Papa Franjo, crkveni demagog ili sljedbenik Isusa Krista?

Papa želi reformirati Katoličku crkvu! No, za sada je to ostalo samo na želji i velikim riječima koje neumorno pune svjetske medije diljem svijeta. Međutim, medijska euforija i čuđenja kao da imaju svoje granice pogotovo onda kada djela ne slijede riječi pa stoga nije čudo da su se već i u hrvatskim medijima počela pojavljivati interesantna špekulativna pitanja u vezi papine crkvene reforme: na primjer, da li bi papu njegovo svećenstvo, biskupi i kardinali u slučaju konkretnih koraka pri osiromašenju crkve u zbližavanju Katoličke crkve s izvornim apostolskim Kristovim kršćanstvom slijedili ili bi mu odbili poslušnost. Na primjer:

· da izda dokumenat u kojem dozvoljava ministru financija gospodinu Liniću da može odmah ukinuti sva novčana davanja crkvi iz državnog proračuna u korist siromašnih.

· kada bi papinom bulom zabranio svojim vjernicima svako ratovanje i ubijanje, jer ratove i ubijanja smatra ludilom tj. nebožanskima.

· kada bi najavio potpisivanje konvencije o ljudskim pravima u kojoj se svakome garantira pravo na život i slobodu izbora načina života.

Papa se o ljudskim pravima već indirektno očitovao kada je na pitanje o homoseksualnosti rekao: “Tko sam ja da sudim?”

Papa je svoje velike najave o obnovi Katoličke crkve, ako ih se pomno analizira, uzeo iz ustiju velikih proroka i Isusa Krista. On je svjestan da ako želi sačuvati svoju crkvu nema drugog puta. Usprkos činjenice učenja i prakse njegove crkve, koja stoji gotovo u dijametralnoj suprotnosti s učenjem i življenjem Isusa Krista, ipak se odlučio za reformu crkve, odnosno, njeno zbližavanje s izvornim apostolskim Kristovim kršćanstvom. Javnost se nakon tolikih riječi bez djela s pravom pita: što zapravo stoji iza papinog nauma? Ne samo da djela ne slijede riječi već papa daleko od javnosti nastavlja restauracijom svoje stare rupama ispunjene lađe. Stoga, javnosti ostaje dužan dokazati kakvo je njegovo unutarnje uvjerenje. Da li najavljuje obnovu crkve iz ljubavi prema Kristu i vjernicima ili iz koristoljublja, jer izvanjska prepuna skandala Katolička crkva očito sve dublje tone u močvari svojih već poznatih nedjela?

Papa izgleda kalkulira, ako ne učini taj korak iz crkve će mu pobjeći vjernici, ali ako to učini vjerojatno ga njegovo svećenstvo, biskupi i kardinali neće slijediti. Jer, za pretpostaviti je na temelju dosadašnjeg ponašanja klera da će oni radije potonuti u močvari već vidljivih problema s postignutim privilegijama, luksuzom „a la Vatikan“ i već poznatog nemorala u kojem se kaljuže već stoljećima, nego podržati papu u zbližavanju izvornom apostolskom Kristovom kršćanstvu u kojem bi trebali postati čestiti i braća među braćom i sestrama. Papa također zna ukoliko uskoro djela neće slijediti njegove riječi, da će ga čovjećanstvo svrstati u red vjerskih lidera, demagoga i lažljivaca. Optužiti će ga, odnosno, uvjeriti će se da je svjesno zlorabio ime Isusa Krista kao mamca za držanje i dovođenje vjernika, a s ciljem gomilanja blaga. Ipak, manja mu opasnost prijeti od vjernika, u slučaju konkretnih koraka ostvarivanja približavanja njegove crkve Kristu, a puno veća mu prijeti od vlastitog svećenstva, biskupa i kardinala. Usprkos tome što je on apsolutni vladar i samozvani božji i Kristov namjesnik na Zemlji oboružan sa svim dozvolama, vlastima i nepogrešivostima kako na Zemlji tako i na Nebu, da ipak nemože biti siguran u uspjeh i poslušnost svojih podanika, pa čak ni onda ako im zaprijeti izopćenjem iz crkve, to jest osudom njihovih duša na vječno prokletstvo kako to nalaže crkveno pravo i dogme.

Nastavi čitati “Papa Franjo, crkveni demagog ili sljedbenik Isusa Krista?” →

Potpišite peticiju za potpuno oporezivanje crkvi!

Link na peticiju: http://odvajanje-drzave-crkve.com/

Obrazloženje:
Katolička crkva je izuzetno bogata te njena cjelokupna svjetska imovina iznosi više tisuća milijardi, u Hrvatskoj nekoliko milijardi eura (samo vrijednost njenih nekretnina iznosi nekoliko milijuna eura), a godišnje crkva iz proračunskih sredstava dobiva oko milijardu kuna (oko 250 mil. direktno, ostalo preko Općina i raznih drugih subvencija). Katolička crkva je oslobođena od mnogih poreza odnosno nameta koje plaćaju drugi poslovni subjekti i građani, u prvom redu radi se o njenoj vjerskoj djelatnosti koja se ubraja u neprofitnu. Mislimo da je u sferi katoličke crkve sva crkvena djelatnost dobitna (profit) jer je namijenjena za pridobivanje članova i sredstava za svoj rad. Postojanje čitave djelatnosti katoličke crkve, dakle i dobrotvorne, školske, klasično vjerske … je za širenje vjere što je i dužnost svakog katolika. Zato je pravedno da se čitava crkvena aktivnost, uključujući sve nekretnine, u cijelosti oporezuje, posebno zbog toga što je Katolička crkva izuzetno bogata te je u mogućnosti s lakoćom platiti porez. Tražimo i to da u ovoj privredno-financijskoj krizi bogati nose veći dio od siromašnijih – Katolička crkva dakako spada u razred jako bogatih. Nastavi čitati “Potpišite peticiju za potpuno oporezivanje crkvi!” →

Bozanić protiv ćirilice u borbi za „crkvenu istinu“ prešao granicu svakog kršćanstva?!

„U toj se crkvi već odavno više ne može ništa spasiti, nego samo sebe i druge od nje. „

K.H. Deschner, svjetski priznati povjesničar.

Da ne bi bilo zabune u vezi udruge David: ona je uvjerenja da je svaki čovjek slobodan vjerovati što želi i da svaka institucija može naučavati što želi, no mišljenja je da, u ime kršćanstva tj. Isusa Krista, putovati državom na račun iste i naučavati putem svih medija domoljublje protivno Isusovom Evanđelju i Ustavu RH ipak nije činjenica preko koje bilo koji čovjek trebao prijeći šutke, a najmanje iskreni demokrati i sljedbenici istine i Nazarećanina!

Dobiva se dojam da, što su vremena teža i što je više čovječanstvu potrebno opraštanje pa i tzv. neprijatelju u traženju mira, to glasniji bivaju garanti katoličkih institucija u Hrvatskoj u sprečavanju istoga, naime, pomirenja i življenja u slobodi Velikog Duha Evanđelja na koje se, na zaprepaštenje ljubitelja istine, sami pozivaju.

Religijske vođe, prije svega tzv. kršćanskih institucija u Hrvatskoj i Srbiji, protive se pomirenju naroda i to – u ime „istine“! No sigurno ne u ime istine koja glasi: … poštuj svojeg bližnjeg kao samoga sebe ili … pomiri se sa svojim bratom tako dugo dok si još na putu prema sudu da ne budeš osuđen i bačen u tamnicu … Postoji li neka druga istina, poštovana gospodo biskupi? Ako da, onda to može biti samo “crkvena pseudo-istina“ koju, nažalost, malobrojni suvremenici prepoznaju kao dvoličnost i obmanu bez premca?

No, nije sve izgubljeno i izgleda da dolazi vrijeme u kojem istina postaje sve više prepoznatljiva. List kao da se okreće u korist istine! Zapanjujuća otkrića u medijima pridonose tome da mnogima sve više postaje jasnije tko je uistinu taj što su ga u dobroj vjeri slijedili? Mnogi su već temeljem svog zdravog i logičnog razmišljanja spoznali u stilu svjetski priznatog povjesničara Karl Heinz Deschnera koji je rekao: “U toj se crkvi već odavno više ne može ništa spasiti, nego samo sebe i druge od nje.“

Na stotine tisuća, do jučer vjernih kršćana diljem svijeta, već je ozbiljno uzelo jasnu biblijsku uputu u Ivanovom Otkrivenju: „Iziđite iz nje moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih muka…“ i izašli su iz nje.

Upornom i objektivnom analitičaru crkvene političke propagande, pod imenom kršćanstva, u Hrvatskoj, ne može i ne smije više ostati skriveno da današnji hrvatski biskupi namjerno ne slijede današnjeg papu Franju, već slijede papu Lava I. koji je katolicima zabranio svako ophođenje s nekatolicima i pozvao ih na njihovo preziranje. Zapovjedio je izbjegavati nekatolike «kao smrtonosni otrov! Gnušajte ih se, izbjegavajte ih i klonite se s njima govoriti.» «Nema zajedništva s onima koji su neprijatelji katoličke vjere i koji su samo po imenu kršćani!» – To je «originalni ton» Lava Velikog, «sveca» katoličke crkve. Karlheinz Deschner, «Kriminalgeschichte des Kristentums» (Kriminalna povijest kršćanstva), svezak 2, str. 258

To što danas čine hrvatski biskupi na čelu s Bozanićem – pod imenom «kršćanski» – uistinu bi se moglo proglasiti anti-kršćanskim jer Isus Krist takovoga nešto nipošto i nikada nije poučavao, naime, ne dopustiti bližnjemu pisati svojim pismom. On je bio čovjek mira, čovjek jedinstva, čovjek ljubavi koji je našega vječnog Oca naviještao i oličavao kao Oca ljubavi. On je rekao: «Svi koji se mača hvataju, od mača ginu» (Mt 26, 52). On je bio i jest Knez mira.

Stoga na pitanje svih onih koji bi sada upitali koga predstavljaju onda oni „kršćani“ koji putuju državom, na račun vjernih i nevjernih i onih koji pišu i čitaju ćirilicom i pozivaju u ime Isusa Krista na borbu protiv ćirilice, odnosno svoje braće u Kristu, s ciljem na preziranje tzv. neprijatelja i na održavanje i intenziviranje neprijateljstva, poručuje im se neka si na to pitanje odgovore sami.

Ali kada si čovjek sve ovo gore napisano predoči, morao bi se ipak začuditi koliko ljudi na ovom svijetu iz svoga ograničenog vidokruga ne vidi i ne prepoznaje, odnosno, neće vidjeti ni prepoznati i protestirati u sav glas kada se crkveni lideri kao npr. papa Benedikt XVI. koji je tada još kao kardinal Josef Ratzinger, 3.3.2005. u emisiji Kontrasti na ARD-u izjavio: «Ali mora se ipak reći da je inkvizicija bila napredak, da se više nije smjelo osuđivati bez inquisitio, što znači da su se morala provoditi ispitivanja» ili sada kada hrvatski biskupi putujući državom na sav glas i u ime Isusa Krista koji je upravo i podnio žrtvu pomirenja, blokiraju svako moguće i toliko željeno zbližavanje i pomirenje naroda?

Za Udrugu David

Moris Hoblaj, teolog i sociolog