Autor: Thomas Muller-analitičar
KATOLIČKA CRKVA VS WOKE KULTURA
Klasični gigant protiv nove organizacije u napetoj usporedbi totalitarnih režima
Kako pronaći sredinu u ljudskom društvu? Tko je u pravu i kako stati na kraj ekstremima? Nikako! Ekstremnije poruke se jače čuju i odzvanjaju u ljudskim glavama. Dokaz tome je što je gotovo svaki diktatorski ili totalitarni režim bio (ili to trenutačno jest) uspješan, uspješniji.
Imamo jedan novi totalitarni režim. Potekao je iz Amerike i zove se “woke” ili “cancel” kultura. Woke označava englesku riječ koja se na našem jeziku prevodi kao buđenje ili budno stanje. Relativna je to reakcija na socijalne probleme deprivilegiranosti i presinga nad manjinama ili određenim rasnim skupinama. Korijeni se nalaze na Zapadu, a masovno se šire i cijelim globusom. Ukratko rečeno živimo u svijetu gdje ljudi misle da svatko ima pravo nikada ne biti uvrijeđen od strane nikoga.
Ma nemoj! A što je s nama koje su zvali četverooki, glavonja, debeli, žgoljavi i tako dalje, tamo u devedesetima, kada smo odrastali. Gdje ste tada bili vi woke ili cancel kultura. To bi značilo: “Ako nisi woke, onda ćeš biti cancel”, to jest “Ako nisi budan bit ćeš otkazan”. Živimo u svijetu kada će uskoro čovjeku biti normalno operirati se u dupina jer se tako osjećamo iznutra cijeli život. A ako netko samo slučajno to krivo okarakterizira on je zaostala seljačina.
Taj woke totalitarni režim ima mnoge sličnosti s Katoličkom crkvom.
Što ih čini sličnima? Jednostavno njihova glavna misao vodilja – Onako je kako mi kažemo, ili se slažeš, ili ne postojiš. Već jako dugo vremena živimo u svijetu gdje se prikrivaju kriminalna i nehumana djela počinjena u ime Oca, Sina i Duha svetoga. Jedna je to od najmračnijih organizacija ikad smišljenih i dizajniranih s pričom da donose svijetlo. Na stranu ratovi, istrebljenja neistomišljenika i ostala djela za koja su zaslužni ti sveti ljudi.
Najpoznatiji su po pedofiliji. To im je “name of the game”.
Naime, slučajevi spolnog zlostavljanja od strane svećenstva i drugih redova Katoličke crkve u 20. i 21. stoljeću doveli su do mnogih istraga, sudskih procesa i osuda. Više puta je bilo otkriveno da je hijerarhija Crkve desetljećima pokušavala prikriti takve incidente. Vratimo se u blisku prošlost. Nedavno smo u Hrvatskoj imali nekoliko istupa u medijima, gdje je pedofilija u redovima Katoličke crkve opet bila aktualna tema. Riječ je o slučaju Sotin gdje se postavilo i pitanje odgovornosti đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića kao onog koji je navodno štiti svećenika pedofila.
31-godišnjakinja je istupila u medijima kao još jedna od brojnih žrtava seksualnog napastovanja u dječjoj dobi od strane svećenika. Rekla je da ju je svećenik počeo dodirivati kad je imala osam ili devet godina, još intenzivnije u pubertetu, ali kada se povjerila svojoj obitelji oni joj nisu vjerovali.
Možda su joj i vjerovali, ali… Hej, ne možemo sad optuživati crkvu draga kćeri samo zato što se čika svećenik malo zabavio dodirujući te. A i trebaš biti ponosna što te dodirivao sveti čovjek, a ne neka narkomanska protuha u birtiji – možebitne su riječi brojnih roditelja kojima su djeca došla uplakana s ispovijedi.
Tada je probleme u redovima Katoličke crkve komentirao je i sisački biskup Vlado Košić. Između ostalog za brojne medije izjavio je sljedeće:
‘Ništa se tu nije niti tajilo i nije se nikoga štitilo, kongregacija iz Rima je to potvrdila. Ne možete vi novinari biti toliko protiv tog zla kao što smo mi, ljudi Crkve. Ja sam mač, nemilosrdno ću progoniti takve zločince jer smatram da je to nedopustivo. Mediji koji propagiraju pornografiju sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u Crkvi kao neki pedofili, skrivači zlostavljača, potpuno je izokrenuta percepcija koja se nameće, a potpuno je netočna”, poručio je tada Košić.
Aha! Košić (u društvu zvan Gospodin Mač) je rekao da je to sve netočno. Ljudi, svi smo bili u krivu jer kongregacija iz Rima to potvrđuje! Nikada nije bilo pedofilije u crkvi! To je dogovor između djece kojekakvih antikrista diljem svijeta, koja su se dogovorila i počela namjerno naskakati u krila svećenika diljem svijeta, koji su se svi do jednoga brecnuli i rekli – što ti to radiš dijete drago?
Ovi pornografski novinari također su pratili taj pokret te problematične lažno-optužilačke mladeži. Svi su bili u talu i dogovoru kako bi srušili naše “donositelje nade i svijetla, kako bi srušili našu jedinu Katoličku crkvu, samog Isusa Krista, njegovog Oca i bratića Svetog duha.
No, šalu na stranu, ovo su ozbiljne stvari, ozbiljne kao i izjave biskupa Košića u kojima stvarno proglašava sebe mačem, koji će progoniti seksualne zločince i stvarno tvrdi da je prikaz crkve kao skrivača takvih zločinaca totalno izokrenut od strane novinara koji šire pornografiju. Ovo da nije tužno bilo bi uistinu veoma smiješno.
U svakom slučaju i naša crkva i woke pokret kažu nam kako se trebamo osjećati i kako trebamo razmišljati. Ako to odbijemo jednostavno smo otkazani, canceled – Ne postojiš za mene prijatelju i nemaš više nikakva prava!
Woke kultura za sada grabi najjače korake u filmskoj industriji gdje u novim blockbusterima moraju biti zastupljene sve rase, spolovi, transseksualci, gej osobe i tako dalje. Ova neformalna zajednica počela je s borbom za prava afroameričke zajednice, dok je u posljednje vrijeme apsolutno skrenula s putanje i postala bizarna organizacija za plačipičke koje su zamislile da nikada ne smiju biti uvrijeđene.
Član legendarnog Monty Pythona i glumac John Cleese rekao je u intervjuu za Fox News Digital da woke i cancel kultura imaju “užasan utjecaj na komediju”. Rekao je veoma ispravnu stvar da čovjek može stvarati samo u atmosferi slobode.
- Komičari danas razmišljaju samo o tome hoće li im nešto proći u smislu političke korektnosti. Možeš biti kreativan, nešto stvoriti i onda to kritizirati, ali ne možeš raditi oboje u isto vrijeme. Ako si zabrinut oko toga da ne povrijediš nekoga i ako stalno misliš o tome, nećeš biti baš kreativan – rekao je Cleese za Fox News Digital.
Kakvu istinu je rekao ovaj čovjek. Teško se ne složiti oko svake izrečene riječi. Ne mogu zamisliti koliko je teško komičarima raditi svoj posao u Americi u ovim bolesnim vremenima. Samo možemo napomenuti da ovo mišljenje podržavaju i drugi velikani komedije poput Seinfelda, Billa Burra i drugih.
Imam ideju! Ma oduzmite nam komediju zbog vaše političke korektnosti. Zašto bi se netko uopće smijao? Idemo se svi žaliti kako smo povrijeđeni!
Mi Amerikanci smo veoma napredni i poštujemo sve rase, spolna opredeljenja, “trans-eve” što već, jednostavno smo bolje društvo dok izazivamo ratove, poput onog između Rusije i Ukrajine, masovno proizvodimo oružje i trljamo ruke…Naravno da je ova boleština proizašla iz Amerike, gdje drugdje može ovako nešto nastati.
Vratimo se na katoličku crkvu i osnovu “najveće priče ikada ispričane” – Biblije. Ukratko: Bog stvori svjetlo, tamu, svijet, životinje i ljude koje je napravio veoma labilnima, nesigurnima, poročnima, veoma inteligentnima. Onda je tim “apex predatorima” dao i slobodnu volju da se koliko god žele kolju…. Bog reče Abrahamu: Ubij svog sina! Abraham odnese svog sina Izaka na žrtveni oltar i taman kad ga je krenuo ubosti nožem reče Bog: Ma ne moraš ubiti sina. Šta ti je? Samo sam htio vidjeti hoćeš li me poslušati!!!
Upravo tako se ponašaju i širitelji navodne njegove riječi iz te Biblije koji kažu: Ili ćeš po mom ili si protiv mene. Daj mi pare a ja ću tebi posvetiti kuću. I samo da vidim šta nećeš. Ma svi će susjedi znati da si nevjernik ili čak Srbin!!!
Jedan veliki biskup, čiji identitet nećemo otkrivati (Antun Škvorčević, Požega) za vrijeme korona krize, kada su se ljudi bojali svoje sjene, rekao je u jednom od govora: Braćo ne bojte se, samo siromašan čovjek je dobar čovjek!
Netko ga je tada trebao upitati: Monsinjor presvjetli pa zašto sebe ne smatrate dobrim čovjekom? Živite u vili koja ima zlatne kvake i najskuplje štekere to jest utičnice na tržištu! No to se nije dogodilo jer bi ta osoba u istom trenutku izgubila svoje radne privilegije u široj okolici, a možda i nešto drugo, jer se presvjetlom to ne bi svidjelo.
Idemo na jedan woke biser. U katoličkoj Španjolskoj, naime, još prošle godine gender i queer aktivisti su odnijeli novu pobjedu. Tražili su da se igračke za djecu i bebe više ne mogu oglašavati u “spolno specifičnim” bojama poput ružičaste i svijetloplave. To je po njima bilo prikazivanje djevojaka na “diskriminirajući ili pogrdni” način u oglašavanju. “Cilj je promicati pluralističku, egalitarnu sliku maloljetnika bez stereotipa”, napisalo je tamošnje Ministarstvo zaštite potrošača. Ideja je bila u suštini zabrane portretiranja djevojčica sa spolno specifičnim referencama.
Pa dobro ljudi, jeste li vi normalni? Djevojčice su djevojčice, a dječaci su dječaci! Barem dok su djeca ostavite im tu privilegiju!
Mnogi bi sada pomislili da je woke kultura upravo suprotno od crkve. Dok (na papiru) zastupaju veoma drugačije stavove, evanđeoske, ali u potpunosti su isti u provođenju svoje samovolje i principu: Onako je kako ja kažem!
Za sada možemo biti sigurni da woke kultura nije toliko moćna (novčano i utjecajno) poput Katoličke crkve, no možemo zaključiti da žele to biti. Ne možemo ni sa sigurnošću reći da će woke kultura dosegnuti nebeske uspjehe poput Katoličke crkve što se tiče kontrole ljudi i njihovih sudbina. Ono što možemo reći je da su naporni, da nas umaraju i da mi normalni ljudi želimo da nas puste na miru.
Što zaključiti na kraju. Tko je jači i tko je pobijedio, tko je naporniji. Teško je to za reći, no jedno možemo reći. Mi ljudi koji želimo živjeti onako kako želimo, imati svoju glavu, svoje želje i svoje stavove – Mrš na izolirani otok! Jer realno, u civilizaciji smo žešće popušili.
Autor: Thomas Muller
DAVID 