Priredio Moris Hoblaj
Zakon o Zaštiti životinja je totalno zakon!
Pišemo u ime onih koji se nažalost ne mogu izražavati riječima, pišemo u ime naših prijatelja i to vjernih i korisnih prijatelja, koji samo svojim postojanjem čuvaju naš ekosustav. Prijatelji su to koji također imaju emocije, imaju djecu i rođake. Pišemo u ime životinja.
Imamo bezbroj primjera u povijesti ali i sadašnjosti da je veoma moguće živjeti u suživotu i miru sa životinjama, ali nažalost kako vrijeme napreduje takvih je primjera sve manje. Svima je poznat film Predator u kojem vanzemaljac lovi i ubija ljude samo za trofeje. Svima je poznato da imamo također “predatore”, jedinke ljudi koji love životinje samo za trofeje i uspoređivanja “tko ima veći”, u ovom slučaju, rog od odstrijeljene nedužne životinje. Ta skupina ljudi, čija je vječna obrana da čuvaju ekosustav i brinu se o broju jedinki nije glavna tema današnjeg teksta, ali je velik dio.
Današnja tema je Zakon o zaštiti životinja Republike Hrvatske, gdje ćemo uzeti samo nekoliko primjera i pokušati vidjeti koliko su oni primjenjivi u praksi.
Idemo odmah s primjerima.
Kaže: “Zabranjeni postupci u svrhu zaštite životinja (Članak 5)
(1)Zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona.
2) Zabranjeno je:
1. uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke odnosno najnovijim znanstvenim dostignućima,
OK. Možemo se odmah na početku nasmijati na ovo ili zaplakati. Tu ćemo spomenuti “predatore”. Da, spomenuli smo da oni nisu glavna tema, ali uklapaju se u ovaj paragraf savršeno.
Znači, zabranjeno je životinje namjerno izlagati strahu. Siroti predatori sigurno nisu nikada izložili životinju strahu. Ako ju “roknu” odmah u glavu i viknu: “Mata jesi vidio kako sam ga speglao. A jesam dobar”, možda ju ne izlažu strahu, samo su ju ubili. Ljudi se moraju nekako zabavljati, što sad?
No čest je slučaj ranjavanja, nakon završnog udarca gdje gase život drugom biću u svrhu zabave. Kada ranite životinju, ona osjeća strah itekako. No nema veze, bitno je da su veliki rogovi na zidu.
Kaže: “Zabranjeno je uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke”.
Pa što je postavljanje hranilica, kako bi ih mučki mogli ustrijeliti dok sjede na udobnom, dok životinja jede, nego uzgajanje u svrhu trpljenja boli? Što je pucanje vatrenim oružjem po životinjama nego namjera ozljeđivanja? Možda nisam upoznat s pravilima lova dovoljno pa se uvaženi kolege moraju spotaknuti, slučajno stisnuti obarač i pri tome ubiti jelena ili srndaća. Ako je tako, svaka im čast. Pa to zahtjeva veoma velike sposobnosti, trening i odricanje.
A joj, mea culpa! Promaknuo mi je dio: “protivno pravilima struke”. Aha, pravila struke vam nalažu da smijete hraniti i ubijati životinje. Ispričavam se, samo nastavite nesmetano dalje.
Kaže treći dio spomenutog članka: “Zabranjeno je povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama”.
OK. Što je s interventnim psima koji su obučeni da grizu nakon skidanja brnjice. Čisto sumnjam da stoje u mjestu i laju, kako bi oglušili kriminalca u nedjelu na smrt ili barem na razinu padanja na pod, kako bi prestao raditi nedjelo. Doslovno se na očigled, svakodnevno u ovom slučaju krši zakon, kako o državnim institucijama, tako i po privatnim posjedima. Tko odgovara? Nitko!
Idemo dalje s člancima spomenutog zakona:
Članak 5, stavak 13. kaže: “Zabranjeno je izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, ozljede, strah ili smrt”.
Živio sam dugo u Slavoniji i javno prisežem da se ovog stavka svi, ali apsolutno svi, uzgajivači životinja pridržavaju u potpunosti. Pa tko je u slavonskom selu ikada vidio u ljeto psa na lancu primjerice? Pas je ljeti u klimatiziranoj sobi, u psećoj fotelji, sluša glazbu i pije pseći pjenušac.
I uostalom, moram malo odlutati od stavka i postaviti jedno logično pitanje. Zabranjeno je ovo, zabranjeno je ono sve to lijepo piše. Ali tko to kontrolira gospodo! Jeste li ikada čuli da je netko dobio kaznu jer je držao psa na lancu u ljetnim mjesecima. Ne!
Naravno pas je dobio kaznu u Hrvatskoj i to zbog glasnog lajanja. Svi se sjećaju psa Mede koji je sijao strah svojim gromoglasnim uzvicima, ali na svu sreću pravda u republici Hrvatskoj je zadovoljena. Naime, za one koji nisu čuli o slučaju ovo nije šala. Ako se ne varam, tamo oko 2016. godine, oko grada Pule, pas Medo dobio je tri godine kućnog pritvora. Odnosno slijedi citat iz Večernjeg lista.
“Obitelj Vukotić podignula je tužbu protiv susjeda Šimunović jer im pas stalno laje. Pas Medo zato prije 8 sati ujutro ne smije van.
Pas mješanac Medo iz Peroja pokraj Pule do daljnjega noću ne može biti vani kako svoje vlasnike, obitelj Šimunović, ne bi doveo u situaciju da plate 20 tisuća kuna kazne. Privremena je to mjera i reakcija pulskog Općinskog suda na tužbu koju je obitelj Vukotić podigla protiv svojih susjeda Šimunovića jer im, kako kažu, pas nesnosno laje po cijele dane i noći.”
U međuvremenu Medi je bio umanjen kućni pritvor s od 20 do 8 sati ujutro na 22 sata do 7 sati. Medo se provukao po meni zbog pristrane porote ili tako nešto, jer ipak ga štiti Zakon o zaštiti životinja. Znači, kažnjavamo životinje zbog lajanja, ne kažnjavamo ljude zbog ubijanja! To bi bila crtica o Medi, idemo dalje.
Članak 6. stavak 1 kaže: Posjednik ne smije napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom.
Nisam stvarno nikada čuo da se dogodila situacija da neodgovorni i bešćutni vlasnici životinje napuste životinju i pri tome budu kažnjeni. Ljudi, pa svi znamo da je u Hrvatskoj jednak red za Remetinec od strane dvije skupine društva. To su kilometri HDZ-ovaca i kilometri neodgovornih vlasnika životinja.
Kaže Članak 11. stavak 1: Usmrćivanje životinja može se provesti ako bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan.
OK. Ovo je poprilično logično i tu je sve jasno. Kako ćemo znati kolika je razina patnje životinje? Pa pitat ćemo ju! OK, nismo sigurni da će ova životinja koja je pregažena na cesti preživjeti, jer ishod liječenja će biti neizvjestan. Ma da ništa, nemaš sreće Bero rakun, ili Pero medvjed, ishod tvog možebitnog liječenja je neizvjestan jer tu ležiš pregažen na cesti i postoji velika šansa da se nećeš izvući. Moramo te ubiti, sori!
Zamislite da zakon glasi ovako: Usmrćivanje osoba starije dobi može se provesti ako bi liječenje osoba starije dobi bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan.
Doktori ne bi više imali toliko posla, jer: Gospođa iz sobe 5 ima velike šanse ne preživjeti operaciju. Što ćemo sada doktore! Ništa sestro, rizik je prevelik. Gasi infuziju, respirator i ostale aparate. I kad smo kod aparata, idemo na kavu!
Ovo je možda malo za neke prebrutalan primjer nekakvog veoma nehumanog razgovora u kojem bi Zakon o zaštiti životinja bio zapravo Zakon o zaštiti ljudi, no da bi se poslala ikakva poruka, način mora biti nešto brutalniji. Kada smo kod brutalnosti, brutalnost je riječ koja bi jako dobro opisala način ophođenja ljudi prema životinjama.
Ovo su samo mali primjeri primjenjivosti Zakona o zaštiti životinja, dalo bi se tu napisati nekolicina knjiga. Nisam pravnik i znam da će svaka skupina uvrijeđenih članova ovog prekrasno uređenog društva imati nešto napisano gdje može sve demantirati i reći da za sve ovo imaju potpuno pravnu moć. Ovdje nije riječ o nečem napisanom. Ovdje je riječ o moralu i poštovanju prirode. Ovdje je riječ o mogućem buđenju svijesti kod ljudi da se životinje muče, ubijaju i omalovažavaju od strane čovjeka sve više iz dana u dan. Ako troje ili četvero ljudi otvore oči nakon čitanja ovog teksta, nešto smo napravili.
Slon je vjerojatno najsnažnija životinja na svijetu, a lav je kombinacija snage i mudrosti pa je kralj džungle. No ljudi su ti koji su po logici najsnažnije biće na ovoj planeti, jer su kažnjeni s najvećom inteligencijom, koja im je pomogla iskonstruirati tehnologiju, kojom mogu nadjačati cijelo krdo i slonova i lavova. Ne bi li trebali koristiti tu pamet za nešto dobro, nego za uništavanje ovog bogomdanog planeta i ubijanje, mučenje ili zlostavljanje onih koje smo nadmudrili – naših prijatelja životinja. Za mene je odgovor veoma jasan i logičan, no nažalost tko mene što pita. Čovjek je najveće čudovište na planeti i ako sa ne osvijestimo globalno, nećemo samo uništiti životinje, pobit ćemo svi i jedni druge. Čitajući ovo što sam napisao pitam se jesmo li možda smo to i zaslužili.
Autor: Thomas Muller
DAVID 