PRIZNAJEM, JA SAM SVE ŠTO TI MRZIŠ

PISMO KOJE JE DOŠLO NA NAŠ MAIL, OBJAVLJUJEMO GA U CIJELOSTI:

Draga mama,

priznajem, ja sam sve što ti mrziš!

Kako je teško, jako teško vidjeti da te više od sedamsto tisuća ljudi ne voli, da ne kažem mrzi, uključujući i tvoju vlastitu obitelj samo zato što nisi po njihovim gabaritima velikog Hrvata i katolika, žene koja rađa i vrijeme provodi kako bi bila rob mužu i djeci ili muškarca koji očajnički kopa kanale sa završenim fakultetom samo kako bi glumio nekoga tko hrani svoju obitelj, a zabranjeno mu je loviti veprove i dovlačiti ih u pećinu koja se zove dom jer u pećinama više ne živimo, ali razmišljanju pećinskog čovjeka još uvijek robujemo.

Da, priznajem… Ja sam transseksualna osoba, ne lezbača kako me zoveš ti, moja mama, ne peder kako me zove tvoja kćer i moja sestra, ja sam ljudsko biće i imam svoj Pride, svoj ponos ovakav kakav jesam.

draga mama

Bio sam dobro dijete, uvijek, odličan učenik, dobar sportaš, tatin ponos, a mamina nesreća. Nikada me nisi voljela, uvijek si sumnjala da sam greška prirode pa me pokušala „ozdraviti“, izliječiti moju bolest. Ali mama, ja nisam bolestan, ja sam ljudsko biće, tvoje dijete, shvati to. Ne, ti to ne shvaćaš niti nakon toliko godina, ti to nećeš shvatiti nikada, jer ja sam teško bolestan po tebi, crnci su ti „naboksani“ što god to značilo, pederi su ti odvratni, lezbače su „gnjusne i kravetine feminističke“ koje u životu ništa drugo ne rade nego mrze muškarce koje ti toliko voliš. To je skupina idiota, rekla si to za LGBT osobe, milijun puta si to rekla, a tvoje dijete, ono što si rodila i koje si navodno željela, je među njima, među tom manjinom čovječanstva koja se tebi gadi i kojemu bi očito zabranila živjeti, zatvorila ih na neki pederski goli otok, ne onaj na kojemu je skoro završio tvoj muž i moj otac jer je volio Hrvatsku, volio onu koju ti mrziš, Hrvatsku za sve ljude, poštenu i pravednu za sve jednako, pa i za one koji su tebi odvratni i za koje, po tvom mentalnom sklopu, nema mjesta među vama „normalnima“.

Cijelo djetinjstvo i čitavu moju mladost nametala si mi osobe suprotnog spola kako bi ja zadovoljio tvoju majčinsku dužnost da svim prijateljima i znancima javiš sretnu vijest kako nastavljam lozu, kako sam u braku i kako si stvorila „normalno“ dijete. Nisi uspjela, jer protiv prirode ne možeš, protiv onoga što jesam nikada nećeš moći, jer ja sam i danas transseksualna osoba. Ja sam i dalje svoj, ono što sam cijeli život bio, a ti si to tako mrzila, mrzila si mene. Krstila si me, slala na Prvu pričest, na krizmu, htjela si od mene napraviti dobrog Hrvata i katolika, nisi uspjela, ja sam agnostik jer razmišljam svojom glavom, svojim mozgom, a ti si prekršila sve Božje zakone u koje se kuneš jer mrziš, mrziš svoje vlastito dijete, mrziš sve koji su drugačiji. Hoće li ti to tvoj Bog oprostiti draga mama, tu silnu mržnju koja u tebi živi i raste proporcionalno ostvarenju prava za koje se ja, tvoje dijete, borim? I još nešto… Za razliku od tebe ja volim, volim i to beskrajno sve ljude i ponosan sam na sebe što sam takav, pa makar i ne bio „Božja slika“ iako smo, po tvom uvjerenju, svi stvoreni baš tako, na njegovu sliku i priliku.

Read more: http://www.svejepolitika.com/priznajem-ja-sam-sve-sto-ti-mrzis/#ixzz2WK0CV5yk

3 misli o “PRIZNAJEM, JA SAM SVE ŠTO TI MRZIŠ

  1. Ovo je i više nego strašno, pa vas molim da kao odruga ovo pošaljete na što više adresa jer ste vi to svakako u mogućnosti.
    I takva osoba sebe može nazivati majkom? Pa da je znsem što učinio njeno je dijete, a očito sve ono što se dogodilo loše ili se još uvijek događa očito ima u korijenju to skrivanje od okoline kako se ta ista “majka” ne bi povrijedila.

    Sviđa mi se

  2. Svjesni dio vašeg uma je racionalan, inteligentan i odrastao. Sa svjesnim dijelom uma vi ste svjesni vaših misli i akcija. Nasuprot tome podsvjasni um djeluje na reaktivnoj razini, nemajući sposobnost da donosi sudove i zaključke. On sve shvaća doslovno. Carl Gustav Jung opisao je podsvijest kao djetinjastu. Zamislite svoju podsvijest kao petogodišnje dijete u vašoj glavi. Podsvijest se može usporediti i sa računalom ili kompjuterom. Kao i kompjuter, tako i podsvijest biva programirana bez ikakvih mogućnosti da racionalizira ili analizira na intelektualnoj razini. Kreiranje vaše stvarnosti vašim mislima nije ništa novo. U poslanici Rimljanima apostol Pavle savjetuje: “Nemojte se prilagođavati ovom svijetu. Naprotiv preobličavajte se obnovom svog uma što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno”. Ovo shvaćanje nije ograničeno samo na krščanstvo. Sveta budistička knjiga Dhamma – padan kaže: “Mi smo ono što mislimo, i postajemo ono što mislimo. “Vjerojatno se pitate kako pokrenuti pozitivne promjene na sebi? Postoji jednostavna metoda i moćna tehnika, a to su pozitivne afirmacije. Afirmirati znači “učvrstiti”. To je način učvrščivanja onih misli koje zamišljamo. Milioni ljudi svake večeri odlaze na počinak gladni hrane, a isto tako milioni ljudi odlaze na počinak gladni pohvale. Naša je potreba za smislom i svrhom veoma jaka. Kad vas tko pohvali ili nagradi, osjećate da ste cjenjeni, važni i značajni. Zato sebi sami dajte male nagrade i mnogo pohvala, ma kako one bile malene. Velika je nagrada reći samom sebi. “To sam odlično obavio, ponosim se sobom. “Naša je svijest vrtlar, a naša podsvijest vrt – što god posadimo u njoj rast će.” Kada to shvatite, znat ćete da svi godinama programiramo svoj um i zato mislimo onako kako mislimo i postupamo onako kako postupamo. Za svaki cilj možemo napisati afirmaciju koja sadrži ono što želite programirati u svoj um. Afirmacije su uvijek pozitivne i izgovorene u sadašnjem vremenu.

    Sviđa mi se

  3. I zaista, uzmemo li u ruke prvu stranicu Svetoga pisma, otkrit ćemo općepoznatu, a lako zaboravljivu činjenicu da vrhunac stvaranja, Božje djelo šestoga dana, nije naprosto neki čovjek, eto, muškarac, – nego čovjek – muško i žensko (Post 1,27). Muško i žensko slika su Božja. Muškarac i žena slika su Božjega zajedništva izrečena u onom Božjem pluralu “Načinimo čovjeka!” (Post 1,26). Muškarac i žena slika su toga jedinstvenog Božjeg promišljanja unaprijed, kreativnosti i poticanja samoga sebe. Oni – u množini – muško i žensko, stvoreni su od Boga. Oni, muško i žensko, primaju od Boga blagoslov. Njima, mužu i ženi, Stvoritelj povjerava zapovijed plodnosti i rasta. “Budite plodni!” (Post 1,28) nalaže Gospodin kao prvu od svih zapovijedi čovjeku. A Učitelj će potvrditi svojima da ih je odabrao i postavio da idu i rod donose – plod koji će imati trajnu vrijednost (Iv 15,16). Od početka je mužu i ženi povjereno upravljanje svijetom: Gospodarite zemljom od koje ste uzeti. Nije očito riječ o despotizmu i eksploataciji nego o odgovornom, dobrom gospodarenju. Zato je obitelj mjesto poslanja. Ondje čovjek biva razumnim i mudrim upraviteljem. Tako je to od početka (Mt 19,4; Mk 10,6) –upozorava Isus kojemu je stalo da se obratimo i vratimo na izvorne Božje nakane. Upravo kad je njih – muško i žensko – stvorio, Stvoritelj može u miru sve pregledati i ustanoviti da je u istaknutom stupnju dobro (Post 1,31). Sad može nastupiti svet i blagoslovljen počinak sedmoga dana.

    Sviđa mi se

Komentiraj