Religije su ljudima prikrile neke spoznaje dok o većini važnih spoznaja nemaju pojma
ŠTO JE DUŠA? ZNAČENJE INKARNACIJE ZA DUŠU – MUKE I PATNJE PRIJE I POSLIJE ROĐENJA
Dreamstime.com
Duša je opterećeno eterično ( nježna, nedokučiva, nematerijalna tvorevina) tijelo nekoć čistog duhovnog bića. Ona ima tzv. omote duše koje se sastoje iz zasjenjenja koja su se oblikovala kao posljedica protuzakonitih osjećaja, mišljenja, govora i djelovanja.
Duša se čisti za vrijeme svojih inkarnacija u jednom ljudskom tijelu, u vremenu i prostoru preko samospoznaje pomoću božanske Kristove snage (= otkupiteljska iskra). Nakon napuštanja fizičkog tijela ona odlazi u područja duša (pala područja) koja odgovaraju njenom duhovnom razvoju tj. vrsti i stupnju njenog opterećenja, njenog zasjenjenja.
U duši je sve označeno i registrirano što smo u ovom i u drugim zemaljskim životima mislili, rekli ili činili. Duša je “knjiga života.”
Čisto duhovno biće tj. neopterečeno eterično tijelo s tzv. jezgrom bića ili božanskom iskrom u svojoj nutrini – naše stvarno biće živi vječno. Preko Krista – otkupiteljskog čina omogućeno je da se svaka duša očisti i da se kao čisto duhovno biće opet vrati natrag u nebeske svjetove.
OMOTI DUŠE: Omoti duše oblikovali su se kad su nekad čista duhovna bića padala u uvijek dublje vibracione zone izvan neba. Sedam nematerijalnih omota duše jesu nisko vibrirajuća zasjenjenja čistog duhovnog bića. U njima su registrirani još ne-okajani prijestupi božanskog zakona kao rezonance, kao dug (karma). Ali ovdje također počivaju otplačeni uzroci kao iskustvo i sjećanje. Za vrijeme inkarnacije omoti duše se uvlače u ljudsko tijelo i iz njih se razvijaju centri svijesti, koji su energetski povezujući centri između duše i čovjeka.
ČESTICE DUŠE: Kao što se čovjekovo tijelo sastoji iz stanica tako se i čisto duhovno tijelo (eterično tijelo) sastoji od čestica. Struktura duše može se usporediti sa ljuskama “(prhut, krljušt) ribe koje leže jedna iznad druge.
Ako su čestice duhovnog tijela zasjenjene tad nisu ni duhovni atomi u česticama egzaktno usmjereni na izvor životne snage, na božansku jezgru bića u nutrini duše. Stoga u ovim zonama duše ne može slobodno i nezaustavno teći duhovna snaga (eter) , snaga života. Životom po božanskim zakonima duhovni atomi se postepeno opet usmjeravaju na jezgru bića, na Prasnagu. Sveduh tad umnoženo prozračuje dušu i čovjeka što vodi proširenju svijesti i razgradnji omota duše.
Izvor:
Duhovni pojmovi – na temelju objava preko proroka našeg vremena – Gabriele
Iz knjige: Unutarnji put – Stupanj reda
Pripremila: Ana Jurić
DAVID 