Razmišljanje o nedosljednosti katoličkog dogmatskog vjerovanja-učenja.
Moris Hoblaj
Prema dosljednosti vjerskih dogmi i poučaka Katoličke Crkve morao bi nakon ovog sukoba jedan od ovih dvaju papa završiti osuđen na vječno prokletstvo!?
Dogmatski gledano, osnovna značajka Katoličke Crkve što se tiče spasa duše jest priznavanje rimskog biskupa, pape, kao vrhovnog autoriteta u vođenju Crkve, a ne toliko ostvarivanje principa Govora na Gori, učenja Isusa iz Nazareta. Dakle, nepriznavanje rimskog biskupa, pape, kao vrhovnog autoriteta u vođenju Crkve jest razlog za ekskomunikaciju – isključenje iz Crkve, odnosno izbacivanje iz kraljevstva nebeskoga i osudu na vječno prokletstvo. Papa Benedikta XVI. nije u svemu priznavao učiteljstvo pape Franje. Gdje je završila njegova duša? Po učenju koje je on sam propovijedao i širio ona bi trebala biti predana „…vječnoj vatri, koja je pripremljena đavlu i njegovim anđelima…“ Bula „Unam Sanctam“ br. 369.
Prema nedavno izdanoj knjizi Gensweina, tajnika nedavno preminulog pape Benedikt XVI., po pitanju dogmatske vjere Katoličke Crkve bilo je otvorenih sukoba i napetosti između Benedikta XVI. – pape koji je odstupio i pape Franje, aktualnog vrhovnog poglavara Katoličke Crkve. Napetosti u ovom slučaju moramo definirati i kao Benediktovo nepriznavanje autoriteta pape i dogmi u učenju Katoličke Crkve. Te napetosti, odnosno nepriznavanje, trebale bi svakako biti razlog za isključenje ili ekskomunikaciju Benedikta XVI.! No to se nije dogodilo! Zašto ne? Nedosljednost aktualnog pape Franje – „sv. oca“ prema učenju Crkve koju predvodi ili otkrivanje neautohtonosti same Crkve kao takve?
Nastavi čitati “Je li sukob dvaju „sv. otaca“ u Vatikanu bio sukob sljedbenika Oca Boga i Isusa Krista ili sukob produžene ruke oca odozdo? “