Osvrt: Kršćanstvo i klimatske promjene
Moris Hoblaj – teolog i sociolog
Znanost kaže da se energija ne gubi i da su osjećaji, misli, riječi i djela kako pojedinaca tako i naroda, religija i uvjerenja – energije, koje utječu na nas i svijet oko nas, već prema tome kakve su – pozitivne ili negativne. Poznato je da je u povijesti čovječanstva proizvedeno nevjerojatno puno negativne energije. Znanost kaže energija se ne gubi! Ako se ne gubi onda ona mora negdje biti i utjecati na nešto ili nekoga, jer energija ne poznaje pasivnost. Nije malo onih koji su uvjerenja da ona utječe na čovječanstvo i njegovu okolinu tj. na nas i sve oko nas kako pozitivno tako i negativno, već prema usmjerenju primaoca!? Dakle, proizvedena negativna energija, prema znanstvenim saznanjima, ima utjecaj na naš život i život cjelokupne prirode, jer sve je povezano sa svime i sve ovisi o svemu! Mi smo danas svjedoci klimatskih promjena i sve agresivnijih pošasti i pitamo se odakle, odnosno zašto se sve to događa, tko ili što je uzrok tih događanja? Posvetimo li imalo pažnje znanosti onda nam je teško zamisliti da postojeće, od ljudi proizvedene negativne energije, ne bi imale nikakvog utjecaja na sve ovo što se događa oko nas, odnosno, da nisu uzroci klimatskih promjena i sve agresivnijih pošasti!? Čovječanstvu je poznat jedan važan kozmički zakon, naime, zakon uzroka i posljedica ili zakon „sjetve i žetve, što znači prema učenju Isusa iz Nazareta – što čovjek sije, to će i žeti“. On vrijedi kako za pojedince tako i za narode i njihove institucije i religije.
Predočimo li si slikovito dugu povijest čovječanstva, naroda i religija, onda ćemo doći do zaključka da je ta povijest bila i vrijeme sjetve a ovo današnje žetve – ili kako ga se sve više naziva – vrijeme klimatskih promjena!? Pod povećalom božjeg proroštva izvornog kršćanstva sve govori u prilog gore spomenute tvrdnje, konkretnije, u prilog proročkih najava, učenja i upozorenja Isusa iz Nazareta koje kažu: ako čovječanstvo neće živjeti u skladu s božjim, prirodnim zakonima onda će Bog-Stvoritelj učiniti novo Nebo i novu Zemlju! No prije nego može nastati nešto novo mora staro, odnosno, griješno ili negativno biti razriješeno, naime pretvoreno opet u prvu pozitivnu energiju i to od onih koji su je proizveli ili prouzročili?
Danas je svijet pred kolapsom, zašto? Stoga što je čovječanstvo, sva upozorenja Boga kroz povijest, ne samo ignoriralo već brutalno i aktivno zatiralo. Riječi su Božje po prorocima i proročicama kao i učenje Isusa iz Nazareta, koje govori o zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, „kršćanske“ Crkve predugo krivotvorile i zloupotrebljavale, podučavajući vjernike u Njegovo ime suprotno onome što je On naučavao te što su naviještali i istinski proroci i proročice. Institucionalne „kršćanske“ Crkve u najvećoj su mogućoj mjeri perfidnosti Isus-Kristovo učenje ismijavale i podvrgle ruglu a Njegove istinske nasljednike i navjestitelje, klevetale, proganjale, mučile i mnoge od njih predale državnim krvnicima na smaknuće. Isus iz Nazareta jedan je od najpoznatijih primjera kojom se brutalnošću Crkve i njihovo svećenstvo borilo i bori protiv istine.
Vječni Svemirski-Jedan, Bog Stvoritelj, Slobodni je Duh beskonačnosti, On je Bog svih istinskih proroka i daje Svoju vječnu riječ gdje god ON želi, ali On to ne čini u institucijama koje se već 4000 godina bore protiv Njega i Njegove riječi. Bog već 4000 godina od vremena do vremena govori ljudima preko proročke riječi. On govori također i u naše vrijeme, kako bi ljudi mogli pronaći odgovor na aktualna pitanja uz pomoć istine, prije nego što ovaj stari grešni svijet nestane u viru klimatskog kolapsa, tj. nego podlegne svojim grešnim uzrocima. Na temelju aktualnih događaja opravdano se pita: što je čovječanstvo, što su religije napravile od Božje proročke vječne riječi i što su učinile s prorocima i proročicama? Što? Klimatski nam kolaps i sve opasnije pošasti daju odgovor.
Čovječanstvo je još uvijek pod vladavinom duhovnog nasilja dvaju mačeva institucionalnih religija i pod njihovim je vodstvom propustilo jedinstvenu priliku vratiti se, što prije i bezbolnije, u jedinstvo iz koje je proizašlo. Činjenica je da čovječanstvo nije slijedilo niti slijedi poruke iz vječnosti – nego duhovne vođe slijepce i duhovne mrtvace i zajedno je s njima stiglo pred sam ponor. Jedan veliki dio čovječanstva se borio i bori duhovno-dogmatskim mačem kršćanskih Crkava protiv Božje riječi, dane za ovu i buduće generacije. Scenarij uništenja proroka i zatiranje božje riječi uvijek se odvijao po istoj shemi: najprije kleveta, zatim progoni i uništavanje ugleda, s namjerom prešućivanja jedinstvenih duhovnih-kozmičkih događanja i upozorenja po prorocima namijenjenim za ovaj svijet. Rezultat borbe religijskih vođa protiv proročke riječi i istine danas postaje sve vidljivijim i ukazuje sve jasnije na to da će oni svojim velikim apetitom i establišmentom podleći svojim uzrocima u klimatskom kolapsu zajedno sa svojim državnim vazalima. Kako i kada?, oni koje to zanima, odgovor mogu pročitati u Bibliji, u Apokalipsi Ivana apostola od Patmosa ili u knjigama i spisima proročkih riječi izvan institucionalnih Crkava.
Zbog klimatskih promjena i njihovih posljedica, ljudi bi trebali osvijestiti prolaznost ovog zemaljskog postojanja kao i duhovnog i tjelesnog porijekla te važnost postojanja i djelovanja zakona sjetve i žetve kojeg je naučavao Isus iz Nazareta te Njegov Govor na Gori, kako bi u vrtlogu klimatskih promjena i pošastima pronašli put prema Vječnoj domovini.
Zakon uzroka i učinka – sjetve i žetve – je aktivan. To konkretno znači, da će klimatske promjene i pošasti, prema najavama proroka i Isusa iz Nazareta i Krista danas, u početku podulje vrijeme držati žezlo za nadolazeće generacije. Za Zemlju to ima značenje potpunog oslobođenja od grješnog, neprijateljski nastrojenog ljudskog roda spram Zemlje i Vječnog kraljevstva. Dakle, čovječanstvu predstoje duga razdoblja otplaćivanja neizmjerne krivnje prije nego, na pročišćenoj Zemlji, nastane stvarnost najavljenog Kraljevstva mira Isusa, Krista, s miroljubivim ljudima koji su pronašli Boga u sebi. Isus iz Nazareta je rekao: „Kraljevstvo Božje je u vama“, ili “Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju.“
Spomenute promjene i događanja najavljene po prorocima pobuđuju mnoga pitanja! Spomenimo samo neka od njih: postoji li samo spomenuto vrijeme za fizičko tijelo i nema evolucije, tj. nema daljnjeg razvoja? Postoji li samo degradacija za zemlju i za sve što postoji na, u i iznad zemlje? Što znači propast ili propadanje ili čak raspadanje za nas ljude? Što znači nestanak – ili kraj ovog svijeta? Što znači rastvaranje materije? Što se događa s ljudskim DNK – da, i što zapravo znači DNK? Pitanja na pretek! Tko može na njih odgovoriti? Znanost, teologija ili navodni „zamjenik“ Boga na ovoj Zemlji u Rimu? Tko?
Odgovor je usmjeren samo na jedno ime, a to može biti samo „Bog“. No, kako se zove Bog kojeg su mnogi ljudi odabrali i kojem se klanjaju? Postoje mnoga božanstva koja, po vlastitoj želji, bira sam čovjek. Radi lakšeg razumijevanja – predočimo si veliko sito s većim i manjim otvorima. Sito sadrži mnoga božanstva s odgovarajućim učenjima. Njega pomičemo, kako bi saznali tko je najveći od svih. Važno je spomenuti da je učenje o pravom vječnom Bogu, koje su nam objavili Isus iz Nazareta i Božji proroci i Božje proročice, ljubav prema Bogu i bližnjemu, odavno odbačeno i uklonjeno iz sita – od strane onih koji su još ostali u situ. Dakle mnogo bogova i božica se još uvijek nalazi u situ. Tko su oni? Kako se zovu? Što poučavaju? Koji su njihovi ciljevi? Tek sada postaje uzbudljivo i zanimljivo, za pojedince i čovječanstvo, naravno, ako doista žele doći do istine.
Katolička crkva uči; „Neophodno je potrebno pokoriti se rimskom papi, za spas svih ljudi. Mi to objašnjavamo, određujemo i naviještamo.“ Ovo većina vjernika prihvaća bez da provjerava – odakle i od koga potječe to učenje ili, stoji li bilo što od toga u Evanđeljima, kod proroka ili u učenju Isusa iz Nazareta?
Da bi došli do Boga moramo se pokoriti rimskom Papi? Da, tako uči Katolička crkva, (usporedi – Denzinger i Hünermann pod stavkom 873 ili Neuner-Roos pod stavkom 430). To je njezin duhovni mač s kojim se ubijalo i klalo, vodili se ratovi, i s kojim je krvavo istrijebljeno i iskorijenjeno sve ono što se nije uklopilo u ideje duhovnog nasilja. S tom crkvenom dogmom – koja je protu-božja, države su se financijski iskorištavale, klevetalo se, krivotvorilo , manipuliralo, zahtijevala su se izdajstva, vršilo se nasilje nad ljudima, prirodom i životinjama, prezirao se život; žene, djevojke i djeca su zlostavljani i oskrnavljeni – i to na stotine tisuća – i još mnogo, mnogo nevjerojatnih zločina. Pitanje je: Tko ostaje u situ iz kojeg još uvijek izlaze božanstva? Koji je odgovor? Je li čovječanstvo ove Zemlje već izabralo svog „boga“? I kojeg od mnogih bogova? Ili su to samo umišljeni mali bogovi, polubogovi ili čak bogovi idoli koji će, najkasnije, u toku promjene klime završiti u njenom vrtlogu? Mnogi su slijedili i slijede religiozne vođe i Crkve sve do ivice ponora, no sada je došlo vrijeme odluke dali će ih slijediti korak dalje?
Ako bi se globalno uništavajući pohod klimatskih promjena sve do klimatskog kolapsa mogao ublažiti, prema zakonu uzroka i posljedice, sjetve i žetve, onda bi Crkve, prije svega Katolička, morala prodati svu svoju opljačkanu i ukradenu imovinu a prihod dati potomcima naroda koje su opljačkali i često brutalno dali poubijati, kao znak dobre volje za popravljanje goleme krivnje i to, bez ako i ali. Ne učini li to, onda je najvjerojatnije da će se ispuniti riječi apostola Ivana u njegovoj Apokalipsi, odnosno, klimatske će promjene osloboditi Zemlju od religija, crkava i njihovog svećenstva. Kada? U sljedećim godinama, desetljećima? Nije isključeno.
Katolička crkva uči kako se grijesi opraštaju, naime, spoznajom grijeha, priznanjem svojeg dijela krivice, pokajanjem za učinjeno, moljenjem za oproštenje, praštanjem i nadoknadom štete ako je to moguće. Oprost grijeha nije učio Isus, kako to uči Crkva naime da su grijesi s: „ego te absolvo“ svećenika oprošteni – već jedino iskrenom pomirbom s bližnjim u srcu i nadoknadom štete. Katolička crkva ovo učenje ne uči niti ga primjenjuje na samu sebe stoga je samo pitanje vremena kada će zub zakona uzroka i posljedica načeti i nju, tj. kada će ona požnjeti što je posijala. To ne znači da će druge crkve i religije biti pošteđene ako ostanu pri svojem učenju i zavođenju ljudi. Crkva bi po svojem učenju i prema zakonu uzroka i posljedice trebala neodgodivo i odmah: moliti za oproštenje i to kao Crkva a ne licemjerno u ime svojih članova zločinaca, vratiti narodima sva ukradena dobra i vrijednosti, s kamatama i zateznim kamatama i to više ne činiti. Nadalje, Crkva bi trebala priznati da ona riječi Stvoritelja; „Pokorite Zemlju“ od samog njenog početka pogrešno tumači i obmanjuje vjernike i narode, jer njezino pogrešno tumačenje božjih riječi „Pokorite Zemlju“ dovelo je, ako pogledamo iskorištavanje zemlje, prirode i životinja, do klimatskih promjena i vjerojatno – do skorog kraja ovoga svijeta ali ne i same planete.
Božji mlinovi melju polako, ali temeljito, kaže stara narodna poslovica. Također i klimatske promjene i pošasti melju polako, ali temeljito, te iz godine u godinu postaju sve brže, veće i učinkovitije. Crkve ne žele čuti da im ovaj put nema bijega od zakona sjetve i žetve, da nema više prilike za propuste, da nema više varljivih manevara, nema otkupa samog sebe i da se velo tajni s kojom se je prekrila polako ali sigurno diže – stoga kraj svijeta znači: klimatski kolaps i pošasti pogađaju sve stanovnike Zemlje a isti će (kolaps) od generacije do generacije poprimati sve apokaliptičnije razmjere i bit će onako kako je po prorocima najavljeno: Živi će zavidjeti mrtvima.
Što čovjek posije, to će i požnjeti znači; Zločini i delikti koji su u svjetovnom pravu zataškani ili su zamračeni osujećivanjem kazni, naizgled bezličnih, navodno sudbonosnih djela nasilja u povijesti, bit će objelodanjeni i to s imenima onih ljudi koji su za njih uistinu i odgovorni. Tko je bio – što – kada? Biti će to više nego zanimljivo za percepciju javnosti i senzacionalističke medije. Tako će konačno sve biti čisto znanstveno istraženo i vidljivo da su određene, do danas vrlo cijenjene i štovane osobe, čak „sveci“, u povijesti Crkve i države bili nalogodavci najgnjusnijih zločina – to jest odgovorni „počinitelji“ – i izdajice nauka i života Isusa iz Nazareta, Krista Božjega ali i svojeg naroda. Zakon sjetve i žetve je neumoljiv i pravedan – to jest on donosi sve na vidjelo i nitko ne može više, kao do sada, to spriječiti niti ušutkati! Stoga glasi: zakon sjetve i žetve je neumoljiv i nekoruptivan.
Novo doba sviće na horizontu! Bog, Vječni, na vrijeme je upozorio i sada vraća svoju posuđenu energiju odmetnutim sinovima i kćerima natrag u Kraljevstvo Božje, jer oni nisu ništa dokazali, od onoga što su naumili na početku pada, već su sve uništili – pretvorili pozitivnu energiju u negativno koja je i uzrok današnjeg stanja svijeta. Zakon sjetve i žetve, uzroka i posljedica, djeluje sve brže u rastvaranju konstrukta pada!
Bog, Vječni, zakon je ljubavi prema Bogu i bližnjemu: On je najavio preko proroka i proročica povratak kući svega što se odvojilo prilikom pada, što znači: Bog, Svemirska ljubav, nastoji doprijeti do što više svoje djece kako bi ih poštedio agonije i patnje na potpuno pregrijanoj zemlji koja se urušava, spržena užarenim suncem u klimatskom kolapsu. To također znači, da zakon sjetve i žetve, uzroka i posljedica, djeluje sve brže i temeljitije, odnosno sve razornije.
Klimatski kolaps slijedom nagovještaja iz Kraljevstva Božjeg upozorava također i na kraj ovog grešnog čovječanstva, svijeta, ali ne i planete Zemlje. Usprkos jasnih predznaka klimatskih promjena, neki visoko pozicionirani u Crkvi i državi se i dalje predstavljaju u dnevnim sistemu relevantnim medijima kao da su oni mjerilo svih stvari a ne znakovi vremena i vijesti iz Kraljevstva Božjeg po prorocima. No, jedno je sigurno, klimatski kolaps će i njih poučiti. Do spomenutog konačnog sloma proći će prema nagovještaju još možda nekoliko godina, desetljeća, no degeneracija na svim područjima se usprkos učenja i poruka religija, državnika i djela sistemu relevantne znanosti ne može više zaustaviti niti poreći, jer je previše vidljiva a povrh toga, ona je i dio plana Božjega ostane li čovječanstvo pri svojem, u sljedbi svojih religioznih vođa i Crkava. Vrijeme ističe prema nepromjenjivim zakonima, jer u pitanju je kraj konstrukta događaja pada.
No, desetljeća prolaze u trenu. Što slijedi iza toga? Pričekajmo i promatrajmo i izčitajmo iz onoga što se događa diljem svijeta pa nam neće biti teško predvidjeti našu budućnost na ovoj Zemlji. Mnogi ozbiljni klimatski, sistemu nerelevantni znanstvenici, su u posljednjih nekoliko desetljeća također više puta upozoravali i upozoravaju religiozne vođe i političare na razornu promjenu klime i pošasti. No, njihove su prognoze također otišle u vjetar i žrtvovane su zbog profita.
Zaključak bi mogao glasiti: klimatske promjene sve do klimatskog kolapsa, nisu ništa drugo već zbroj svih neokajanih zločina i neporavnate nepravde koje su prouzročile i počinile religije, Crkve i njihovi državni lakaji svojim dogmama i zakonima protiv sveopćeg života, ljudi, životinja i čitave prirode, ali i ravnodušno, ležerno i duhovno tromo čovječanstvo koje se zadovoljavalo kruhom i igrama prepuštajući svoju sudbinu vukovima u ovčjem krznu.
Gdje je, i postoji li uopće, izlaz iz kolapsa klime?
Bog nikada ne ostavlja svoju djecu same i u nevolji stoga je Njegova poruka zapisana na koncu Govor
a na gori Isusa iz Nazareta, Krista Božjega, kao izlaz za sve ljude dobre volje iz ovog već prošlog svijeta na putu prema vječnoj domovini koja glasi: – postupno čišćenje sveg grješnog i orijentacija života po Deset Božjih zapovjedi i Govoru na Gori Isusa iz Nazareta. To je učenje i život ljubavi prema Bogu u nama i bližnjemu – čovjeku, prirodi i životinjama!
Za one koji žele više doznati što naš nebeski Otac od nas želi može pročitati i u brošuri; – Der Vorhang fallt-Das Damoklesschwert über den zwei Schwertern von Kirche und Staat, Gabriele-Verlag-Das Wort – tamo je, između ostalog, zapisano sljedeće;
„Moji sinovi i Moje kćeri, Ja, Vječni, pozivam vas posljednji put da se obratite i vratite u vječnu Očevu kuću. Vrijeme osobnog opustošenja vaših duša i opustošenja Zemlje doseglo je vrhunac. Nagon, razbojstvo, pljačka, ubojstva i usmrćivanja, i sve druge okrutnosti koje su ljudi još izmislili i primijenili na svojim bližnjima jest prošlost. Omču oko vrata, koju je svaki pohlepan za vlašću sam sebi ispleo, sada svaki sam sebi i steže. Ponestaje zraka, Zemljino srce sve slabije kuca. Bliži se žetva, onakva kako se bestijalni egoman ponašao prema svojoj ljudskoj braći i sestrama, ali i prema životinjskom i biljnom svijetu. Ova materijalistička Zemlja umire, a s njom i uzročnik i počinitelji nebrojenih zločina protiv zakona života. Zemlja postaje prazna, tlo, polja, šume i drveće će usahnuti. Što će ostati? Tko će ostati? Samo onaj tko je bio i tko će biti poput stanja Zemlje koja dolazi“.
DAVID 