… da se ne zaboravi: Crkva je putem kultova, ceremonija, procesija, sakramenata , rituala – nametnula čovjeku sliku jednog strogog Boga kojeg neprestano treba udobrovoljiti i dodvoravati mu se. Boga, koji je mističan, tajnovit – koji od ljudi traži žrtve.

Sav cirkus crkvenih institucija nema ništa s Bogom. Sve te izmišljotine Crkvi su potrebne samo iz dva razloga – da mogu upravljati sa narodom i na račun njega bogato živjeti.

Papst in Kanada

«Rescind the doctrine» (Schafft die Glaubenslehre ab) steht auf dem Banner, das zwei Protestierende während der Messe von Papst Franziskus in Kanada enthüllten

Quelle: dpa/Gregorio Borgia

“Poništite doktrinu” stoji na transparentu koji su otkrila dva prosvjednika tijekom mise pape Franje u Kanadi

Izvor: dpa/Gregorio Borgia

Trojica posljednjih papa priznali su sve zločine počinjene u prošlosti i sadašnjosti osim jednog koji je najstrašniji, najrazorniji po milijune ljudi i koji označava kraj njihove stoljetne vladavine. 

Svijet se danas uglavnom bavi posljedicama stoljetnoga djelovanja Katoličke crkve i to nije nevažno, jer su te katastrofalne posljedice obuhvatile  milijune ljudi i mnoge države po čitavom svijetu. 

Svjedoci smo pravoga kaosa koji se događa u Katoličkoj crkvi. Sva zla počinjena od strane te vjerske kaste ispadaju iz njenog trulog ormara i gotovo svaki dan prosiplju se pred njihovim i vratima ostalog svijeta   Razlog!? Zakon “sjetve i žetve” ili zakon “uzroka i posljedica” je stupio na snagu upravo u vremenu u kojemu sada živimo – on obuhvata sve počinitelje i počinjenja bilo kojeg zla. 

Papa Franjo kao i dvojica njegovih prethodnika pokušava kozmetičkim putem spasiti obraz svoje Crkve. Njegova teološka diplomacija pokušava preko noći oprati krvavu prošlost kao i sva zločinačka djela pedofilije – do danas. Crkva sebe još uvijek doživljava i prikazuje svijetu kao neki paralelni svijet koji je iznad našega svijeta koji nema veze sa stvarnošću. Nažalost, većina zavedenih im slijepo vjeruje!

Pravo, stvarno zlo je crkveni nauk , učenje koje već stoljećima ne egzistira na Božjem već kanonskom učenju. Upravo kanonski zakon izvor je svih crkvenih prijevara i zločina. Taj i takav crkveni ustav čuva se strogo od klera stoljećima u izvornom obliku – budući je to jamstvo i temelj njihovog opstanka.

Važna činjenica koju više nitko ne može opovrgnuti – Katolička crkva je umjetna tvorevina čiji nauk nema ništa sa Božjim naukom tj. sa izvornim kršćanstvom.

Plagiranje diplomskog rada smatra se nemoralnim činom. Podmetanje kukavičjeg jajeta u tuđe gnijezdo mnogo je više od nemoralnog čina pogotovo kada se zna kakve je posljedice to iznjedrilo za mnoge ljude i države svijeta.

Ako na trenutak stavimo po strani sve grozne zločine Katoličke crkve i osvijetlimo jednu drugu vrstu zločina protiv čovječnosti, tada je teško odvagnuti što je strašnije. Ta druga vrsta zločina zove se – krađa istinskog ljudskog identiteta po rođenju – crkva tek rođenom djetetu krštenjem oduzima istinsko Božje naslijeđe i tim činom ga stavlja u službu svog učenja koje ima samo oznaku – ime da je božje – i ništa više.

Daljnjim vjeronaučnim podučavanjem Crkva izgrađuje i ugrađuje tokom odrastanja ljudi indoktriniranu sljepoću koja zapovijeda prvenstvenu totalnu pokornost i poslušnost “majci Crkvi”! Bog se spominje samo u kontekstu opunomoćenika – onog koji je na zemlji ovlastio Crkvu da podučava i upravlja ljudima u ime Njega.

Oni koji su proizvod upravo takve Crkve sablazniti će se nad ovakvim tvrdnjama i ako se pred njih stavi bilo koji argument koji svaki razuman čovjek može prepoznati – sa gnušanjem će to odbaciti – to je rezultat stoljetne indoktrinacije koja čovjeku, vjerniku ne dozvoljava slobodu razmišljanja već ga uči slijepom idolopoklonstvu.

Treba ipak – što je i logično – navesti nekoliko argumenata bez očekivanja da ih netko razumije ili prihvati! Važno je naglasiti kako  argumenti nisu izvučeni iz glave ili potrebe da nekoga ocrnjuju.

Usporedbe su na bazi poznatih stvari – s jedne strane osvrt na Božansko a s druge strane na crkveno djelovanje.

Primjer: “molitva” koja je svakodnevnica svakog vjernika. Crkveni vjernici imaju od strane Crkve zadane molitve – uobličene u male knjižice pod nazivom “molitvenici”. Vjernici se upučuju da upražnjavaju samo te molitve – čak što više u crkvama se pod vodstvom svećenika prakticira glasna molitva svih sudionika.

Te i tako određene molitve za neke prilike ili neke osobe su mantre, čin manipuliranja sa unutarnjim bićem ljudi. To nisu molitve iz srca prema Bogu, to su molitve od ljudi Crkve za određeni interes ljudi iz Crkve. Iskrene molitve nisu molitve intelekta koje je netko za nekoga napisao s nekom namjerom. Napisane molitve postaju molitve usana, a ne molitve srca – one su molitve verglanja – molitve manipulacije.

Bog je preko svih proroka na čelu sa svojim sinom Isusom Kristom uvijek slao poruke u kojima je naglašavao važnost slobode svakog pojedinca. Isus iz Nazareta govorio je slijedite Mene a nije govorio slijedite ljude iz Crkve. On je došao ljude naučiti zakone života i voditi ih životu u Bogu. Njegovo učenje je molitva srca – direktno obraćanje Bogu bez posrednika. 

Primjera izmišljenih manipulacija koji su podmetnuti pod ime Boga ima mnogo – samo neke  koji su praktički utkane u svakodnevnicu vjernika: dogme – to su izjave o nekom sadržaju katoličke vjere koje su vjerske obaveze. Zatim crkvene zapovijedi su pravila crkvenog života. Obveze i zapovijedi – znači da vjernik “mora” živjeti po određenim pravilima ili zapovijedima ustrojenih od strane Crkve, a ne Boga. 

Crkva je putem kultova, ceremonija, procesija, sakramenata , rituala – nametnula čovjeku sliku jednog strogog Boga kojeg neprestano treba udobrovoljiti i dodvoravati mu se. Boga, koji je mističan, tajnovit – koji od ljudi traži žrtve. Boga za koga je potrebno izgraditi ogromne skupocjene hramove optočene zlatnim kipovima i freskama. Boga koji zahtijeva da se njegove posrednike treba plaćati u milijardama kako bi stanovali i živjeli na veleban način.

Sav taj cirkus crkvenih institucija nema ništa s Bogom. Sve te izmišljotine Crkve su potrebne samo iz dva razloga – da mogu upravljati sa narodom i na račun njega bogato živjeti.

Da su ljudi mogli upoznati Božji nauk koji im je Bog slao preko svojih proroka kroz čitavu povijest do danas sve crkvene izmišljotine ostavile bi crkvene glavare bez posla. Zbog toga su Božji proroci uvijek bili njihovi neprijatelji i najčešće završavali svoje živote na najzvjerskije načine. 

Čitava filozofija crkvenih institucija imala je za cilj:

  • stvoriti kaos u ljudskim glavama što ima za posljedicu kaos u ljudskom ponašanju – svi su protiv svih (Abel, Kain)
  • metoda – podijeli, veži i vladaj sa ljudima i narodima i pri tome je uvijek bio važan cilj – nikada se nisu birala sredstva kako do toga cilja doći
  • razvodni božansko, kozmičko i stvori idole – ljude u zemaljskoj odjeći koje će narod slaviti, obožavati i klanjati im se

Sve to trebalo je učiniti kako bi se uklonilo čovjeka od Boga i fiksirati ga za Crkvu. Ne dozvoliti čovjeku da razmišlja. A sve to postiglo se putem dogmi, sakramenata, ritualima, procesijama itd. 

Na taj način stvoren je vjerski fanatizam koji osuđuje, kleveće i spreman je uništiti sve što je drugačije od te vjere. Posljedica takvog djelovanja iznjedrila je stvaranje ljudi koji to nikako nisu mogli prihvatiti – ljudi koji su u takvom fanatičnom vjerovanju prepoznali opasnost i koji su počeli osnivati neke druge vjere ili su naprosto postali nevjernici.

Tako je polako oformljena religijska genetika koja je postala samoj sebi svrha. Religijska genetska manipulacija prenoseći se iz koljena na koljeno potpuno se učvrstila u svijesti sljedbenika. 

Najbolji primjer djelovanja religijske genetike vidi se na političarima koji kod prisustvovanja na vjerskim obredima stoje ukočeni i kao “mišići” puni strahopoštovanja podanički i snishodljivo se križaju i klanjaju bezrezervno prihvaćajući kritike s oltara kako se ne bi zamjerili crkvenim velikodostojnicima i njihovoj “ovozemaljskoj svetosti”.

Tako je nastao slugansko vjernički mentalitet u službi vladajućih Crkve i države. Ovisnost o Crkvi prenesena je na ovisnost o državi. Crkveni vlastodršci stvorili su paralelni mehanizam državnih vlastodržaca. I jedni i drugi imaju isti cilj – upravljati ljudima kako bi bi sebi omogućili trajni položaj upravljanja i iskorištavanja ljudi i naroda. Jedni druge podupiru na putu k istom cilju – moć, bogatstvo, ugled i ugodan život.

Iako to nisu željeli ljudi su postali zombiji u svojoj svijesti, prostoru i vremenu. S jedne strane nudi im se isprazna vjera koja ih usmjerava na borbu protiv “onih drugačijih” – s druge strane nudi im se miris zamagljenog tamjana – kruha i igara. Ljudi su ti koji su stvorili gen modificirani život – ljudi su stvorili i gen modificirane vjernike!

Zemlja je nažalost umjesto svijetlog postala mračno mjesto življenja! Umjesto života ljudi u radosti i veselju život ljudi postao je tlaka – borba preživljavanja!

Aris Kostadinov

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s