“Sveti” kršćanski ratovi i zločini

Autor: DIALOGOS.ba

Resul Mehmedović

Kada je kršćanska rulja spalila Aleksandrijsku knjižnicu (tada najveću na svijetu) 391. godine, šteta po napredak čovječanstva je bila neprocjenjiva. Uz knjižnicu je bilo sveučilište sa tisućama studenata, koji su besplatno mogli učiti i biti podučavani, a za siromašnije se prikupljao novac. Ogromno dvorište je bilo neka vrsta foruma, a po noći je svatko mogao spavati na podu. Moglo se podučavati bilo što. Niti danas nemamo nešto slično. 
Građa se sakupljala i prevodila 625 godina, a njeni resursi su bili ogromni (sa tada nezamislivih 750.000 knjiga).

Nastavi čitati ““Sveti” kršćanski ratovi i zločini”

Četverodnevna predstava – Vatikanska cirkus parada je gotova

Da li je ovaj svijet u kojem živimo izgubio kompas za pravdu, istinu i moral?

Znaju li mnogi da za sve učinjene zločine koje je učinila svećenička kasta, a posebno oni koji im revno pomažu držati ljestve da spase svoj obraz – da i on nose dio tog tereta na svojim leđima!?

Zar svećeničke kaste misle i vjeruju da za njih ne vrijedi zakon “uzroka i posljedica” ili zakon “sjetve i žetve”?

Jedna svećenička kasta javno je priznala učinjene zločine tokom svoje povijesti. Ista ta organizacija priznala je i svakodnevno priznaje zločine počinjene danas u vremenu u kojem živimo.

Nastavi čitati “Četverodnevna predstava – Vatikanska cirkus parada je gotova”

»…Svaki katolik je morao pod prisegom svečano obećati proganjanje krivovjeraca i svake dvije godine ponavljati prisegu, roditelji su morali izdavati svoju djecu, djeca svoje roditelje, muževi svoje žene, žene svoje muževe. Tu je započelo doušništvo i uhođenje, špijuniranje i zastrašivanje, što će moderne policijske države još dalje usavršiti

Tu se čovjeku već diže kosa na glavi!

Jedan plakat mi je skrenuo pažnju na veoma interesantnu brošuru “Prorok, br. 13” koju sam naručio i pročitao.
Kao oduševljen pristaša knjiga Karla Heinza Deschnera nalazim “Prorok “ br. 13 na strani 5 u načinu prikazivanja upravo otmjenim i suzdržanim. Tko poznaje Deschnerove knjige, naročito knjige “Kriminalna povijest kršćanstva”, “Ponovno je zakukurikao pijetao” i “Opus diaboli”, taj ne mora više pitati je li točno to što piše prorok, npr.: “Prijašnji i današnji svećenički stalež, takozvani posrednici između Boga i ljudi, oduvijek su se koristili svjetovnom vlašću. U mnogim situacijama su bili huškači protiv inovjernika, a država izvršni organ njihove hajke.” Kod Deschnera se može pročitati k a k o se to dogodilo u podrobnostima. Tu se čovjeku već diže kosa na glavi!
Koliko je prorok u pravu i sa svojim pitanjem: “Kako je to u našem vremenu? Također i danas su svjetovni i crkveni glavari u prvom planu, a narod, kao i u prijašnjim vremenima stoji otraga.”
Čitanje Deschnerovih knjiga moglo bi zainteresiranome “naknadno isporučiti” ono što u objektivnom prikazivanju proroka logično biva uskraćeno. Saznat će da narod nije samo “stajao otraga” nego da je bio i kako je bio zlostavljan, mučen, i nasiljem i mučenjem pokršten. Za ilustraciju ponešto iz upravo spomenutih knjiga. Deschner govori neuvijeno:

Nastavi čitati “»…Svaki katolik je morao pod prisegom svečano obećati proganjanje krivovjeraca i svake dvije godine ponavljati prisegu, roditelji su morali izdavati svoju djecu, djeca svoje roditelje, muževi svoje žene, žene svoje muževe. Tu je započelo doušništvo i uhođenje, špijuniranje i zastrašivanje, što će moderne policijske države još dalje usavršiti”

TKO TO TAMO MORALIZIRA? Ni hrvatska Crkva nije pošteđena skandala – pedofilija, sado-mazo igrice, financijske spletke…

100posto.hr

Sanja Rapaić

Prvi hrvatski svećenik koji je završio iza rešetaka zbog pedofilije je župnik iz mjesta Banjola na Rabu. On je zadovoljavao pohotu nad dječacima u prostorijama župne crkve te u područnoj osnovnoj školi

Protiv trećeg čovjeka Vatikana, 76-godišnjeg kardinala Georgea Pella, u Australiji je podignuta optužnica zbog pedofilije. Iako kardinal, koji obnaša visoku dužnost ministra financija Svete Stolice, sve kategorički poriče, tereti ga se za stare delikte višestrukog seksualnog zlostavljanja djece te će 18. srpnja biti saslušan na prvostupanjskom sudu u Melbourneu.

U sjeni te skandalozne pedofilske afere, u kojoj se našao najviše pozicionirani uglednik Crkve do sada, odigrao se još jedan skandal. Prostorije u vlasništvu Kongregacije za nauk vjere, one iste koja istražuje i slučajeva pedofilije u crkvenim redovima, ovih su dana bile poprište homoseksualnih orgija katoličkog vrha. Razvratno je partijanje umalo završilo kobno, nakon što se papin suradnik, tajnik kardinala Francesca Coccopalmerija, predozirao. Orgije je prekinula talijanska policija, a predozirani tajnik kardinala, kojeg je, po pisanju The Timesa, sam papa predložio za unapređenje u biskupa, odvezen je u bolnicu gdje su mu liječnici spasili život. Nakon svega ga čeka suđenje u samostanu.

Nastavi čitati “TKO TO TAMO MORALIZIRA? Ni hrvatska Crkva nije pošteđena skandala – pedofilija, sado-mazo igrice, financijske spletke…”

USKRS I SVE OKO NJEGA / Da je Isus iz Nazareta htio da Mu se mole na križu, zar to ne bi bio rekao učenicima najkasnije kad se nakon Svojeg uskrsnuća ukazao nekima od njih.?

Isus, Krist, ne visi na križu – On je uskrsnuo!

Izvor fotosa:
files.php-4.jpeg

files.php-4Ljudi trebaju ostati fiksirani na Njegovu patnju i na Njegovu smrt, a truplo Isusa iz Nazareta treba simbolizirati da On i Njegovo učenje trebaju zauvijek biti ušutkani.

Tko to hoće?
Samo onaj koji je osujetio te planove Krista Božjeg s Njegovim Spasiteljskim činom. No Krist, živi Slobodni Duh, ne visi na križu. On je uskrsnuo. Neposredni sljedbenici i učenici Isusa iz Nazareta živjeli su svjesni Njegova uskrsnuća. Oni su živjeli odano vjerujući u Njegovo obećanje: „U kući Oca moga ima mnogo stanova (…) Idem da vam pripravim mjesto.“ (Ivan, 14, 2) Bilo im je strano moliti Mu se kao truplu na raspelu.

Da je Isus iz Nazareta htio da Mu se mole na križu, zar to ne bi bio rekao učenicima najkasnije kad se nakon Svojeg uskrsnuća ukazao nekima od njih.?

Nastavi čitati “USKRS I SVE OKO NJEGA / Da je Isus iz Nazareta htio da Mu se mole na križu, zar to ne bi bio rekao učenicima najkasnije kad se nakon Svojeg uskrsnuća ukazao nekima od njih.?”

Josip Supić: Povodom slučaja Kordić

Citiram dio napisa objavljenog u Indexu u vezi sa pismom intelektualaca Hrvatskoj biskupskoj konferenciji:
„U pismu se zahtjeva od HBK da se Crkva u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti na put kršćanske tolerancije i skromnosti, ekumenizma i dijaloga. Aktivisti i intelektualci smatraju da bi to bilo važno i za Hrvatsku i za Katoličku crkvu. Od HBK se traži i da  se zabrinutost prenese i papi Franji, čija “skromnost, dobronamjernost i mudrost budi nadu kod svih ljudi dobre volje”.
Dio potpisanih intelektualac poznat mi je iz javnih nastupa; predmnijevam da su svi obrazovani, ali tvrdim da su se, potpisujući spomenuto pismo, pokazali veoma naivnima. Zar su mogli zaboraviti da su tolerancija, skromnost, ekumenizam i dijalog nepoznate pojave u onih kojima su poslali pismo? Zar su mogli zaboraviti da su tolerancija, skromnost, ekumenizam i dijalog običan smokvin list kojim Katolička Crkva, pa i njezina afilijacija u Hrvatskoj, pokriva svoju pravu narav: netoleranciju, bahatost, nametljivost i diktat? Zar su zaboravili da je hrvatski nacionalizam ključni saveznik Crkve i njezinih biskupa, njihova oaza, uporište i tvrđava?
Može li se očekivati da bilo tko iz redova Crkve, pa makar to bio i Papa, Crkvu u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti?

Otvoreno pismo fra. Josipu Blaževiću

Normal
0
21

false
false
false

MicrosoftInternetExplorer4

/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:”Table Normal”;
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:””;
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:”Times New Roman”;
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}

Poštovani urednici Večernjeg lista smatramo da ste dužni objaviti ovo pismo

 na otvoreno klevetanje Udruge David koje ste objavili u vašem listu 22.05.213.

Originalni tekst iz Večernjeg lista:

David nije građanska udruga, nego sekta  

U Katoličkoj crkvi tvrde da “David” nije građanska udruga, nego sekta koja želi osporiti Crkvu. – Udruga građana “David” za zaštitu ljudskih prava, koja vodi agresivnu kampanju protiv Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica u Hrvatskoj, provodeći vlastitu istragu i pozivajući vjernike da iz njih istupe, zapravo je udruga članova njemačke sljedbe “Univerzalni život” prepoznatljive po nesnošljivosti prema vjerskim zajednicama i crkvama – tvrdi fra Josip Blažević, voditelj centra za međureligijski dijalog “Hrvatski aeropag” i dobar poznavatelj alternative i sljedbi. (dp)

Otvoreno pismo fra. Josipu Blaževiću povodom njegovog istupa prema Udruzi David u Večernjem listu 24.05.2013

———————————————

Stupate li Vi fra. Josip Blažević stopama svojih inkvizicijskih i zločinačkih fratara?

 

Vi, kao voditelj centra za međureligijski dijalog “Hrvatski aeropag“ i garant Katoličke crkve, ustvrdili ste u Večernjem listu od 24.05.2013 da David nije građanska udruga, nego sekta. Gospodine fra. Blaževiću to nije ispravno, štoviše zlonamjerno je i huškački!

Razlog Vaše aktualne reakcije su očito javne aktivnosti Davida i to poradi javnog zahtjeva za uvođenje poreza u crkvene institucije. Iz reakcija  crkvenih glasnogovornika poput Vas iz medija se može iščitati da se katolički crkveni imperij, kojemu i Vi pripadate, očito počeo dobrano klimati u svojim najdubljim temeljima, to jest u svojoj sigurnosti koja ne počiva na vjeri u Boga i Isusa Krista iza koga se skrivate, već na neprocjenjivom bogatstvu povezanom s vlašću. Stoga nije nimalo teško iščitati da vam je jasno da bez blaga nema vlasti, a bez vlasti manipulacije s društvom i državom i zato napadi na one koji vas upozoravaju da to nije demokratski i po Ustavu RH.

Nastavi čitati “Otvoreno pismo fra. Josipu Blaževiću”

Freie Buerger: „Papa Ratzinger zabranjuje povijesne laži“

„Freie Bürger für demokratische Werte“, Njemačka

Dopis za medije


„Papa Ratzinger zabranjuje povijesne laži“

Kada će Vatikan konačno priznati svoju mračnu prošlost?

Usprkos masovnog protesta preživjelih holokausta papa Joseph Ratzinger je 5. lipnja 2011 u Zagrebu molio na grobu fašističkog-kolaboracionista kardinala Alojzija Stepinca (1898-1960). Ratzinger je doduše za vrijeme svojeg putovanja u Hrvatsku osudio fašističko-katoličku diktaturu NDH u vremenu od  1941-43.godine kao „neljudski režim“ – dok, istovremeno, ne odustaje od tvrdnje da je Stepinac bio „branitelj pravog humanizma, neustrašivi svjedok uskrslog Gospodina“, te „čovjek uzorne čovječnosti, veliki pastir i kršćanin koji se nije bavio  politikom.“

„To nije samo izrugivanje istinskog kršćanstva, koji se, kao što je poznato, temelji na nenasilju“, kaže Matthias Holzbauer, glasnogovornik crkveno-kritičke organizacije Freie Bürger für demokratische Werte (Slobodni kršćani za demokratske vrijednosti) nego je to također „drska povijesna – laž.“

Stepinac je, dokazano, kao hrvatski primas i vojni biskup već od samog početka sudjelovao u izgradnji fašističko – ustaških paravojnih jedinica brutalnog, masovnog i ubilačkog režima s Hitlerovim blagoslovom.

U svojem pastirskom pismu s konca travnja 1941. Stepinac zahtjeva od vjernika poslušnost i potporu „novoj državi, jer ona zastupa svetu Crkvu“ te traži poslušnost fašistikčom poglavniku i masovnom ubojici Anti Paveliću kao i molitvu „za Pavelićevo veliko djelo, u kojem je  prepoznatljiva božja ruka“.

Ako sada Ratzinger, nastavlja Holzbauer, tvrdi da je Stepinac „branio i štitio Srbe, Židove, Sinte i Rome protiv režima“, onda on baca javnosti pijesak u oči i gradi jedan katolički povijesni – falsifikat.

„Ako je i bilo nekih internih kritika protiv režima (u što se sumnja), od tih istih kritika, u svakom slučaju, stotine tisuća žrtava nemaju niti su imale ništa. Jer o tome nitko nije ništa doznao – bilo iz kojeg pastirskog pisma, propovijedi sa propovjedaonice, ili bilo kojeg isključenja masovnih ubojica iz crkve, kao niti od ijedne ekskumunikacije mnogobrojnih mučitelja i ubojica iz vlastitih katoličkih svećeničkih i franjevačkih redova  –  ništa od toga se nije dogodilo!“ Naprotiv, još 1943.godine Stepinac izričito zahvaljuje franjevcima za „zasluge“ kod „prekrštavanja“ pravoslavnih Srba – onih prekrštavanja koja su ponajčešće završavala s bestijalnim masovnim ubistvima, nad kojima su se djelomično zgražali i sami talijanski i njemački fašisti.

„Ratzingerov očajnički pokušaj da sa Stepinca skine ljagu“ nastavlja Holzbauer, u stvari je „prikrivanje njegova predhodnika – Pia XII (1876-1958), čije proglašenje svetim već godinama priprema.“

Nije tajna da su za vrijeme NDH u Vatikanu, svi bili upoznati do u najmanje detalje s bestijalnim masovnim klanjem u katoličkoj Hrvatskoj. No, usprkos toga, papa Eugenio Pacelli je ipak u više navrata primao masovnog ubojicu Pavelića u audijencije, te ga nazivao „praktičnim katolikom“ i pri odlasku ga blagoslovio „s najboljim željama u daljnjem radu.“

„Kada će Vatikan konačno priznati svoju mračnu prošlost?“, pita se glasnogovornik – Freie Bürger für demokratische Werte (Slobodni kršćani za demokratske vrijednosti) za koje je također „veliki skandal, da njemačka vlada planira u rujnu, jednom čovjeku, koji iskazuje čast zaštitniku masovnog ubojice tadašnje fašističke Hrvatske, dozvoliti govoriti u njemačkom Bundestagu.

Više na http://www.freie-buerger.org/

Po odobrenju:

Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

10 000 Zagreb, Odranska 1

˝Spomenik za …

… milijune žrtava crkve˝

Izvor: “Inicijativa milijunima žrtava crkvi”

http://www.spart-euch-die-kirche.de/

Dragi posjetitelji,

Naš je cilj ukazati na milijune žrtava minulih stoljeća, koje su zbog crkve izgubile svu svoju imovinu i kojima je oduzeto svako pravo glasa.

Mi želimo ukazati na neusporedivu nepravdu, narodu pojasniti i ovim žrtvama podići spomenik, da se ovakva nepravda ni danas ni ubuduće više ne ponovi.

Milioni mrtvih zbog crkvi!

U proteklim su vremenima ubijeni milijuni ljudi zbog progona obaju službenih crkava. Samo u Europi bili su to milijuni ˝vještica˝, onih druge vjere i žrtve vjerskih ratova. Ideologiju, koja omogućava ovakve zločine, obje službene crkve do danas nisu opovrgnule.

Da se za mnoge prekršaje dosuđuje smrtna kazna može se pročitati u Starom Zavjetu, u crkvenim zakonicima i kod Lutera.

Ovi se zločini više ne smiju ponoviti!

Stoga mi zahtijevamo da se podigne spomenik žrtvama, kao vidljivi znak protiv zaborava. Spomenik treba predstavljati znak sjećanja, spominjanja i srama, znak naše žalosti, također i znak naše povijesti.

Korijeni ubijanja: Živimo li mi u srednjem vijeku?

Poneki se tako pitaju: Kako je moguće da su zbog crkvi milijuni ljudi mogli biti ubijeni? Da bi na ovo pitanje mogli odgovoriti moramo pobliže istražiti ideologiju, korijene, na koje se crkva poziva.

Ideologiju, koja omogućava ovakve zločine, do danas ni jedna od dvije službene crkve nisu opovrgnule. Tako do danas obje velike crkve zahtijevaju na primjer priznavanje Starog Zavjeta kao ˝neizostavnog dijela Svetog spisa˝. U njemu se zahtijeva da se moralni prijestupi, kao npr. brakolomstvo kazne smrtnom kaznom (3. Mojsije, 20.10), isto se treba postupiti i u drugim slučajevima moralnih prijestupa – naročito kod nepoštivanja riječi nekog svećenika.

Vječno prokletstvo

Obje crkve do danas naučavaju o vječnom prokletstvu za veliki dio ljudi, prema katoličkom vjerovanju za teške grijehe, no isto tako i za određene ljude koji su crkvi okrenuli leđa. To znači: grozno mučenje bez kraja; niti pokajanje, niti ponizno moljenje za oproštenje i ponovno dovođenje u red ne može umilostiviti “Boga”, kojeg naučavaju crkve. Tako i danas još poneki uvjereni sljedbenik crkve misli: “Što uopće znače malobrojne minute mučenja na lomači spram vječne vatre u paklu?” Tako je uklonjena prepreka smaknućima. A kako će biti sutra?

P.S.: Isus iz Nazareta nije naučavao vječno prokletstvo.

Žrtve crkve

Antičko doba i srednji vijek – katolički su biskupi u Triru ubili Priscilanusa – Istrebljenje markionita, paulikianera, manihejaca …

Inkvizicija – milijuni ljudi postali su žrtvama katoličke inkvizicije

Križarski ratovi – križarski su ratovi vođeni s velikom okrutnošću

Zaključci koncila – npr. Židovi smiju stanovati još jedino u četvrtima za Židove. (Sinode u Breslau, 1267)

Židovi – masovno uništavanje Židova bilo bi nemoguće bez stoljećima dugog pripremanja crkvenih protjerivanja

“Pogani” – ratovi, mrcvarenja i namjerna pustošenja čitavih područja slijedili su uvijek pod izlikom preobraćenja “pogana”

Ratovi – papinstvo snosi znatnu suodgovornost za bezbrojne ratove u Europi tokom svih stoljeća

Amerika – Španjolci su postupali s Indijancima gore nego s životinjama i masakrirali su ih na najgrozniji mogući način

Reformacija – katolička, luteranska, cvinglianska i kalvinistička konfesija bili su ujedinjeni u suzbijanju i ubijanju pripadnika manjih zajednica, kao npr. anabaptista

Trgovina robljem – vanbračna djeca (npr. ona od svećenika i nahočad) pretvarana su u crkvene robove

Progon vještica – i ovdje su obje konfesije istom mjerom proganjale navodne vještice, za koje nakon “bolnog ispitivanja” pod strašnim mukama nije bilo spasa

Žene – “Najveća čast koju žena zaslužuje jest da rađa muškarce.” (Martin Luter)

Hrvatska – papa Pio XII o Hitlerovim vojnicima: “Oni su se zakleli. Oni moraju slušati.”

Ruanda – “Većina njihovih svećenika i redovnica su 1994 bez sućuti promatrali krvoproliće, ili su čak pomagali ubojicama.”

Bogalji – ovo “izobličenje ljudskog naličja” “treba se pripisati stvoritelju.”

Zloupotreba djece – njemačke su novine javno objavile brojne slučajeve zloupotrebe tijekom proteklih godinama

Duševni poremećaji – “Polovina pacijenata, koji su došli k meni na liječenje, postali su bolesnima kroz iskustva koja su u svom djetinjstvu i mladosti doživjeli s crkvom.”

Životinje – “Crkveni učitelj” Toma Akvinski proglasio je životinje čistim stvarima, koje ne mogu imati osjećaje poput ljudi

Porezni platiše su žrtve u širem smislu riječi. U Njemačkoj oni moraju plačati milijarde Eura godišnje za čisto crkvene potrebe, čak ako su iz crkve odavno  istupili.

Kriminalni počinioci

Grijesi crkve počinjeni su davno?

Ne. Progon manjina, zloupotreba štićenika i ustrajnost na netolerantnoj, moći opsjednutoj tradiciji,   nastavlja se.

Čemu koristi djelomično priznanje krivice od strane pape (“Mea Culpa”) – pogođeni trebaju konkretno dovođenje u red – a ne prazno priznanje riječima.

Slijedi nekoliko primjera.

Masakri u božjim kućama u Ruandi: Mračni srednji vijek još živi: “B5 aktuell – pozadina” obavijestio je o tome 09.06.2001.

Prisilni radnici – protestantska i katolička crkva su u doba nacional socijalizma “zapošljavale”strane radnike.

Nadbiskup se ženi – o silovanjima redovnica često se debelo šuti – ali ako se nadbiskup ženi, o tome galami Rim

Zloupotreba djece – svećenici zlostavljaju maloljetne djevojke i mladiće

“Mea Culpa” – papa prebacuje krivicu “na sinove i kćeri”

Inicijativa

“Spomenik milijunima žrtava crkve”

Inicijativa “Spomenik milionima žrtava crkve” želi u narodu izgraditi svijest o krvavoj prošlosti crkve, kako se slično više ne bi ponovilo. Jer ideologija nije opozvana i mogla bi opet izazvati zlo.

Zašto? Spomena radi na milijune crkvenih žrtava i istovremeno spriječiti da se slično danas ili u buduće opet ne bi ponovilo

Tiskovni izvještaj – nikakav spomenik na svijetu ne može opravdati bol i patnju bezbrojnim žrtvama crkve

Priredbe – “2000 godina krvave povijesti crkve i nova inkvizicija”

Kontakt pišite nam!

Zloupotreba djece

Svećenik pred sudom zbog zloupotrebe

Slučajevi seksualne zloupotrebe od strane svećenika katoličke crkve uglavnom se objelodanjuju tek kada počinioci moraju snositi kazneno pravne posljedice. Njemačka novinska kuća (DPA) objavila je nekoliko slučajeva zloupotrebe tijekom proteklih godina u Njemačkoj. To je izazvalo veliku uzbuđenost i izvan samih granica.

1993: Jedan 44 godišnji svećenik iz pokrajine Hessen, okrug Bergstrasse, osuđen je zbog seksualnog prisiljavanja dviju mladih djevojaka na dvije godine zatvora uvjetno. Suci su ga proglasili krivim jer je u četiri slučaja iskoristio dvije, tada 14 i 16 godišnje, sestre. Svećenik je pred sudom priznao svoja djela.

1994:Katolički svećenik iz grada Krefeld, pokrajina Nordrhein-Westfalien, osuđen je zbog seksualnog zlostavljanja devetogodišnjeg dječaka na četiri godine zatvora.

1995: 44 godišnji svećenik iz Gilchinga u blizini Münchena optužen je zbog posjedovanja dječje pornografije na video kasetama. Svećenik je nakon toga izbačen iz  službe u svojoj pokrajinskoj crkvi.

1995: Jedan 67 godišnji svećenik iz Hildesheima, Niedersachsen, umirovljen je. Prethodno je priznao da se je ogriješio na više maloljetnih dječaka. U ovom slučaju naravno nije bilo crkvenog sudskog postupka, jer su svećenikova djela već bila zastarjela.

1996: 47 godišnji svećenik iz Wangena/Allgäu odrekao se je svoje svečenićke službe nakon optužbi da je seksualno griješio. Ordinarijat ga je već poslao na odmor. Sudski postupak je nakon toga prekinut.

1996: 65 godišnji katolički svećenik iz Harena u Emslandu osuđen je na dvije godine zatvora uvjetno i dodatno na novčanu kaznu. Svećenik, koji je u međuvremenu umirovljen i živi u jednom samostanu, ogriješio se je tijekom osam godina u ukupno 225 slučajeva na 14 ministranata i prvopričesnika.

1998: 67 godišnji svećenik iz Bergatreute – Oberschwaben osuđen je zbog sexualnog zlostavljanja na devet mjeseci zatvora uvjetno i dodatno je još morao platiti novčanu kaznu od 5000 DM. On je tijekom vjeronauka višestruko uznemiravao deset do dvanaest godišnje djevojčice.

1999: 39 godišnji svećenik iz mjesta Wald – Schwaben osuđen je na tri i pol godine zatvora. Istražitelji su mu pripisali seksualno zlostavljanje u 59 slučajeva. Žrtve su bili dva dječaka i jedna djevojčica u dobi između 11 i 14 godina.

2000: Katolički svećenik iz okruga Coburg u Bavarskoj osuđen je zbog sexualnog zlostavljanja djece na dvije godine uvjetno. 60 godišnjak se je ogriješio na tri dječaka u dobi od devet i jedanaest godina. Otac jednog od dječaka okrivio ga je tijekom božične mise u crkvi, gdje se i dogodila zloupotreba njegovog sina.

2000: 45 godišnji svećenik iz Südbadena osuđen je zbog teškog sexualnog zlostavljanja djece na dvije godine zatvora. Redovnik, koji je pripadao nekom konzervativnom bratstvu, sexualno se je ogriješio na dvoje dječaka u dobi od šest i osam godina, a jednoga od njih prisilio je na oralno zadovoljavanje.

Siječanj 2002: Svećenik iz Kölna “otvorio je crkvu za homoseksualce i lezbijke i pokrenuo disko u crkvi … Nadalje, održavao je ljubavne odnose s više žena iz njegovog okruga.” Glasanjem u presbiteriju odlučeno je 17:16 protiv njega. Nakon izvjesnog vremena prebačen je na neko drugo mjesto (idea-spektrum).

Siječanj 2002: “Svećenik u službi usprkos ‘divljem braku’ (idea-spektrum). Svećenik Moosdorf iz okoline Leipziga živi u župnom dvoru od 1999 s novom partnericom, iako je još oženjen s drugom ženom. Nova partnerica brine se između ostalog i za djecu. Vlastita žena, također svećenica, uzela si je život 2001 god. Razlog za samoubojstvo luteranske teologinje nije poznat.

Siječanj 2002: “U međuvremenu odrasla žena predbacuje svome ocu, protestantskom svećeniku iz okruga Augsburg, seksualno zlostavljanje nje i njene sestre.” (Protestantski nedjeljni list).

Travanj 2002: 40 godišnji svećenik iz bavarskog mjesta Sandberg prijavio se sam policiji da je sexualno zlostavljao jednog mladića. Biskupija Würzburg razriješila ga je odmah njegovih svečenićkih obveza i obavijestila o tome rimske poglavare katoličke crkve – to je po prvi put da je jedan takav izvještaj Vatikanu javno objelodanjen.

Srpanj 2002: Biskupija Mainz poslala je na odmor svećenika iz Rüsselsheima u južnohesenskom okrugu Gross-Gerau. Okrivljen je za seksualno zlostavljanje jednog mladića. Svećenik je svoje nepodopštine neprimjetno provodio godinama. Predsjedavajući njemačke biskupske konferencije i Mainzski biskup kardinal Karl Lehmann najavio je s tim u vezi ispitati optužbe u ponedjeljak, brzo i intenzivno.

Srpanj 2002: “Trauma ne zastarjeva … Započelo je utješno. Na seminaru, kojeg je Sabina Mohr posjetila pri protestantskoj okružnoj crkvi Württemberg, radilo se o ljubavi i psihi” (Stuttgarter Zeitung) … “Sabina Mohr pričala je o ovoj ranoj zloupotrebi … Sa zahvalnošću je prihvatila ponudu kad joj je on ponudio dušebrižničku skrb … Upoznala je svećenika koji joj nije pristupio s moralnom toljagom … Rekao je, pričala je Sabina Mohr, da mora prekinuti dušebrižništvo jer žudi za njom … Kasnije, kad je o ovom odnosu htjela izvijestiti svog muža, svećenik je pokušao to spriječiti. Ona je to ipak učinila i spasila tako svoj brak. Potom se je povjerila poznatoj terapeutkinji, ova je zatražila razgovor u troje, a on je zaprijetio samoubojstvom i optužio je da razara njegovo životno djelo u crkvi. Svećenik ima važnu ulogu u crkvi i također je oženjen, te, tako je rekao, njoj neće nitko vjerovati. Sabina Mohr je i sama često mislila na samoubojstvo … Vodstvo crkve sprovelo je disciplinski postupak. Svećenik je osuđen zbog zloupotrebe položaja, njegova primanja umanjena su za 20 % tijekom tri godine. I ništa više … Sabina Mohr je razočarana … također i zbog toga što je počinitelj zlorabio njeno povjerenje, te i nadalje radi svoj posao kao da se nikad ništa nije dogodilo, dok je ona do danas još uvijek radno nesposobna. Budući da disciplinsko pravo okružne crkve ne predviđa pomoć za žrtvu, Sabina Mohr se osjeća napuštenom i neshvaćenom.” Svećenik i nadalje radi u crkvenom savjetovalištu i kontakt je osoba za teme “ljubav, strah i partnerstvo”.

Srpanj 2002: Prilikom dušebrižnog razgovora svećenik savjetuje mladima sex s njime – protestantski svećenik iz sjeverne Njemačke nagovorio je 16-to godišnju djevojku, koja je tražila savjet, na sex. Djevojka je patila zbog rastave njenih roditelja, a svećenik joj je objasnio da joj sex s njime čini dobro. (Stuttgarter Zeitung)

Kolovoz 2002: “Zloupotreba djece šokirala je crkvu – policija iz Bremena privela je odgojitelja jednog protestantskog dječjeg vrtića – Do sada pet slučajeva … Policija ne isključuje daljnje slučajeve” (Nordwest-Zeitung). Tijekom dužeg vremenskog perioda sexualno su zlostavljana djeca u dobi između sedam i dvanaest godina. Odgojitelj radi već 19 godina u crkvenom dječjem vrtiću. “Na slučaj je sa zaprepaštenjem reagirala i bremenska socijalna senatorka Röpke.”

Rujan 2002: Sex sa maloljetnicom: Okružna crkva Hannover otpušta pastora (idea-spektrum); kazna zatvorom: jedna godina uvjetno.

Studeni 2002: “Đakon mora zbog zloupotrebe više godina u zatvor” (Main-Echo). Protestantski đakon osuđen je na tri godine i jedanaest mjeseci. Odgovorni voditelj mladih protestantske crkve zlostavljao je mladiće na svečanostima i izletima za pričesnike, “među njima i sina svećenika, s kojim se je sprijateljio na dan pričesti” (idea-spektrum). Došlo je do oralnog i analnog odnosa. Također je oduzet i obimni pornografski materijal.

Ožujak 2003: “Vodstvo crkve nakon seksualnog zlostavljanja zapelo na pojašnjenju – Prilikom debate u Potsdamskoj crkvi otkupljenja svećenici izražavaju žaljenje zbog svoje šutnje” (Tagesspiegel) “Slučaj se naročito proširio izjavama više majki da su namještenici crkve i u proteklim godinama seksualno uznemirivali više djece u dječjem vrtiću. Njega su stalno branili i uzimali u zaštitu, a pojedine slučajeve obezvrijedili”, odgovorio je Grit Proppe iz Potsdama. Iako je dotični još u DDR zbog seksualnog zlostavljanja djece već bio kažnjavan, vodstvo crkve ipak mu je povjerilo vođenje dječjeg vrtića … “Mi smo gledali samo dobre strane”, rekao je svećenik Kwaschik. Danas se to gleda drugačije. Na vidjelo je iznio jedan, danas 30-godišnjak, da ga je kao dijete namještenik crkve stalno sexualno zlostavljao i tukao. Tako se klupko počelo odmotavati.

Ožujak 2003: Rheinland: Svećenik je osumnjičen zbog seksualne zloupotrebe (idea-spektrum). Njegova pastorka nakon duže šutnje podigla je optužbu.

Lipanj 2003: “Državno tužilaštvo Wuppertala podiglo je optužbu protiv protestantske župnice iz Solingena, zbog sumnje da je seksualno zlorabila jednog štićenika”. 39 godišnjoj svećenici Andrea Z. predbačeno je da je mjesecima imala ‘ljubavni odnos’ s jednim od njenih konfirmanata. 14 godišnjak se je povjerio svojoj majci. Svećenica to osporava. (Focus)

Kolovoz 2003: “Solidarnost s novinarom javno su posvjedočili 17 urednika protestantskog tjednog lista. Uručenje otkaza dok je Burghold bio kod kuće bolestan, jest “mobing crkve”. Događaj je “zastrašujući primjer kako se otkazuje jednom od kompetentnih dalekovidnih vodećih suradnika”, stajalo je u protestnom pismu. (idea-spektrum)

Rujan 2003: “Nemoralni svećenik i njegova trudna djevojka iz kora” (Bild). “Ja sam ga voljela. A on je u meni uništio mnogo toga”, rekla je Nadina tiho. Domaćica priča o nemoralnom svećeniku Gertu Z. (49), koji je pobjegao s Hannelore S. (17), djevojkom iz kora. I Nadina je bila njegova ljubavnica – a on je bio njen prvi momak. Njoj je tada bilo 16 godina.

Listopad 2003 (Stern 42/03): Naslov: “Gledao je sex filmove, zavodio mlade djevojke i bio osuđen zbog sexualnog zlostavljanja. Dušebrižnik Harry Riemer od tada ne razumije više ovaj svijet – i još uvijek pita: Što je lošeg u tome?” Monogamija je “ionako samo moralna besmislica, koju Biblija nigdje ne zahtijeva.” (str. 82) “Na svom pretposljednjem radnom mjestu u Gelsenkirchen-ovoj četvrti Schalke, pokazao je djeci zajednice kako se ubijaju zečevi. Oni trebaju naučiti da meso ne dolazi iz hladionika. Kada je na smrt bolesnog psa vlastitom rukom htio ubiti, promašio je na žalost omamljujući udarac. Da zlo bude veće Riemer je promašio još i žilu kucavicu na vratu i životinja je krvareći i zavijajući trčala polovinom grada, a on s nožem za njom. ‘Svećenik je ubio psa’ pisalo je slijedeći dan u novinama, no kao i uvijek i to je bilo samo pola istine. Na primjer, to nije bio rotweiler, kako je pisalo, već doberman, kako je rekao Riemer.” (str. 84) “Danas se njegovi pretpostavljeni više čude nego u takovim slučajevima gotovo normalni katolici. Još predstoji interni disciplinski postupak. Do početka 2001., kada je došao državni tužilac, nitko naravno nije ništa sumnjao.” “Doreen se srami, kao što se i djevojka s 15 ili 16 godina srami, kad je još potpuno bez iskustva i njemu, triput starijem svećeniku, iznenada prilazi u donjem rublju. Na početku se osjeća iznenađena, a potom sve češće kaže ne. On i nadalje prosi i moli dirati je najmanje jednom mjesečno – kako bi se još bolje mogao brinuti o Doreenovoj bolesnoj majci, koja je bolesna a on je njeguje. Bez seksualnog aspekta, kaže – i ne nalazi ništa lošeg u toj trgovini – u svome dušebrižništvu nikad ne bi mogao postići takav učinak.” (str. 86) “Svoje eksperimente s izmetima i životinjama on naziva iskustvena teologija. Zajedno su htjeli saznati zašto čovjek pritom ne osjeća samo gađenje … Doreen međutim nije prošla ispite … Rekla je čak ne kad je samo s golim gornjim dijelom tijela trebala pred njegovom kamerom preskakivati konopac.” “Crkva mu i nadalje isplaćuje primanja, dok je on na čekanju.” (str. 86) Svećenik Reimer davao je mladima i hašiš (news 8.11. 02.)

Pas je na početku služio kao partner prilikom oralnog zadovoljavanja (Spiegel 12.08.02.). Također su i konji, magarac, krave i kokoši sudjelovali u pornografskim radnjama svećenika s mladima.

PS: Izvještavanje će se tako dugo nastaviti dok crkveni opunomoćenici budu širili neistine i laži o drugima, i dok političari bez pogovora nastavljaju financirati crkvu, velikim dijelom iz državne kase. Ako u crkvama vladaju takva stanja to je njihova stvar i ako zatreba stvar državnog tužilaštva. Međutim, ne moraju svi porezni platiše, pa tako ni oni koji su iz crkve istupili, sufinancirati crkvu godišnje s milijardama subvencija, te na taj način potpomagati ponašanje pastira.

Zbog toga promatrajte svog svećenika kritično. Imate li informacije na temu zlostavljanja ili seksualnog dosađivanja, npr. ministranata ili štićenika, pišite nam s povjerenjem. Adresu ćete naći pod impresum.