Rezultat iskrenog pokajanje i traženje oprosta trojice papa trebao bi biti njihovo odricanje od
katoličkoga nauka, te prihvaćanje i prakticiranje nauka na koji se pozivaju – Božjeg nauka, koji je u potpunoj suprotnosti s katoličkim naukom.

Nažalost, takvog konkretnog traženje oprosta i pokajanja nije se moglo vidjeli ni čuti ni od jednog
poglavara Katoličke Crkve i nema nade da će se ikada čuti. Tako zatraženi oprost i pokajanje
zahtijevao bi od svećenstva da prihvati Isusovo služenje narodu. To bi značilo živjeti i raditi svojim
rukama, kao što je to činio Isus iz Nazareta (kao stolar) i propovijedati (što znači biti primjer) po
Mojsijevih Deset Božjih zapovijedi i Isusovom Govoru na Gori. To bi značilo – ne biti iznad naroda,
već u službi naroda. To bi značilo ne živjeti materijalno na račun svojih vjernika i nevjernika. Takvo
traženje oprosta i pokajanje za sva učinjena djela i ona koja se još danas svakodnevno čine, značilo
bi odreći se svog bogatstva, bogatog življenja, velikog ugleda i korištenja novca naroda iz državnih
proračuna. Značilo bi to biti potpuno u službi Boga i naroda!

Obrazloženje tužbe

Katolička Crkva kriva je za stoljetno obmanjivanje svojih vjernika i čitavog svijeta lažnim
predstavljanjem, koje je glavni uzrok zala i zločina kroz čitavu njenu povijest do današnjeg vremena.
Prvenstveno za taj čin obmane trebali su poglavari Katoličke Crkve izraziti kajanje i zatražiti
oprost. Glavna krivica leži u tvrdnji da su oni zastupnici Kristovog nauka. Da je tvrdnja o obmani
točna svjedoče mnogi tekstovi objavljeni već u samoj Bibliji, na koju se uvijek pozivaju.

Na mnogim mjestima (vidi prilog) izjave Isusa iz Nazareta dokumentiraju tvrdnju o zloupotrebi
Njegovog nauka od Katoličke Crkve iz koristoljublja. Katoličko učenje i njihov nauk nema ništa
zajedničko s Božjim naukom, tj. učenjem Isusa iz Nazareta!


Koristoljublje Katoličke Crkve očituje se u korištenju državnih institucija za svoje interese, lažno
stvorenom ugledu i moći, manipuliranju vjernicima, nevjernicima i ostalim građanima u društvima
gdje djeluju. Znači, predstavljanje čitavom svijetu „svojih visoko moralnih principa“ pod imenom
Boga i Isusa Krista.


Pod istinski kršćanski nauk Isusa iz Nazareta podmetnut je katolički „kršćanski“ nauk, koji je
dijametralno suprotan Isusovom nauku. Za tu tvrdnju ne treba imati visoko teološko, filozofsko ili
neko drugo visoko obrazovanje. Sam Isus izjavio je: „Moj je nauk nauk našega Nebeskog Oca i on se
ne temelji na visoko obrazovanim farizejima – to je nauk srca koji može razumjeti svaki čovjek bez
obzira na obrazovanje.“

_______________________________________________________________________________________________________

Svatko može provjeriti poruke Neba i poruke Crkve i odlučiti kome će vjerovati –
samo je jedna istina!

________________________________________________________________________________________________________

Niti u samoj Bibliji nigdje ne stoji da je Isus dao upute ili savjete da se uspostavi sustav svećenstva.
Nigdje ne stoji da je Isus iz Nazareta autor kultova, dogmi, sakramenata ili crkvenih zapovijedi.
Dogme su izjave o nekom sadržaju katoličke vjere i one su ujedno i vjerske obaveze. Crkvene
zapovijedi pravila su crkvenog života – opet obaveze.

Isusov nauk uči ljude upravo suprotno – On je donio Božji nauk koji kao glavnu premisu sadrži
„slobodnu volju“ . Znači u Božjem nauku nigdje nema prisile i zapovijedi „ti moraš“ – već samo „ti
trebaš“. Isus je rekao – slijedite Mene, nije rekao – slijedite svećenstvo. On nigdje nije naučavao da se
u Njegovo i Božje ime čine zločini i ubija kako bi se branio Njegov nauk.


Isus iz Nazareta nije učio o bogu koji kažnjava i neposlušnima prijeti paklom kao što to preko svojih
odredbi, kanonskog zakona i Starog zavjeta uči katolički nauk o okrutnom bogu. Isus je govorio o
drugom Bogu, Ocu koji ljubi svu svoju djecu.

Nadalje, Isus nije nikada govorio o tajnama vjere, koje tumači Katolička Crkva podmećući svoje tajne
kao božanske tajne kako bi lakše manipulirala ljudima. Što sve vatikanska Crkva skriva u tajnim
arhivima i zašto su arhivi tajni? Trebaju li istini tajni arhivi? Ne govore li skrivanje ili tajenje nečega
pred narodom i svijetom da Crkva skriva istinu o sebi i svom djelovanju jer bi je istina o lažnom
predstavljanju kompromitirala.

Čitav svijet dobro je upoznat s kriminalom opterećenom Katoličkom Crkvom, kako jučer, tako i
danas. Mnogi su proganjani, mnogi poubijani – tamnice, mučenje – sudbina za sudbinom i mnogim
su obiteljima žrtava ostale trajne traume. Zlodjela crkvenog sustava protežu se od antike, preko
srednjeg vijeka do danas. Sve to nametnula je svećenička kasta u ime Boga i Krista! Klerikalne
organizacije pokazale su svu svoju okrutnost, koja je teško shvatljiva normalnim ljudima! Nažalost,
ta okrutnost prisutna je i danas. Brojni slučajevi seksualnog zlostavljanja djece (skandali spolnog
zlostavljanja dječaka i djevojčica i mladeži kao i spolno i drugo zlostavljanje žena) koje je počinilo
svećenstvo zgrozili su čitav svijet.


Svijet je ostao zgrožen i s nevjericom promatrao postupke visokog svećenstva, koje je pokušalo sve
zataškati pred javnosti i time omogućiti da veliki broj nižih, ali i visokih crkvenih dužnosnika ostane
nekažnjen. I sve se to događa u kontinuitetu.

Gotovo nema tjedna ili mjeseca, a da se u Katoličkoj Crkvi negdje u svijetu ne dogodi financijski,
korupcijski, privredni ili kriminalni zločin protiv čovječnosti. Najzanimljivije u svemu tome – Crkva
se pred državom zaštitila – za nju ne vrijede zakoni kao za sve ostale građane države u kojoj djeluje.
Ona javno proziva sve u društvu na moralnu odgovornost, dok za nemoralno ponašanje u svojim
redovima ne dozvoljava ni komentiranje ni sankcioniranje. Katolička Crkva stavila je sebe na
pijedestal božanskoga, tj. iznad naroda, države, zakona – pa i Boga!


Sva zlodjela i zločine priznala su trojica papa našeg vremena i to više nikada neće moći osporiti. Pa
ipak ta crkvena organizacija ima veliki ugled u svijetu! Unatoč kriminalnoj prošlosti i zlima koja čine
i danas, dužnosnici Katoličke Crkve sebe predstavljaju kao apostole morala!
Ovo su bile neke usporedbe i informacije o zbivanjima koje može razumjeti svaki čovjek koji se
potrudi upotrijebiti svoj analitički duh. Ovo su kratke opaske koje je nužno trebalo navesti kako bi se
razumjela tužba.

Isusov Božji nauk nije ideologija, već su to stvarne upute za život, vrijedne poštovanja – dane za sve
ljude na Zemlji. Isus nije za to ništa tražio ni uvjetovao rekavši: „Tko to želi, neka to uzme, tko to ne
želi, neka to ostavi.“ Dakle, slobodna volja za sve! Isus iz Nazareta nije od Sebe i Božjeg nauka
stvarao kult!


Nauk Katoličke Crkve jest ideologija koja se temelji na principima – podijeli, veži i vladaj. Ona je
prema ljudima puna očekivanja, zahtjeva, uvjeta i zabrana. Kod nje ne postoji slobodna volja ni za
pojedince ni za društvo!

Zaključak

Tužba se temelji na vjerodostojnim argumentima, tj. priznanjima trojice posljednjih papa, koji su se
u ime Katoličke Crkve ispričali svijetu za sva dosadašnja crkvena djela učinjena protiv čovječnosti, a
koja su se očitovala u netoleranciji, poticanju na mržnju, proganjanju, potlačivanju naroda, nasilju i
zločinima. U isprici pape ne spominju čin zločina, već ga jednostavno nazivaju grijeh. U svojoj isprici
oni ne spominju koje su zločinačke režime podržavali i s njima aktivno surađivali jer su kroz čitavu
svoju povijest uvijek bili uz one koji su djelovali protiv čovječnosti: robovlasnički, srednjovjekovni
inkvizicijski i križarski, fašistički (Hitler, Mussolini, Pavelić, Pinochet) i druge.


Pape su priznali zlodjela institucije Katoličke Crkve kroz čitavu povijest do zaključno vremena u
kojem živimo računajući na zaborav i nezainteresiranost ljudi. Iako su počinjena zla proistekla iz te
institucije, ona je svoja djela znalački podmetnula Bogu i Kristu. I tako mnogi u svijetu za njihova
djela optužuju Boga i Krista. Nažalost, ljudi Crkve i dalje čine zlo i dalje se ispričavaju. Nakon
takvih priznanja i za manje učinjenih zala svaka druga organizacija bila bi izbrisana sa Zemlje!

Čitav je svijet s oduševljenjem prihvatio gestu katoličkih poglavara koji su „imali hrabrosti“
zatražiti oprost za mnoga djela koja su počinili ljudi Crkve i njeni vjernici.

No, je li sama empatija dovoljna? Je li dovoljno samo zatražiti oprost i time oprati krvlju uprljane ruke i ići dalje kao da se ništa nije dogodilo? Je li dovoljno zatražiti oprost i sa sebe skinuti odgovornost za tisuće i tisuće žena i muškaraca spaljenih na lomači diljem svijeta? Je li dovoljno samo se ispričati za zvjerstva koja su počinjena u križarskim ratovima? Je li dovoljno samo zatražiti oprost za sva zla koja su u Drugom svjetskom ratu počinjena nad Židovima i drugim narodima? Je li dovoljno samo zatražiti oprost za seksualno zlostavljanje djece i mladeži koje je počinilo svećenstvo i da pri tome dotični ostaju nekažnjeni i premještani u neke druge župe ili države? Je li dovoljno samo ispričati se za milijune ljudi u čitavom svijetu koje je jedna vjera zlostavljala na različite načine?

Nažalost, mnogi kršćani, pa i nekršćani, zaboravljaju ili ne žele pogledati u činjenicu da su se sva ta
zla činila u ime kršćanstva, Boga i Krista ! Dakle, Katolička Crkva natovarila je na Kristova i
Božja leđa sva zla koja je ona počinila .

Kako je moguće da traže Boga da im oprosti kad su priznali da su sva zla činili i još čine u Njegovo, a ne u svoje ime i da svijet to blagonaklono prihvaća!? Kako je moguće da im Bog oprosti kad i dalje prakticiraju svoj nauk pod Njegovim imenom i čine zlo za zlom u kontinuitetu!?


Kako je moguće da ljudi ovog svijeta, naročito oni u vrhu vlasti to toleriraju, pa čak dolaze papi na
audijenciju, ljube mu ruke i skrušeno stoje pred njim!?


Kako je moguće da papa Franjo sa svom mračnom i opterećenom prošlošću svoje Crkve u Europskom parlamentu drži lekcije i poduke europskim državnicima i potom ga oni i čitava europska javnost nagrađuju pljeskom i hvalospjevima? Kako je to uopće moguće – a ipak je moguće!

Odakle ta tolerancija, snishodljivost i strah pred crkvenim vladarima? Biskupi često teatralno kažu:
„Pa i mi smo ljudi i kao takvi isto griješimo.“ Nije li to licemjerno od njih?


Zašto ljudi zatvaraju oči i usta pred zlom? Moć i strah od nepoznatog često su razlog zašto ljudi
zatvaraju oči i usta pred javnosti i, nažalost, pred samima sobom. Ta vjerska institucija održala se i
tijekom povijesti obogatila ne svojim radom, već manipulacijama i pljačkom, čime je stekla moć i
postala državnom religijom i time utječe na mnoga događanja u državama gdje je većinsko
stanovništvo katoličko, kao i na događanja u čitavom svijetu. Katolička Crkva jedna je od
najbogatijih i najmoćnijih država na svijetu, koja neposredno i posredno upravlja drugima.

Isus iz Nazareta već je tadašnje vjerske vlasti prokazao i javno obznanio da njihovo djelovanje nema
ništa zajedničko/ veze s Bogom i zbog toga je razapet i pogubljen na križu! Isus iz Nazareta nazvao
je religijske vođe i pismoznance „ gujama i zmijskim porodima“ , „ okrečenim grobovima“ koji
samo izvana lijepo izgledaju, ali su unutra puni mrtvačkih kostiju i svakog smrada.

Podizanje ove tužbe pitanje je savjesti za sve koji sve to znaju i zatvaraju oči i šute o tome! Ovo je
pitanje empatije i odgovornosti prema milijunima žrtava! Ovo je moralno pitanje kako za pojedince –
naročito one koji stoje visoko u hijerarhiji svojih država i toleriraju zla koja dolaze iz te Crkve praveći se da se ništa nije dogodilo, kao i da se danas ništa loše ne događa. Ovo je također pitanje i za društva i njihove institucije koji sebe nazivaju kršćanskima. Moglo bi se još u nedogled postavljati pitanja, no ovo je samo tužba i u njoj nema mjesta za milijune i milijune stranica knjiga koje bi otkrile nesagledive patnje milijuna nedužnih ljudi.


Nikako ne bi trebalo zaboraviti da je tijekom čitave povijesti bilo zlostavljano, zvjerski mučeno mnogo nedužnih ljudi, među njima hrabrih i uglednih, kako iz same Crkve, tako i iz društvenog života, te mnogo Božjih proroka na čelu s najvećim prorokom svih vremena Isusom iz Nazareta; na kraju su mnogi od njih ubijeni na nezamislive načine.

Opet treba naglasiti: ubijani su pod vodstvom crkvene organizacije (religiozne kaste), koja je takva krvnička i genocidna djela i svoj nauk podmetnula Bogu i Isusu Kristu upotrebljavajućinjihova imena kako bi opravdala i ublažila svoje postupke.

Ne šalje li Katolička Crkva na taj način poruku da se za nasilje i zločine dovoljno ispričati i zatražiti
oprost – čini se da da!

Kako u tom čitavom kontekstu informacija o neljudskom djelovanju Katoličke Crkve protumačiti
njeno agitiranje da se u temeljne vrijednosti Europske Unije unesu upravo vrijednosti Katoličke
Crkve!?

______________________________________________________________________________________________________

Oduzevši ljudima saznanje o pravoj istini u Božjim porukama i sakrivši ga od svih
koji traže istinskoga Boga, Katolička Crkva prekršila je sva ljudska prava.

________________________________________________________________________________________________________

Na kraju ove tužbe treba se rasvijetliti još jednom ono najbitnije:

Katolička Crkva održala se skoro dvadeset stoljeća zloupotrebom božanskog nauka koji je na Zemlju
donio Isus iz Nazareta. Ona je od tog nauka načinila katolički nauk – proglasivši glavne upute za život „Govor na Gori“ utopijom, tj. neprovedivim u današnje vrijeme, a „Deset Božjih zapovijedi“ i druge pouke tumačili su i još tumače po svome kako bi zadovoljili svoje interese. Činjenica je da Bog nema nikakve veze s Crkvama i mračnim učenjima koja su iznjedrila mnoge patnje i zla nad ljudima. Nasilja ne dolaze od Boga, On je iznad religija!


Treba dalje naglasiti da se Katolička Crkva nehumano i nasilno ponašala i tako se ponaša još danas
prema:

● ženama – seksualno iskorištavanje, traženje od žena da budu poslušne i podređene svojim
bračnim partnerima, nedozvoljavanje ženama da vrše svećeničke službe u njihovim crkvama;
Crkva se bori protiv ženskih prava i sloboda
● djeci (krštenje, spolna zlostavljanja)
● obitelji – sa zahtjevom da vjernici obvezno trebaju krstiti svoju djecu; nakon krštenja tvrde da
su djeca do osamnaeste godine u vlasništvu Crkve i ne mogu se iz nje ispisati
● neistomišljenicima – anatemizirajući ih kao protivnike društva u kojima žive (npr. ateiste, neke
nekršćanske i kršćanke zajednice ili njoj ideološki nepodobne političke stranke, također udruge
civilnog društva koje se zalažu za slobode i ljudska prava svih građana)

Molimo ne zaboraviti – sve to nalazi se u priznanjima trojice papa našeg vremena.

Obmana je ključ optužbe – katolički nauk nije Božji nauk!

Najveća obmana u povijesti čovječanstva zloupotreba je Božjeg nauka od Katoličke Crkve za
činjenje kriminalnih i zločinačkih djela, i to pod imenom kršćanstva i Isusa Krista.
Na Božjem su imenu stekli ugled, privilegije i bogatstvo. Došlo je vrijeme da svi odgovorni i oni
koji u sebi imaju moralno etičke odgovornosti podignu svoj glas bez već stoljećima prisutnog straha
jer crkvene institucije prijete paklom „Boga i Krista“, koji kažnjavaju. Tom obmanom Katolička
Crkva zavela je i podijelila tijekom povijesti milijune ljudi, a to čini još i danas! Tom obmanom
Katolička Crkva udaljila je od Božjeg nauka nebrojene ljude koji nisu mogli prihvatiti katoličkoga
krista i boga. I konačno, tom je obmanom bačena sramota na Božje i Kristovo ime. Ta je obmana
čista prijevara koju su skoro 20 stoljeća mogli provoditi samo dobro izučeni teolozi nad neukim i
poslušnim narodom.
Posebno treba naglasiti da je Katolička Crkva stekla ogromno bogatstvo i to ne svojim radom već
pljačkom, ratovima, otimanjem posjeda i drugim nehumanim postupcima.

Predstavljajući se narodima kao Božja zastupnica, Katolička Crkva izvlačila je stoljećima, pa i danas,
velike količine novca iz državnih proračuna za svoje djelovanje i usluge koje prodaje narodu. Radi se
o milijardskom novčanom iznosu, koji se kroz povijest pretvorio u danak i svoje značenje i obvezu
zadržao do danas.


Ugovori koje je Katolička Crkva manipulacijama i prevarom (predstavljajući se Božjom zastupnicom)
sklopila s mnogim državama u svijetu trebaju automatski prestati važiti. Njeno bogatstvo i novac treba se odmah oduzeti i upotrijebiti u humane svrhe kao i za obeštećenje njenih žrtava.

To podrazumijeva i ukidanje svih privilegija koje Crkva trenutno koristi, kao što su ukidanje
vjeronauka u školama, ukidanje obrazovnog crkvenog sustava, ukidanje dušebrižništva u vojsci i
policiji, te zabrana sudjelovanja u javnim i državnim manifestacijama.

Ako Bog i Krist postoje, muškarci Crkve krivi su jer su obmanjivali svoje vjernike i čitav svijet.
Evidentno je da veliki broj svjetske populacije potvrđuje postojanje Boga – potvrđuje to i preko
milijardu katolika. Nije li došlo vrijeme preispitivanja – kome vjerovati!? Bogu Katoličke Crkve ili
Bogu Svemira! Nije li došlo vrijeme za mnoge da pogledaju što to naučava Katolička Crkva, a što
Isus iz Nazareta?


Ako Bog i Krist ne postoje, opet je Katolička Crkva izvela veliku obmanu i opet je kriva za
obmanjivanje svojih vjernika i čitavog svijeta!

____________________________________________________________________________________________________

Trojica papa priznala su zla svoje Crkve i samo se ispričala – muškarci Crkve i dalje čine zla i dalje se samo ispričavaju.

_______________________________________________________________________________________________________

Važno je naglasiti: ova tužba nije usmjerena protiv katolika vjernika – svatko ima pravo vjerovati i
slijediti ono što želi, ali onda je dužan pod svoja djela i svoj nauk potpisati sebe – a ne drugoga, u
ovom slučaju Boga i Krista.
Svi kojima ova tužba bude upućena, koji su u bilo kojoj službi naroda i općeg dobra svih ljudi – htjeli
ili ne htjeli, suočiti će se s moralno etičkom odgovornošću. Svejedno, ako i ne učine ništa, po običaju
odšute, moraju biti svjesni da prihvaćaju krimen – suodgovornost za počinjena i buduća djela
Katoličke Crkve. Znanje o zlima obvezuje – šutnja nas ne oslobađa! Nebitno je tko podnosi ovu tužbu,
koja udruga – ovo je tužba svih onih koji su stoljećima (i danas) bili obespravljeni, ponižavani,
ugnjetavani, zvjerski mučeni (tjelesno i psihički) i bezobzirno ubijani na nezamislive načine.
Posljedice su iznjedrile mržnju među ljudima i narodima kao i neprekidno ratovanje.

Temelj Božjeg nauka jest mir i ljubav za sve i prema svima bez granica, koji ne poznaje nebrojena
ograničenja koja je Crkva natovarila ljudima na leđa.


Treba i na kraju još jednom ponoviti: Grozote koje su se događale i koje se događaju i danas nisu djelo Isusa Krista – On je donio poruku i nauk mira i ljubavi. On nije donio vanjsku religiju (kultove, procesije, svece, štovanje mrtvaca), već unutarnju religiju! Njegov nauk – Božji nauk glasio je: jedan
narod – Božji narod. Crkva je taj nauk preokrenula u svoju korist – podržavajući nastanak mnogih
naroda pod motom – crkveni narodi.


Istina je da su „kršćanske“ zemlje međusobno ratovale i međusobno se ubijale, a to čine i danas.

Istina je da postoji velika razlika između katoličkoga poimanja i življenja mira i mira koji je tumačio
Isus iz Nazareta!

Preko svojih školovanih i u društvu visoko pozicioniranih stratega Katolička Crkva uvjerava narod i
svijet da je Crkva u procesu prilagođavanja vremenu u kojem živi. U stvarnosti ona se svim silama
trudi da narode i svijet prilagodi svojim interesima svojim već stoljetnim temeljnim naučavanjem po
kojem je ona centar zbivanja, a ne Bog.

________________________________________________________________________________________________________

Katolička Crkva svim silama nastoji sakriti i relativizirati svoju prošlost optužujući druge za njihove zločine, a svoja počinjena zla i zločine prikazuje kao grijehe.

________________________________________________________________________________________________________

Kako protumačiti činjenicu da se svi koji sebe nazivaju kršćanima odnose nezainteresirano prema
milijunima žrtava svoje Crkve koje su se dogodile u prošlosti, a događaju se još i danas. Kakvi bi to
bili Bog, Vladar, i Krist, Suvladar Nebesa, kad bi učili i naučavali kako to čini Katolička Crkva!?
Kakav bi to bio Bog koji bi se bogatio na račun ljudi? Kakav bi to bio Bog koji bi ljude dijelio na
dobre i zle, koji bi jednima pripremao raj, a drugima pakao – kakav bi to bio Bog – to može biti
jedino katolički bog!?


Napomena: Možda će se nekome činiti da se u tekstu optužbe neke činjenice ponavljaju. Da, to
je namjerno učinjeno kako bi se te činjenice još više naglasile.
Zar se počinjena zla nisu neprestano
ponavljala i još se učestalo ponavljaju. Milijuni žrtava vrište da se čuju njihovi krici, boli, patnje…..
žrtve viču… pozivaju sve koji u sebi još imaju imalo čistote srca da svoj glas podignu u ime njihove
boli, patnje i njihovog pogaženoga dostojanstva.
Kako bi trivijalizirali milijune žrtava Crkve, zagovornici Crkve brojčano ih uspoređuju sa žrtvama
komunističkih režima. To dovoljno govori o njima samima – ne žele pogledati izvor zla i terora nad
ljudima. Komunistički i drugi totalitarni režimi nisu nastali sami od sebe – njihova su preteča bili oni
koji sakrili Boga od ljudi kako bi ostvarili svoje interese na Zemlji. Žrtva zla jest žrtva i njoj nije
potreban zajednički nazivnik režima ili ideologije. Zagovornici bilo koje ideologije ili režima koji
čine bilo kakvo zlo suodgovorni su i zagovornici su zla!

________________________________________________________________________________________________________

Oni koji su zatajili i još i danas skrivaju od ljudi Božji nauk na Zemlji – odgovorni su za mnoge žrtve svijeta

________________________________________________________________________________________________________

PRILOG

Treba naglasiti, božanski nauk preko Krista i mnogih proroka nije tijekom povijesti do danas na
Zemlju donio militarizam, netrpeljivost, nasilnost, netoleranciju……već je donio sasvim drugačije
temeljne vrijednosti, koje su ljudi Crkve odbacili i stoljećima prilagođavali svojim interesima.
Umjesto da ljude približi Bogu, Crkva se postavila između Boga i čovjeka…


Nije teško zaključiti što bi se bilo dogodilo sa svećenstvom da je prihvatilo Božji nauk i kako bi danas
izgledao život ljudi na Zemlji. Nauk koji je donio Isus iz Nazareta Crkva je proglasila utopijom i
neprovedivim.

Neka svatko svojim zdravim razumom i čistim srcem sam prosudi tko je u pravu – Bog ili čovjek.

_______________________________________________________________________________________________________

Isusovo je učenje jednostavno učenje – to su upute za život. Svećenstvu je to učenje bilo prejednostavno zbog čega su ga pretvorili u zvanje, čiji tumači mogu biti samo oni. To što tumače, sami ne žive.

________________________________________________________________________________________________________

Razlike između Božanskog nauka Isusa iz Nazareta i katoličkoga učenja

Isus iz Nazareta naučavao je mir – Crkveni „sveci“ rat; Isus iz Nazareta naučavao je pomirenje –
Crkveni „sveci“ prokletstvo; Isus iz Nazareta naviještao je Kraljevstvo nebesko – Crkveni
„sveci“ vječne paklene muke; Isus iz Nazareta naučavao je zakon uzroka i posljedice – Crkveni
„sveci“ „Božju tajnu“; Isus iz Nazareta naučavao je da je Bog u svakome čovjeku – Crkveni
„sveci“ nauk da je On u tabernakulu.


Unatoč crkvenim osudama prokletstvom, činjenica je da Isus iz Nazareta nije naučavao ni jedan
jedini od tih sakramenata. To što On, S uvladar Božjeg kraljevstva, naučava nema nikakve veze s
ritualima ili sakramentima i On nikada nije prakticirao ni jedan sakrament.


Isus iz Nazareta – nije krstio – nije ispovijedao – nije udijelio pričest – nije krizmao – nije zaredio
svećenika – nije obavio ženidbu – nije dodijelio „bolesničko pomazanje“.

Što je Isus iz Nazareta naučavao, a što nije!?

Isus iz Nazareta donio je jednostavno učenje o ljubavi prema Bogu i čovjeku i o miroljubivosti,
učenje Slobodnog Duha. On je naučavao put samospoznaje i čišćenja, pokajanja, opraštanja i molbe
za oproštenje i nadoknade prouzročenoga.


Sve bez svećenika, bez Crkava, bez kultova, bez ceremonija, bez krvnih žrtava, bez tamjana, bez
euharistije, bez monstance, bez krštenja djece, bez bolesničkog pomazanja, bez dogmi izmišljenih od
ljudi i crkvenih poduka, bez navodnih svetaca i blaženika, bez relikvija, bez kulta mrtvih, bez čitave
izvanjske magije koja ljude vezuje za svećenike, bez raspela, bez krunice, bez navodne majke Božje,
bez molitvenih floskula, bez vrata oprosta, bez vječnog prokletstva, bez papa i biskupa, bez
ispovjedaonica, bez crkvenog poreza, bez mamona, bez čitave izvanjske magije koja ljude vezuje za
svećenike.

_______________________________________________________________________________________________________

Dogme, sakramenti, vječno prokletstvo, krštenje … sve to(i mnogo toga više!) nije ništa drugo nego crkvene krivotvorine…

_______________________________________________________________________________________________________

Tumačenja i nauk Katoličke Crkve koji su osakatili učenje Isusa iz Nazareta

Katolička Crkva personificira okrutnog, nemilosrdnog boga. Boga koji kažnjava, koji je pun
očekivanja od svojih sljedbenika. Boga koji je nametnuo ljudima nebrojeno mnogo zakona i propisa.
Boga koji traži da ga se slavi ceremonijama. Boga koji je svojim sljedbenicima nametnuo kultove i
sakramente. Boga koji ne dozvoljava ljudima slobodnu volju. Boga koji osuđuje svako drugačije
razmišljanje. Boga koji je naredio da se njegov nauk brani svim sredstvima – također mučenjem i
ubijanjem.


Učenje Katoličke Crkve tvrdi da je nju bog osobno ovlastio da bude posrednica između njega i ljudi.
Po učenju Crkve, bog je zapovjedio da se izgrađuju ogromni hramovi optočeni zlatom.


Bog Katoličke Crkve naredio je da svećenstvu trebaju zemljoposjedi, tvrtke i banke – da trebaju biti
bogati. Nadalje, bog je naredio da se svećenstvo mora oblačiti u skupocjene odore i propovijedati uvijek tako da narod bude podjarmljen, a državni dužnosnici na vrhu.

Bog je svojim svećenicima zapovjedio da između sebe izaberu svog papu – zemaljskog oca, kojeg
će narodi moći slaviti i klanjati mu se.


Katolički bog obznanio je i da se do boga i carstva nebeskoga može doći jedino preko katoličkoga
svećenstva.

Informirajmo se i potražimo učenje Isusa iz Nazareta i razmislimo ima li u njemu i trunke zla prema ljudima. Jesu li Božje upute ljudima bilo gdje usmjerene protiv ljudi, jesu li oneokrutne kao što to Crkva prikazuje!?

Važno je znati:
Isus iz Nazareta nije učio nikakvu vanjsku religiju. On je učio Unutarnji bitak, put k Bogu za
svakoga – unutarnji život. On je naučavao zakon ljubavi i mira – ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Uz mnoge današnje studije i istraživanja eminentnih poznavatelja ove tematike kao podloga za
ovu tužbu korišteni su i sljedeći izvori:

Garry Wills: “Papal Sin: Structures of Deceit”; Hubertus Mynarek: “Papst Franziskus, Die
kritische Biografie”; Heinrich Intitoris / Jacob Sprenger: “Malleus Maleficarum”; Karlheinz
Deschner: “Mit Gott und den Faschisten: Der Vatikan im Bunde mit Mussolini, Franco, Hitler und
Pavelić” “Der manipulierte Glaube: Eine Kritik d. christl. Dogmen”; Avro Manhattan: “The
Vatican Billions”, “The Vatican’s Holocaust”


Osim navedenih izvora velika inspiracija za ovu tužbu bili su i velikani u povijesti poznatih, ali i
nepoznatih imena, koji su kroz patnju i boli dali svoj obol u borbi za istinu.


Treba li pravednost i savjest čovječanstva prešućivati masovna istrebljenja naroda
(proganjanih i uništenih u križarskim pohodima i stravičnim masakrima) pavlina, manihejaca, katara, bogumila i dr.


Jan Hus, Giordano Bruno, Savonarola i mnogi drugi spaljeni su jer su ukazivali na opasnosti takvoga kršćanskog nauka. Svećenstvu je to značilo svim raspoloživim sredstvima „uništiti neprijatelja“ koji
ugrožava njihov temelj opstojnosti – „crkveni nauk“. Razapinjanje Isusa iz Nazareta simbol je
razapinjanja istine!

Veliki je broj suvremenika koji studiozno i dokumentirano ukazuju na uzroke i posljedice
institucionalnoga nauka. Među njima ima i mnogo povjesničara, filozofa, teologa, sociologa,
spisatelja, žurnalista, uglednih mislioca kao i građanskih udruga za ljudska prava. Spomenimo samo
neke od poznatih: Karl Heinz Deschner, Walter Nig, Avro Manhattan, Hubertus Mynarek, Matthias
Holzbauer.
Suvremenike se najčešće ne uzima ozbiljno, jer vjerski velikodostojnici drže monopol na ugled i
istinu. Treba li osporiti pravo na ugled, istinu i zasluge doprinosa čitavom čovječanstvu, muškarcima
i ženama koji su vjerski nauk osporavali, čiji se rad i govor zabranjivao – koje se istrebljivalo,
spaljivalo na lomačama, vješalo i razapinjalo? Oni nisu osporavali Boga, već opasan i okrutan vjerski
nauk.

Proroci koji su upozoravali na opasnosti lažnoga crkvenog nauka

Mojsije, Elija, Miha, Amos, Hošea, Izaija, Jeremija, Daniel, Ezekija, Zaharija, Isus iz Nazareta, Stjepan, Ivan iz Patmosa, Montan, Priska, Maksimilija, Kvintilija, Origen, Mani, Hildegard iz Bingena, Matilda iz Magdeburga, Joakim iz Fijore, Meister Eckhart, Brigita Švedska, Ivana Orleanska, Girolamo Savonarola i mnogi drugi.

Velika imena iz prošlosti čija su djela
zabranjivali katolički stratezi

Rabelais, Montaigne, Descartes, La Fontaine, Pascal, Montesquieu, Voltaire, Jean-Jacques Rousseau,
Denis Diderot, Helvétius, Sade, Mme De Stael, Stendhal, Balzac, Victor Hugo, Gustave, Flaubert,
Alexandre Dumas, Emile Zola, Maeterlinck, Pierre Larousse , Anatole France, Andre Gide, Jean Paul
Sartre, Peter Abelard, Erasmus, Nicholas. Machiavelli, John Calvin, John Milton, Malebranche,
Baruch Spinoza, John Locke, Biskup Berkeley, David Hume, Condillac, d’Holbach, d’Alembert, La
Mettrie, Condorcet, Daniel Defoe, Jonathan Swift, Swedenborg, Laurence Sterne, Emmanuel Kant,
H. Heine, J. S. Mill, G. D’Annunzio, H. Bergson.

Oni su javno i bez straha prozivali crkveni nauk:

Mihail Bakunjin, Giordano Bruno, Savonarola, Jan Hus, Richard Dawkins, Denis Diderot, Epikur,
Ludwig Feuerbach, Emma Goldman, Sam Harris, Baron d’ Holbach, Christopher Hitchens, David
Hume, Robert Green Ingersoll, Bill Maher, Friedrich Nietzsche, Michel Onfray, Thomas Paine, Pierre
– Joseph Proudhon, Ayn Rand, André Servier, Max Stirner, Bertrand Russell, Dayanand Saraswati,
Victor J. Stenger i još plejada svjetski poznatih imena.


OVO JE SAMO MALI DIO KOJI RASVJETLJAVA PRAVU ISTINU.
SVAKODNEVNA DOGAĐANJA I PRAKSA KATOLIČKE CRKVE
NAJVJERODOSTOJNIJA JE SLIKA SVEGA NAVEDENOG U OVOJ TUŽBI!


MOLIMO REAGIRAJTE – ŠUTNJOM SAMO POTVRĐUJETE
STOLJETNO ZLO!


Popis nekih od organizacija i asocijacija za ljudska prava kojima je
poslana ova Tužba:

o European Court of Human Rights, Strasbourg
o International Criminal Court, The Hague
o International Tribunal into Crimes of Church and State, Brussels
o Regional human rights organizations
o Amnesty International, London
o South East Europe Media Organization (SEEMO)
o Reporters without Borders (RSF)
o European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF)
o European Broadcasting Union (EBU)
o Association of European Journalists (AEJ)
o European Federation of Journalists (EFJ)
o International Humanistic and Ethical Union (IHEU)

Osim ovim najistaknutijim institucijama za ljudska prava unutar svake
države uputili smo Tužbu i lokalnim udrugama (organizacijama) za ljudska
prava.

Udruga David – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

david.udruga7@gmail.com

www.david-udruga.hr

Tel. 092 2631 712

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s