Vatikan ljut zbog knjige o Ivanu Pavlu II

http://www.kriz-zivota.com/pod_povecalom/5283/vatikan_ljut_zbog_knjige_o_ivanu_pavlu_ii/

U knjizi je naime navedeno da je papa Ivan Pavao II. redovito provodio razne vrste samokažnjavanja. “U svom je ormaru između mantija imao kuku koja je držala remen za labavi dio užeta koji je koristio kao bič“, piše između ostalog u knjizi.

Ta je vijest vrlo brzo došla na naslovnice novina i nametnula pitanja pa čak i pomalo podsmjeh ljudi koji nisu upoznati sa poviješću prakse samokažnjavanja u Crkvi.

Postulator kauze mosn. Slawomir Oder udružio se sa talijanskim katoličkim novinarom kako bi napisao knjigu “Zašto je svet: Stvarni Ivan Pavao II. prema postulatoru njegove kauze za beatifikaciju. Čini se da mu u Vatikanu nitko nije rekao da ne piše knjigu u stilu “reci sve”, pa je on to i učinio.

Nakon te činjenice, nezadovoljstvo se tiho prenosilo na različite načine. No, nijedan aktivni vatikanski službenik nije bio prisutan na prezentaciji knjige koja je bila u jednom hotelu tek nekoliko koraka udaljenom od Trga svetog Petra. Čak niti vatikanske novine nisu uopće pisale o toj knjizi.

Poljski svećenik Adam Boniecki, dugogodišnji pomoćnik pape Ivana Pavla II., grubo je rekao da je postulator Oder neprilično objavio “epizode, dokumente i otkrivenja o privatnom životu pokojnog Pape.” Otac Boniecki je dodao da je iznenađujuća i ozbiljna činjenica da je upravo postulator napisao takvu knjigu.

Dugogodišnji tajnik pokojnog pape Wojtyle kardinal Stanislav Dziwisz rekao je poljskom izvoru da je bio uzrujan te da je zvao postulatora Odera i od njega tražio objašnjenje.

Visoki dužnosnici Kongregacije za kauze svetaca odbili su službeno komentirati, no isto su tako bili zbunjeni i nesretni zbog objavljivanja knjige. S druge strane, prema riječima tajnice postulatora, mons. Oder se početkom veljače povukao u “potpunu tišinu” i odbija komentirati knjigu.

Zadatak postulatora kauze svetaca obično uključuje tihu istragu i diskreciju. Izvori iz Rima, koji imaju iskustva s provođenjem kauza, rekli su da iako mons. Oder tehnički nije prekršio pravila, ponašao se nerazborito u nekoliko slučajeva.

Naime, ako piše knjigu o subjektu kauze, postulator mora biti pažljiv i ne smije navoditi informacije koje su mu dali svjedoci jer će to rezultirati time da budući svjedoci neće biti voljni davati nikakve informacije. To se posebno odnosi na slučajeve kada svjedoci imaju informacije protiv kauze sveca. “Ako svjedok stječe dojam da će njegove primjedbe sljedeći dan završiti u novinama, sljedeći put on neće biti voljan svjedočiti. Postulator mora znati te stvari, no njihovo objavljivanje je nešto sasvim drugo“, rekao je jedan crkveni službenik.

Monsinjor Oder je naveo neimenovane članove Papine poljske pratnje kao izvor izvještaja o samokažnjavanju. Međutim, nejasno je je li on dobio njihovo dopuštenje da objavi te informacije. A čak i ako je odobrenje dobio, takav zahtjev mogao je uvjetovati odgovore ispitanih ljudi.

Talijanski mediji spekuliraju kako bi tiha kontroverza oko izdavanja knjige mogla odgoditi beatifikaciju pape Ivana Pavla II. Catholic News Service saznaje od svog izvora ono što je vjerojatno: kauza pokojnog Pape čeka odobrenje čuda i mnogi vjeruju da bi do beatifikacije moglo doći tijekom ove godine.

Druge zanima hoće li mons. Oder dobiti otkaz na mjestu postulatora za beatifikaciju Ivana Pavla II. To je također vjerojatno. “U prošlosti bi bio zamijenjen, ali sada se to ne rješava na taj način”, govori neimenovani vatikanski službenik.

Objavljivanjem dokaza o “skrivenoj” strani osobe koja treba biti proglašena blaženom ili svetom nije ništa novo. Godine 2002., prije beatifikacije blažene Majke Terezije, postulator njezine kauze otac Brian Kolodiejchuk objavio je članak o “tamnoj noći duše” Majke Terezije, detaljno opisujući njezine osjećaje unutarnjih sumnji i duhovne tame.

No, u spomenutom slučaju, detalji “krize vjere” došli su iz pisama same Majke Terezije, a ne od svjedoka pozvanih da svjedoče u procesu beatifikacije. Postulator Kolodiejchuk napisao je 2007. godine “Majka Terezija: Dođi budi moje svjetlo”, koja je podigla dosta prašine posebno zbog toga što je Majka Terezija neprestano molila da se njezina osobna korespondencija uništi. Tu su njezinu želju ignorirali i njezini duhovni savjetnici i drugi koji su smatrali da ta pisma svjedoče budućim generacijama o jedinstvenoj svetosti.