Tih i bez velikog otpora bio je pad Republike Hrvatske u ruke tuđe države Vatikana?
Tata, tata, čika svećenik me dirao po guzi – rekla je Ana ocu Mirku 1988.
Ma mrš, smeće jedno malo heretičko. Kako možeš tako govoriti o svetom čovjeku. Nema večere!!! – bio je odgovor.
Mi Hrvati navikli smo biti potlačeni do 1990. godine od kada u Lijepoj Našoj cvjetaju ruže i ima napretek jaja, janjetine i pršuta. Uvijek je bila, manje više, pod vodstvom Vatikana, nekih Mađara, Austrijanca i na kraju pod „bezbožnim“ komunizmom kojeg bi, kako si to žarko žele črnoškolci, „najrađe“ poškropili „svetom“ vodicom i pokadili tamjanom da im se obrati i bude poslušan biskupima i „sv. ocu“ papi.
Kada bismo sada igrali izbaci uljeza, većini čitatelja vjerojatno ne bi u oko upao Vatikan. Da, joj Vatikan! Mala je to pobožna država, koja u cijelom svijetu širi mir i dobro od svojeg postojanja, „sprječava ratove ratovima i rješava probleme svjetske gladi riječima u ime crkvenog Isusa Krista, Oca i Duha Svetoga, koji su im samo na ustima dok im darovani kapital vjernika ostaje u bankama. Svi mi katolici Hrvati spremni smo uvijek, oprosti mi Bože, zauzeti odgovarajuću pozu pred papom i biskupima da rade i da nam uzimaju što hoće, jer to su „sveti“ ljudi. Oni su jednostavno bolji od nas i tko smo mi da im išta osporavamo.
- Tata, tata, čika svećenik me dirao po guzi – rekla je Ana ocu Mirku 1988.
- Ma mrš, smeće jedno malo heretičko. Kako možeš tako govoriti o svetom čovjeku. Nema večere!!! – bio je odgovor.
No, pedofilija u Katoličkoj Crkvi danas nije tema.
Tema je „Što je previše, previše je i mi apsolutno ništa ne možemo po tom pitanju“. Kao i uvijek kada je u pitanju Katolička Crkva, tema je skroz naskroz tragikomična. Naime, na samom kraju prošle nam godine, (14. prosinca) u adventskom ozračju skorog obilježavanja rođenja našeg Gospodina, Hrvatska biskupska konferencija i Vlada Republike Hrvatske zaključile su Sporazum o utvrđivanju sljedništva pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj. Kao i uvijek nigdje ni slova, nigdje ni glasa o tome ili otpora, sve to kao da je ostalo i nestalo iz svijesti u zaborav.
Tim „svetim“ dokumentom, koji je potpisan u ime naroda i na njegov teret, suspendiraju se važeći i relevantni propisi RH za utvrđivanje sljedništva pravnih osoba i za reguliranje vlasničkih odnosa. Da razumiju svi, vlada RH – ne narod – poklanja Katoličkoj Crkvi neotuđivo ustavno pravo naroda RH da ona sama i isključivo u skladu s kanonskim pravom zapovijeda i odlučuje kako joj zatreba.
To je bila kap koja je upotpunila savršen crkveni koktel u čaši. Tim su crkveni lakaji pružili zadovoljštinu Katoličkoj Crkvi, jer joj njihovi predci, tj. Hrvati, nisu kroz povijest poklanjali dovoljno pažnje. Ne znam koji je to virus u Hrvata katolika koji im sugerira da Vatikan i Crkva zaslužuju više od onoga što je prijevarom i silom uzela narodu? Hrvatski biskupi čude se da se narod ne veseli i da ne slavi nakon što je konačno Vatikanu pružena zadovoljština što je konačno darovana čitava, tj. i nekatolička Hrvatska, „sv. stolici“, na kojoj sjedi naš „sv. otac“, papa?
Naravno, i mene je skoro udarila politička kap, no srećom bio sam doma u adventsko doba kad svi piju u ime katoličkog Isusova rođenja, i to nekoliko tjedana prije i poslije. U redu je piti i jesti prekomjerno u adventsko doba, Crkva nam to dozvoljava, jer ona petu Božju zapovijed i smrtni grijeh prekomjernog žderanja u to vrijeme stavlja izvan svojih kanonskih zakona. To znači, Crkva nam je dozvolila da par tjedana u godini žderemo male i velike životinja i pijemo rakije koliko možemo i damo Crkvi više nego inače, jer to si je zaslužila zbog skrbi za narod?
Vatikan zaslužuje sve jer nas je priznao 1992. godine i to samo kako bi pomogao bližnjima, koji i jesu relativno geografski blizu, bez skrivenih vlastitih zlostavljačkih interesa. Uostalom, Vatikan zaslužuje sve, jer „jebote“ – kažu katolici, pa to je Vatikan!!! Kako njima išta osporiti. Kako nas nije sram uopće pomisliti na to?
Šalu na stranu. Izgleda kao da su državni vođe Hrvatske i Vatikana namjerno uzeli pojam „međunarodni ugovori“ kao smokvin list kojim su prikrili svoja jaja i još nešto, tj. domovinsku i duhovnu golotinju i to za nekoliko srebrnjaka!!! Da bi se sklopili međunarodni ugovori tog opsega – ukidanje Ustava u korist jedne strane države, potrebna je javna diskusija i referendum, no crkveni lakaji boje se toga kao vrag tamjana, jer narod bi mogao reći ne, a to bi onda prisililo Vatikan prokleti RH, a kler poslati u najdublji pakao? Vlada RH ponijela se lojalno prema Katoličkoj Crkvi i Vatikanu na štetu naroda koji zastupa, i stoga treba naknadno dopustiti, ne samo pitanje nego i zahtjev za odgovor je li potpisivanjem tih protuustavnih ugovora (gledajući ustavno i povijesno) preuzela ulogu petokolonaša i izdajica? No, razmišljajući ovako sada iz ove perspektive, referendum zvuči poprilično partizanski i stoga je bolje da se on u demokratskoj RH ne provede. Riječ nije „cool“ i zato je nepoznanica u Republici Hrvatskoj. Uostalom, koga briga što narod misli. Narod je tako i tako već davno odustao ili je bio udaljen od svojih prava?
Jedini slučaj kojeg se sjećam da je narod poludio na Papu kada je ovaj odbio proglasiti Stepinca svecem. 2019. godine papa Franjo izjavio je, kako je tada prenio Index.hr, sljedeće:
- „Stepinac je čovjek s vrlinama. To je Crkva izjavila time što ga je proglasila blaženim. Može ga se moliti. On je blažen. Ali u određenom trenutku procesa kanonizacije došlo se do nerazjašnjenih točaka. Riječ je o povijesnim točkama. I ja, koji trebam potpisati kanonizaciju sa svojom odgovornošću, molio sam, promišljao, tražio savjet i onda sam vidio da trebam pitati za pomoć Irineja (patrijarha Srpske pravoslavne Crkve). Produbljuju se neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine. Ne plašim se. Samo se plašim suda Božjeg. Hvala.“– rekao je tada nadpop Franjo.
Brojni hrvatski mediji tada pišu: „Tim je odgovorom papa Franjo najvjerojatnije izgubio i zadnju trunku simpatije koju je imao među Hrvatima katolicima“.
Znači, iako je Isus – na kojeg se Crkva poziva rekao; sveti je jedino Otac na nebesima, Hrvatima katolicima toliko je od životne važnosti da se neki Stepinac proglasi svetim kako bi imali priliku da mu se pomole iz svoje lože ispred njegovih relikvija i da ih ne smeta kada Vatikan iz njihove voljene države može, sada i službeno, prisvojiti što god želi? Kad smo kod toga što je izjavio Papa u slučaju neproglašenja Stepinca „svetim“, primjećujemo da je uvažio savjet jednog Srbina, tako da se gubitak simpatije katolika Hrvatske naspram Pape može razumjeti.
Uozbiljimo se još malo! Nije poznato da bi i jedna vlada na svijetu protiv narodnog akta – ustava, potpisala kapitulaciju u korist strane države, pa zvala se ona i Vatikan. To je bilo moguće samo u Hrvatskoj, no ne npr., u Sloveniji ili Poljskoj. Smijemo se Sloveniji da je mala, no prepišali su nas u tom pogledu davno i ispred nas su stoljeće. Mi se još uvijek dušom i tijelom nudimo klerikalnoj organizaciji i tako će to biti, nadajmo se, ipak ne vječno? Kapitulacija ne bi bila moguća da nije bilo lakaja petokolonaša i političkih i crkvenih narodnih izdajica u RH i izdajica njezina suvereniteta u korist Vatikana. Iako vatikanski lakaji navode svoje političke i pravne argumente u svoju korist, ipak će im što se tiče Vatikana u hrvatskom narodu, pa neka i među malobrojnima, tj. onima koji uopće znaju o čemu se radi i onima kojima je do toga stalo, zauvijek ostati ime petokolonaša i izdajnika.
Politički stručnjak Božo Kovačević prikazuje povijest procedure pada RH u ruke Vatikana. U svojoj knjizi analizira okolnosti potpisivanja „Vatikanskih ugovora“ i raspravlja o tome kako je došlo do toga da je kanonsko pravo stavljeno iznad zakona RH.
Jedna crtica iz povijesti upada posebno u oko.
Vatikan je, očito, osjećao odgovornost za politiku hrvatske vlasti. Kad su Papa i njegovi suradnici procijenili da politika predsjednika Tuđmana nije u skladu s očekivanjima Vatikana, nisu se ustručavali podsjetiti na svoje zasluge. Gotovo je sigurno da je predsjednik Tuđman prihvaćanjem prijedloga Vatikana izbjegao primjenu sankcija protiv Hrvatske i vjerojatno podizanje tužbe protiv sebe na Haškom sudu. Utoliko je intervencija Vatikana bila dobrodošla kao što je bila korisna za postizanje prekida bošnjačko-hrvatskog sukoba. No, osim što je ta intervencija pokazala da Vatikan shvaća da je Hrvatska Republika Herceg-Bosna, zapravo, bila projekt Zagreba i da je Tuđman postavljao i smjenjivao čelne ljude te kvazidržave i HDZ-a BiH, isto je tako pokazala svojevrsnu zapovjednu moć Vatikana nad državnom politikom Republike Hrvatske, napisao je Božo Kovačević – usporedi-„Promišljanje politike“ KruZak, Zagreb, ožujka 2021. To je samo jedan mali dio te iscrpne i kvalitetne analize i pametnomu dosta!
Ti sveti ljudi, puni dobrote prema svojoj braći i sestrama od svojeg postojanja gaze, ubijaju, siluju djecu, pljačkaju, ne žene se, odijevaju se kao žene i umišljaju si da dobrano skrbe za narod i njegov natalitet jer dijele bračne savjete…Doznalo se u modernije vrijeme da Vatikan skrivećki manipulira kapitalom, državama koje im se ulaguju poput Hrvatske podvaljuju dokumente kako bi uzimao što god želi. Hrvatska je jedna od tih država i bit će, nadajmo se, ne vječno iako momentalno i nažalost ne možemo ništa, ili… možemo biti samo promatrači s upitnikom iznad glave postavljajući pitanja: kako, zašto i do kada će se petokolonaši još ulagivati kvazibožjoj i dokazanoj kriminalnoj organizaciji, državi Vatikan, na štetu naroda i dokle će se narod praviti da to ne vidi?
Thomas Muller
DAVID 