Papa Franjo, crkveni demagog ili sljedbenik Isusa Krista?

Papa želi reformirati Katoličku crkvu! No, za sada je to ostalo samo na želji i velikim riječima koje neumorno pune svjetske medije diljem svijeta. Međutim, medijska euforija i čuđenja kao da imaju svoje granice pogotovo onda kada djela ne slijede riječi pa stoga nije čudo da su se već i u hrvatskim medijima počela pojavljivati interesantna špekulativna pitanja u vezi papine crkvene reforme: na primjer, da li bi papu njegovo svećenstvo, biskupi i kardinali u slučaju konkretnih koraka pri osiromašenju crkve u zbližavanju Katoličke crkve s izvornim apostolskim Kristovim kršćanstvom slijedili ili bi mu odbili poslušnost. Na primjer:

 

·       da izda dokumenat u kojem dozvoljava ministru financija gospodinu Liniću da može odmah ukinuti sva novčana davanja crkvi iz državnog proračuna u korist siromašnih.

·       kada bi  papinom bulom zabranio svojim vjernicima svako ratovanje i ubijanje, jer ratove i ubijanja smatra ludilom tj. nebožanskima.

·       kada bi najavio potpisivanje konvencije o ljudskim pravima u kojoj se svakome garantira pravo na život i slobodu izbora načina života.

Papa se o ljudskim pravima već indirektno očitovao kada je na pitanje o homoseksualnosti rekao: “Tko sam ja da sudim?”

 

Papa je svoje velike najave o obnovi Katoličke crkve, ako ih se pomno analizira, uzeo iz ustiju velikih proroka i Isusa Krista. On je svjestan da ako želi sačuvati svoju crkvu nema drugog puta. Usprkos činjenice učenja i prakse njegove crkve, koja stoji gotovo u dijametralnoj suprotnosti s učenjem i življenjem Isusa Krista, ipak se odlučio za reformu crkve, odnosno, njeno zbližavanje  s izvornim apostolskim Kristovim kršćanstvom. Javnost se nakon tolikih riječi bez djela s pravom pita: što zapravo stoji iza papinog nauma? Ne samo da djela ne slijede riječi već papa daleko od javnosti nastavlja restauracijom svoje stare rupama ispunjene lađe. Stoga, javnosti ostaje dužan dokazati kakvo je njegovo unutarnje uvjerenje. Da li najavljuje obnovu crkve iz ljubavi prema Kristu i vjernicima ili iz koristoljublja, jer izvanjska prepuna skandala Katolička crkva očito sve dublje tone u močvari svojih već poznatih nedjela?

 

Papa izgleda kalkulira, ako ne učini taj korak iz crkve će mu pobjeći vjernici, ali ako to  učini vjerojatno ga njegovo svećenstvo, biskupi i kardinali neće slijediti. Jer, za pretpostaviti je na temelju dosadašnjeg ponašanja klera da će oni radije potonuti u močvari već vidljivih problema s postignutim privilegijama, luksuzom „a la Vatikan“ i već poznatog nemorala u kojem se kaljuže već stoljećima, nego podržati papu u zbližavanju izvornom apostolskom Kristovom kršćanstvu u kojem bi trebali postati čestiti i braća među braćom i sestrama. Papa također zna ukoliko uskoro djela neće slijediti njegove riječi, da će ga čovjećanstvo svrstati u red vjerskih lidera, demagoga i lažljivaca. Optužiti će ga, odnosno, uvjeriti će se da je svjesno zlorabio ime Isusa Krista kao mamca za držanje i dovođenje vjernika, a s ciljem gomilanja blaga. Ipak, manja mu opasnost prijeti od vjernika, u slučaju konkretnih koraka ostvarivanja približavanja njegove crkve Kristu,  a puno veća mu prijeti od vlastitog svećenstva, biskupa i kardinala. Usprkos tome što je on apsolutni vladar i samozvani božji i Kristov namjesnik na Zemlji oboružan sa svim dozvolama, vlastima i nepogrešivostima kako na Zemlji tako i na Nebu, da ipak nemože biti siguran u uspjeh i poslušnost svojih podanika, pa čak ni onda ako im zaprijeti izopćenjem iz crkve, to jest osudom njihovih duša na vječno prokletstvo kako to nalaže crkveno pravo i dogme.

Nastavi čitati “Papa Franjo, crkveni demagog ili sljedbenik Isusa Krista?”