Što zapravo znači “pravo na život”!?
Po rođenju trebali bi svi imati ista prava: pravo da se uz pomoć roditelja i društva u kojem žive, odgojno obrazovnog sustava, razvijaju u slobodna misleća bića, profinjena, plemenita, pravedna. Pravo da svi imaju iste mogućnosti po svojim željama i sposobnostima za daljnji razvoj školovanja i napredovanja u stjecanju znanja. Pravo da ih se uči samostalno razmišljati i odlučivati!
Tko krši i oduzima to “pravo na život”!?
Prve u lancu kršitelja i od-uzimatelja tih “esencijalnih prava na život” su crkve koje par dana nakon rođenja ljudskog bića stavljaju tom biću na čelo svoj pečat. Uprežu to ljudsko biće u svoj svjetonazorski sustav mišljenja i djelovanja, a time određuju njegovo postojanje i potpuno mu oduzimaju esencijalno kozmičko pravu na slobodu življenja, razmišljanja i djelovanja.
Druga dva oduzimača (otimača) slobode i prava na život su roditelji i država i to oba u svojstvu crkvenih marioneta u koje su stoljećima upregnuti – indoktrinirani u crkveni dogmatski kanonski sustav. Oboje su u izvršiteljskoj poslušnoj službi crkvi.
Svi ti akteri svjesno oduzimaju (otimaju) istinska, elementarna prava na časni i dostojanstveni život, pod motom da sve to rade za spas ljudskih duša i u ime njihovog boga.
U stvarnosti, svi ti akteri oduzimaju (otimaju) dušu i paraliziraju duhovni razvoj svakog, po rođenju slobodnog bića, čovjeka – koji u daljnjem razvoju svog bivstvovanja postaje rob tog umreženog sustava i njegov namještenik postavši političar, svećenik, bankar, novinar, sudac ….. ustvari postaje podupirač i zaštitnik tog sustava (većina – ne svi).
Ana Jurić
DAVID 