Nadbiskup i biskup postali glasnogovornici špilje razbojničke?!
Nadbiskupe i biskupe, seksualna zloraba djece i upotreba mača od crkvenog klera jest učiteljstvo oca laži i ubojice od samog početka, tj. boga odozdola, i nema ništa zajedničkoga s Kristom i učenjem i životom Isusa iz Nazareta – čijim ste se namjesnicima proglasili!
Već danima ne prestaju zgražanja hrvatske javnosti što je jedan nadbiskup ustao u obranu svećenstva naklonjena pedofiliji, a da nije spomenuo žrtve, dok je drugi biskup izjavio da je – mač – i da će stati u obranu svojeg istomišljenika, nadbiskupa, i Crkve protiv zlobnih medija. Razlog je, najvjerojatnije, što su razotkrili i usudili se prekinuti tisućljetnu šutnju klerikalnog zločinačkog pedofilskog gnijezda, sada i u Hrvatskoj! Nadbiskup i biskup našli su se usred tog gnijezda i razumljivo je da im to ne odgovara. No htjeli oni to ili ne, čim su provirili glave iz pedofilske močvare, automatski su postali i glasnogovornici tog gnijezda – ili kako ga je nazvao Isus iz Nazareta u Svoje vrijeme – „spilje razbojničke“. Isus je rekao tadašnjem svećenstvu u hramu: „Iz kuće Moga Oca učinili ste kuću razbojničku…!“ Veliki petak jest sjećanje na to da Mu svećenstvo to nije oprostilo, već Ga je osudilo na najgrozniju smrt – Pilat je samo potvrdio njihov zahtjev. Pitamo se kako bi se Isus danas proveo, npr. u Vatikanu ili u jednoj od hrvatskih biskupskih palača ili u kaptolu? Dobro mislite, bez sumnje jednako kao i tada
Ne nazivajte se više kršćanima i kršćanskim Crkvama
Govor Isusa iz Nazareta poznat je kao vrlo izravan, britak i vrlo slikovit, stoga bi Njegove riječi upućene hrvatskom, kako višem tako i nižem kleru, mogle, po smislu, kao i u Njegovo vrijeme glasiti: „…..guje jedne ….obijeljeni grobovi u kojima je smrad i trulež… Ja dolazim odozgora poslan od Mojeg Oca ljubavi… ne nazivajte se više kršćanima i kršćanskim Crkvama ni mojim zastupnicima, jer lažete kada propovijedate da sam vas Ja postavio ili vam dao punomoć voditi Božji narod. ….vaša su osobna djela i ona vaše Crkve gnjusna, puna grozote i ubojstava i kao takva vise danas kao plodovi oca laži i ubojice odozdola na drvetu zla koje nije za ništa drugo nego da ga se posječe i spali!“
Plodovi Katoličke Crkve svjedoče da je ona špilja razbojnička o kojoj je Isus govorio u hramu tadašnjem kleru! Za takav naziv danas nekoliko razloga:
Isus je bio mirotvorac i pacifist, a Vatikan, kao centar Katoličke Crkve, bio je i jest najveći ratni huškač, zagovornik tzv. pravednih ratova, i stoga lažac kada propovijeda da je promicatelj mira i sljedbenik učenja Isusa Krista.
Vatikan se ponaša kao da ne zna što je Isus poučavao i živio! Samozvani „sv. otac“, kardinali, biskupi i njihovo svećenstvo prave se nijemi i kao da nikada nisu pročitali u svojoj Bibliji da je Isus naučavao ljubav prema Bogu i bližnjemu, uključujući i ljubav prema neprijatelju, riječima: „Tko se mača laća, od mača će i poginuti“, odnosno ne upotrebljavaj mač, jer što čovjek sije, to će i žeti. Papa, kardinali biskupi i svećenstvo mogu slobodno vjerovati i činiti što žele, ali neka ne lažu svojim vjernicima da je pedofilija i upotreba mača ustupak klerikalnim pedofilskim zločincima i Crkvi ili čak da je to volja Boga i Isusa Krista. Unatoč činjenici da se crkveno osoblje školuje godinama i poznaje dijelove učenja Isusa, ono se (i to ne samo hrvatsko) ponaša kao da si Crkva i njezini svećenici mogu dozvoliti sve – od ubijanja, seksualnog zlostavljanja djece – pedofilije i diskriminacije svojih žrtava. Školovano crkveno osoblje zna da je Isus iz Nazareta rekao odraslima kada je bio s djecom, po smislu, sljedeće: „Tko zavede jedno od ovih najmlađih, bolje bi bilo da se nije rodio ili da si objesi kamen oko vrata i potone u morske dubine“, no ponaša se kao da On to nikada nije rekao. U Katoličkoj Crkvi ne raspravlja se o tim Isusovim riječima niti o tome da Krist nije promijenio niti ispravio Svoje učenje. Ali raspravlja se o tome kako prepraviti Isusovo učenje da bi bilo što kompatibilnije s klerikalnim porocima, željama i zadržavanju vlasti i bogatstva u svoju korist.
Učiteljstvo dogmatske Crkve i njezina (ne)djela pokazuju i dokazuju da je Katolička Crkva – uvijek težila laži i naviještanju i činjenju zla!
Isus je naučavao ljubav prema Bogu i bližnjemu, tj. Boga ljubavi, koji podjednako ljubi svu svoju djecu i poduzima sve da ih ponovo ima kod Sebe. Naučavanje o vječnom paklu i prokletstvu nije učenje i istina Boga ljubavi, već učenje „oca“ mržnje, laži, koji je ubojica od samog početka, dakle, boga odozdola. Katolička Crkva, npr. sve do danas širi pogansku predodžbu o Bogu koji kažnjava vječnim prokletstvom-paklom sve one koji se ne podčine Crkvi i papi. To učenje sve do danas tjera strah u kosti bezbrojnim ljudima, potkopava njihovo duševno zdravlje i otuđuje ih od Boga. Iz svih tih duševnih opterećenja što ih Crkva nameće ljudima, nastaju mnoge duševne bolesti, između ostalih, takozvane ekleziogene neuroze. Budući da je toliko mnogo ljudi pogođeno ekleziogenim neurozama, može se lakše ocijeniti i razumjeti momentalno stanje našeg svijeta. No jedan od najvećih duhovnih skandala ipak je taj da je Vatikan, s papom i biskupima na čelu, Boga ljubavi proglasio bogom koji nepodobne za Crkvu i papu kažnjava vječnim ognjem – to je grijeh protiv Svetog Duha.
Şvećenstvo nabija kompleks krivnje – jer Crkva je pretežno protiv spolnosti
Crkva ljudima nabija goleme komplekse krivnje prijeteći im stalno krivnjom vječnog prokletstva i paklom. Crkva kaže da ona može grijehe oprostiti preko svojih svećenika, relikvija, sakramenata i preko čega još sve ne, te je na takav način, tzv. oprostom grijeha skupila ogromno bogatstvo i vlast nad ljudima i to usprkos znanju da Crkva, a još manje svećenstvo, može opraštati grijehe u ime Boga. Kako je moguće doći do oprosta svojih grijeha poučio je čovječanstvo Isus Krist. Rješenje je sadržano – u Očenašu, tamo stoji: „….kao što i mi opraštamo svojim dužnicima“ – dakle mi moramo oprostiti i moliti za oproštenje. No Crkva usprkos boljem znanju drsko i izdajnički agira protiv Krista kako bi svoje vjernike vezala za sebe riječima: „Svi ste vi grješnici i dospjet ćete u pakao, osim ako se ne podčinite Crkvi, sv. ocu, papi, i našim ceremonijama i sakramentima“ – koje naravno na različite načine naplaćuje. To je duševna ucjena, točnije, duševni teror, jer do Boga se ne dolazi posredništvom Crkava i njihova klera – već onako kako je to poučavao Isus iz Nazareta kada je rekao, po smislu: „Vi ste hram Duha Svetoga…. pođite u njega i zamolite svojeg Oca što trebate i On će vam to dati.“ Osim toga Crkva ima negativan stav prema spolnosti koji može ljudima uzrokovati probleme i dovodi do osjetnih problema u društvu, prije svega kod svećenika – pedofilija je jedan od rezultata tih klerikalnih problema. Prisilni celibat nije zasnovan na Bibliji, a još manje na volji Boga ili Krista. Dakle celibat je čisto crkvena praksa za održavanje bogatstva, tradicije i neprirodnog stanja podčinjavanja nižega višemu. Celibatom se dakle želi održati i konzervirati učenje negativnog stava Crkve prema spolnosti. Često je on povezan s pedofilijom i užasnim zločinima koji su rezultat takvog stava.
Kroz svu poznatu povijest – djeca i mladi postaju robovi dijela klera, pedofila
Unatoč svim uvjeravanjima i lijepim govorima za javnost seksualnim zločinima u redovima svećenika još se uvijek ne pristupa strogo, točnije, prema zakonu, već se prvenstveno njeguje praksa njihova bagateliziranja i zataškavanja uz pomoć državnih pravnih institucija i njihovih lakaja. Posljedica je neprimjenjivanja zakona za kaznena djela da dio pedofila mantijaša ne prestaje seksualno porobljavati djecu i mladež a biskupi smiju i nadalje glasno propagirati svoju pseudo teoriju o (ne)zločinačkoj pedofiliji. Zbog tog je stava bilo i jest moguće, tko zna kako još dugo, svećenike pedofile prikrivati i premještati iz župe u župu, primjer toga je i praksa đakovačkog nadbiskupa. Nadbiskup se pravi nevješt kao da ne zna da je to što čini i govori grijeh protiv Svetog Duha. Nije našao ni primjerenim da spomene žrtve – već je te mlade ljude ostavio duševno traumatizirane, a možda i svojim stavom otuđio od Boga. Osim toga, nadbiskupu je svakako poznato da su bezbrojna djece u katoličkim domovima i ustanovama diljem svijeta, u Hrvatskoj je to još pretežno prekriveno velom šutnje, bila zlostavljana, izvrgnuta prisilnom radu i prinuđivana na seks, te do danas nisu dobila odštetu. Nadbiskup zna zašto nisu i zato šuti, jer tko zna što se skriva iza zidina đakovačke nadbiskupije što bi moglo nauditi njegovoj Uzoritosti. Nadbiskup također poznaje riječi Isusa iz Nazareta kada je jednom pri susretu s djecom rekao odraslima koji su Ga slušali: „….tko jedno od ovih malih sablazni – bolje bi mu bilo da se nije rodio.“ Ili „…neka si objesi mlinski kamen o vrat i potone u dubine morske.“ No nadbiskup je ipak stao na stranu pedofilskih monstruma i ponaša se kao da za Kristove riječi nikada nije čuo? Za njega je jako važno da njegov stav odgovara smjeru Katoličke Crkve i Vatikana te ga nije briga što to znači za žrtve i kršćanstvo. Kojeg li (ne)karaktera!
Lažni sveti otac u Rimu.
Isus je bio jednostavan, skroman čovjek iz naroda koji je u svemu iskazivao čast Bogu. A Njegovi navodni zastupnici, koji propovijedaju svojim vjernicima da Krist djeluje preko njih, u sva su vremena uživali i uživaju raskoš koja se samo može zamisliti, i to na račun naroda koji krvari da bi im to osigurao. Umjesto jednostavnosti klerikalni stalež njeguje kult osobe, dopušta da ga se štuje kao svetog oca, uzorite, prečasne i kako još sve ne premda su im poznate riječi Isusa iz Nazareta, za kojega tvrde da ih je postavio za Svoje namjesnike iako znaju da je Isus izričito rekao svojim učenicama i učenicima: „Ne dopustite da vas nazivaju Ocem, … Samo je jedan svet, vaš Otac nebeski.“ Kojeg li paradoksa, istinskom Ocu u Očenašu smijemo se obraćati s ti! No Njegovi navodnim zastupnici na Zemlji zahtijevaju da im se obraćamo s Vaša Svetosti, Vaša Uzoritosti, Velečasni i još drugim titulama. Oštroumni bogotražitelj zasigurno će se upitati zašto je papa, vrhovni svećenik rimske Crkve, obučen u poganske odore i zašto prakticira poganske ceremonije. Želi li on svojom prigodnom odjećom i titulama vjernicima sugerirati: „Ja sam veći od Boga?“
Isus nije htio svećeničku kastu
Isus nije postavio svećenike niti je osnovao Crkvu. On je ljudima približio unutarnju religiju srca – ljubav prema Bogu i bližnjima, onako kako stoji u Deset zapovjedi i Govoru na Gori. On je rekao: „Kraljevstvo Božje je u vama!“ Dakle, ne negdje izvana ili u hramovima, već u nama! Crkva je međutim od pozitivnih klica ranog kršćanstva napravila puku suprotnost – kuću razbojničku – od onoga što je Isus poučavao i osnovao. Crkva je u sprezi s državnom vlašću napravila svoju Crkvu i to po uzoru na poganske religije – hijerarhijski organiziranu svećeničku Crkvu s ritualima, odorama i običajima. Crkva je vezivala i vezuje ljude za nešto što Isus Krist nikada nije poučavao – na izvanjske poganske rituale poput štovanja svetaca, hodočašća, ritualnih misnih slavlja, posvećenog ulja i vode, ceremonije sakramenata, i time porobila bezbroj ljudi u površnoj religiji uz prijetnju vječnog prokletstva i pakla, i uz pomoć državnih institucija i njezinih lakaja.
Crkva je obezvrijedila ženu, naredila joj bezuvjetnu podređenost muškarcima i šutnju u svojoj Crkvi.
Isus se uvijek zalagao za žene i demonstrirao u krugu svojih učenica i učenika jednakost danu od Boga. Katolička Crkva od svojeg početka, u 4. stoljeću, pa sve do današnjeg dana potiskuje žene i žigoše ih kao ljude druge klase. U progonima vještica mučila ih je izabranim metodama i okrutno pogubljivala. Malo ih danas zna da je Crkva izvanbračnu djecu svećenika pretvorila u crkvene robove. Žene su danas u Crkvi, što se protivi i Ustavu RH, neravnopravne. Djeca iz veza sa svećenicima oduzimaju se svojim očevima s biskupskom otpremninom i dobivaju neznatne alimentacije.
Crkva je izdala životinje i proglasila ih stvarima
Isus je volio životinje. Po predaji i nekim zapisima može se zaključiti da su Mu se približile i sprijateljile se s Njim kada je postio u pustinji. Prvi su kršćani živjeli pretežito vegetarijanski i u svoje zajednice nisu primali vojnike, mesare i lovce. Crkva do danas životinjama poriče dušu i opravdava i zagovara milijarde slučajeva zlostavljanja i mučenja životinja u pokusima na životinjama, masovnom uzgoju i klanju kao i kukavički lov. Crkvenim naukom utemeljena je ravnodušnost i iskorištavanje, zapravo prijezir prema prirodi i životinjama, i stoga crkvena teologija ima znatan udio u današnjem bezgraničnom i brutalnom iskorištavanju prirode diljem svijeta. Napokon i klimatska katastrofa ima svoje korijene u crkveno-teološkoj doktrini, koja je neprijateljska prema životinjama i čitavoj prirodi, u konačnici prema Bogu.
Konstatiramo:
Unatoč svim tim poznatim i jasnim zakonitostima, kršćanske Crkve, koje su razvile svoju nekršćansku doktrinu, nazivaju se još uvijek „kršćanskima“ i „Kristovima“. To je skandal koji se ne bi smio – iz poštovanja prema Isusu Kristu još dugo održati! Mnogi čekaju kraj crkvenog krivotvorenja i rehabilitaciju istinskog kršćanstva, Krista. Da je očekivanje realno može se primijetiti po sve raširenijem raspadanju crkvenih i religijskih struktura. Dakle, rehabilitacija Isusa Krista jest u punom jeku! Nitko ne mora prvobitno učenje Nazarećanina uzeti kao nit vodilju svojeg života, ali ako se već netko naziva kršćaninom, bilo bi karakterno da se trudi to činiti korak po korak i da barem ne čini suprotno od onoga što je Isus, veliki učitelj slobode, htio i naučavao.
Moris Hoblaj, teolog
DAVID 