Zemlju su ljudi gospodari podijelili na parcele koje su smatrali svojim vlasništvom i ograđivali se u „moje i tvoje“. Tko nije ukrao nijedan komad od velikog kolača Zemlje ili je posjedovao samo komadić zemljišta, bio je sluga, sluškinja ili rob toga gospodara. Ovaj je ljude oko sebe tjerao da rade za njega i iskorištavao je ljude i životinje, dakle svoje robove. Mnogi od tih robova umirali su od iscrpljenosti. Za čovjeka gospodara njihov život nije vrijedio ništa – osim ako je to bila kakva robinja koju je iskorištavao za zadovoljenje svoje pohote i držao je zatvorenu kao pticu u krletki.
Tekst iz Biblije koji Krist u današnje vrijeme objašnjava, ispravlja i produbljuje riječ:
Isus oslobađa životinje i potvrđuje Ivana Krstitelja
Pad: zgušnjavanje energije do materije –
Duhovno tijelo u ljudskome tijelu – Ljudi postaju sve suroviji – Zlouporaba stvorova i stvaranja – Čovjek gospodar – Praznovjerje, bogovi koji kažnjavaju, krvna žrtva – od Boga poslani opominjatelji pokazuju put – Bog se zgraža nad pokusima na životinjama (1-3).
Čisti prepoznaje čisto – Hrana, dar Božji (4).
Borba tame protiv Božjeg plana i Njegovih pravednih
proroka – Oruđa tame – Tama se ne bori protiv
lažnih proroka (16)
1. Jednog dana, nakon što je Isus završio Svoj govor, dogodi se na jednom mjestu kod Tiberijade, gdje izvire sedam izvora, da neki mladić donese Isusu žive kuniće i golubove da ih On pojede sa Svojim učenicima.
2. A Isus pogleda mladića ljubazno i reče mu: „Ti imaš dobro srce i Bog će te prosvijetliti; ali zar ne znaš da Bog na početku čovjeku dade plodove zemlje za hranu ne učinivši ga time manjim od majmuna ili vola, ili od konja, ili ovce da svoje subližnje ubija i da jede njihovo meso i da pije njihovu krv.
3. Vi vjerujete da je Mojsije s pravom zapovjedio da se takva stvorenja žrtvuju i jedu, i tako i činite u hramu; ali gle, veći od Mojsija ovdje je i dolazi ukinuti krvne žrtve tog zakona i pijanke i ponovno uspostaviti čiste darove i žrtve bez krvi, kako je bilo na početku, naime zrna i plodovi zemlje. (Pogl. 28, 1-3)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Ja Sam došao kao Isus iz Nazareta u ovaj svijet da svjedočim o Bogu, Svojem Ocu i o svemu što je Bog stvorio.
Iz prve misli pada – htjeti biti kao Bog – nastao je pad. Bića pada i s njima sva Božja djeca koja su dopustila da ih oni zavedu primamljivim obećanjima primila su iz dobrostivih ruku Vječnoga – koji ljubi svu Svoju djecu i koji ih u Sebi vječno gleda kao čista bića – dijelove iz duhovnih sunaca i duhovnih planeta. Ti dijelovi duhovnih sunaca i planeta padali su zajedno s bićima pada i postupno se u beskrajnim razdobljima padanja iz finotvarnog k sve grubotvarnijem – zgušnjavali u materiju. Oni su sadržavali i duhovna mineralna, biljna i životinjska carstva, koja su prolazila kroz isti razvoj u materiju. Znači: svjetlost se u duhovnim oblicima smanjivala sve više i više. Kako je ona slabila, tako su se smanjivala i duhovna tijela Božje djece. Ona su se sve više skupljala u sebe. Istovremeno se, postupno, oblikovao čovjek – vanjski omotač, koji je onda obuhvatio i smanjeno duhovno tijelo siromašno svjetlošću.
Znajte: duhovno tijelo sastoji se od duhovnih čestica. U njima se nalaze duhovni atomi u kojima su pohranjene snage duhovnih bitnosti i Božjih osobina. Smanjenjem svjetlosti mnoge su se čestice počele uklapati jedna u drugu tako da je jedna čestica primila u sebe drugu.
Protivni osjećaji, misli i postupci djece pada i onih koji su od njih bili zavedeni, prouzrokovali su dakle pretvaranje kozmičkih energija od finotvarnih u grubotvarne. Što su se više bića pada i oni koji su od njih bili zavedeni okretali od Boga svojim protivnim mislima, željama i postupcima, to se zgušnjavanje sve više povećavalo, pa se finotvarno tijelo još više smanjivalo, a grubotvarno sve više zgušnjavalo.
Pad je dakle prouzrokovao jednu vrstu mutacije: dio čistih duhovnih snaga tijela pretvorio se u niskotitrajuće energije, iz kojih je onda postupno nastalo ljudsko tijelo. Tijekom tih razdoblja duhovno je tijelo u ljudskom tijelu postajalo duhovni nositelj energije čovječjeg organizma. Skupljeno – znači i uklopljeno – duhovno tijelo ostalo je u omotaču čovjeku i ono je transformator životne snage čovjeka. Bez toga duhovnog tijela, duše, čovjek dakle ne može živjeti.
Mineralna i biljna carstva Zemlje primaju svoju životnu snagu od Prasnage, od Duha svemira, preko duhovnog dijela planeta u Zemlji, koji je okružen materijom, zemljom. Zemaljske životinje, nastale također tijekom zgušnjavanja, pridonosile su i pridonose usklađivanju snaga u prirodi. Neke životinjske vrste, koje nemaju još ni djelomičnu dušu, primaju svoju životnu snagu također iz duhovnog dijela planeta u Zemlji. Životinjske vrste koje već imaju djelomične duše, dakle potencirane duhovne čestice, oživljuju se neposredno iz Prasnage, bez međuuključivanja duhovnog dijela planeta u Zemlji.
Bog, Vječni, dao je sve Svojoj ljudskoj djeci – Zemlju s njezinim biljkama, plodovima, sjemenjem i izvorima vode – da mogu prehraniti i svoja fizička tijela. Prvi ljudi prehranjivali su se biljkama, plodovima, sjemenjem i pili vodu s izvora. Životinje su bile njihovi prijatelji i pomagači. U tome razvojnom procesu nastalo je i začinjanje zemaljskih tijela.
Tijekom vremenâ ljudski rod postajao je sve suroviji. Rasla je žudnja, htijenje za posjedovanjem, htijenje da se bude i htjenje za imanjem a time su rasle i putene i tjelesne požude. Ljudi su preobražavali Božje darove sve rastrošnijom pripremom i time pojačavali svoje požude i njihovo zadovoljenje. Muškarac je počeo žudjeti za ženom i uzimao si je više žena. Ta „žudnja za mesom“, za tijelom žene, postajala je sve veća. Pohota i njezino zadovoljenje sve je više imalo prednost pred začećem djeteta.
S porastom putenih užitaka čovjekove su se požude okretale i prema životinji. Lovili su je i klali a njezino meso pripremali i jeli. Čovjek se ponašao poput kanibala. Životinje su postajale čovjekovi neprijatelji jer su ih ljudi lovili i one su stoga postale plašljive.
Zbog svega toga ljudski su naraštaji sve više otpadali od Boga. Ljudi su tada Božje darove – ne samo biljke i životinje nego i zemlju i ljude oko sebe – smatrali svojim vlasništvom. Međusobno više nisu bili braća i sestre, nego su podjarmljivali sebi jednake nazivajući ih svojim robovima. Prisiljavali su ih da poput životinja rade pod jarmom i u ropstvu i čak su njima trgovali kao robom. Na taj je način nastao čovjek gospodar.
Zemlju su ljudi gospodari podijelili na parcele koje su smatrali svojim vlasništvom i ograđivali se u „moje i tvoje“. Tko nije ukrao nijedan komad od velikog kolača Zemlje ili je posjedovao samo komadić zemljišta, bio je sluga, sluškinja ili rob toga gospodara. Ovaj je ljude oko sebe tjerao da rade za njega i iskorištavao je ljude i životinje, dakle svoje robove. Mnogi od tih robova umirali su od iscrpljenosti. Za čovjeka gospodara njihov život nije vrijedio ništa – osim ako je to bila kakva robinja koju je iskorištavao za zadovoljenje svoje pohote i držao je zatvorenu kao pticu u krletki.
Čovjek gospodar okradao je svoju braću i sestre uskraćujući im dio Zemlje. Kasnije je Zemlja bila podijeljena na države i tako su nastale državne granice.
Zbog toga što je čovječanstvo postalo surovo, Zemlja se počela braniti: prirodne pojave prerastale su u katastrofe – one su posljedice ogrješenja ljudi o zakon. Ljudi su bili bespomoćno prepušteni snagama prirode i uvijek nanovo padali kao žrtve katastrofa.
Budući da ljudi nisu imali uvida u taj razvoj, oni su snage prirode zamišljali kao bogove koji im iz samovolje, dobro ili loše raspoloženi, šalju katastrofe. Tako su se ljudi sve više i više okretali od jednog Boga ljubavi i istine, od Stvoritelja Neba i Zemlje, zaboravili Ga i obožavali svoje bogove.
To je bio početak praznovjerja. Čovjek gospodar, koji nije poštovao život i koji je malo važnosti pridavao životinjama i ljudima nazivajući ih svojim robovima, prinosio je ljude i životinje kao žrtve tim bogovima da ih pridobije za sebe. Spoznajte: sve je to svetogrđe i grijeh protiv čovjeka i prirodnih carstava – i protiv Boga, zakona života.
S Božjim prorocima i mnogim prosvijetljenim muževima i ženama koji su ponovo donosili ljudima istinu otpočelo je sasvim postupno okretanje jednome Bogu.
Mojsije je od jednoga, vječnog Boga ljubavi i istine donio Deset zapovijedi. Naredio je Židovima da ne ubijaju Božja stvorenja i da ih ne jedu. Ali Židovi nisu uvijek slušali Mojsija. Pogotovo ne onda kad bi ih njihovi vlastiti uzroci pogađali kao posljedice, oni bi tada ponovo mislili na svoje bogove i iznova započinjali stari obred žrtvovanja.
Uvijek iznova pojavljivali su se od Boga poslani opominjatelji. Uvijek iznova približavali su narodu jednog Boga. Veliki prorok Izaija, na Nebu nositelj božanske Mudrosti, navijestio je Mesiju, Donositelja života i svjetlosti svim dušama i ljudima.
Navještenje se ispunilo: Ja, Krist, došao sam u Isusu ljudima i postao sam Sin čovječji. Došao sam ljudima pokazati put iz grijeha i ropstva. Kao Isus iz Nazareta poučavao sam zakone Božje i živio po njima kao primjer ljudima. Čovječanstvo Me međutim nije prepoznalo.
Učio sam ljude da ljube jedni druge, da ljube životinje, da poštuju prirodu, da Zemlju priznaju kao majku u čijem krilu ljudska djeca žive i rade. Poučavao sam ljude jednakosti, slobodi, jedinstvu, bratstvu i pravednosti; učio sam ih da ne dijele Zemlju, već da sve dijele bratski jedni s drugima. Time je započela evolucija – znači da su se ljudi opet postupno okretali Bogu.
Najprije je bilo ukinuto mnogoboštvo, onda žrtvovanje ljudi, a kasnije, tijekom vremena, i žrtvovanje životinja. Danas, u vremenskom obratu od staroga k Novom dobu, Ja ću okončati okrutne pokuse na životinjama, klanje životinja i jedenje njihova mesa. O, spoznajte, ovo je doba evolucije – temeljita promjena staroga kako bi mogla nastati duhovnost.
O shvatite: Ja sam došao kao Isus iz Nazareta. Ljudima sam tumačio zakone i živio sam život u Božjem zakonu kao primjer ljudima. Na Golgoti Sam postao Spasitelj svih duša i ljudi.
Vaš Spasitelj sada je i vaš vođa u Novo doba, u Doba Krista, koji Ja Jesam. Sve više ljudi ostavlja klanje i jedenje životinja. Sve više ljudi vidi Zemlju kao cjelinu, kao svoju hraniteljicu, kao dio svojeg života. Oni se hrane onim što im Zemlja daruje i to pripremaju na zakonit način. Tijekom generacija sasvim će postupno nastajati ljudski rod koji poznaje Božje zakone, pridržava ih se i odgovarajuće se hrani.
Ja sam kao Isus iz Nazareta došao naučavati zakone i živjeti po njima kao primjer, pa tako i ukinuti krvnu žrtvu, jedenje životinja i prekinuti s orgijanjem. Ja sam došao stvoriti novi ljudski rod koji ispunjava volju vječnog Oca, koji je jedan Bog iz vječnosti u vječnost.
Odlomak iz knjige: “Ovo je Moja riječ” –
Gabriele, proročica i izaslanica Božja za današnje vrijeme
Priredila: Ana Jurić
DAVID 