Podsvijest koja čini bolesnim i ŽIVOT

Tekst sadrži poticaje za samopromatranje i samospoznaju, koji nas trebaju potaknuti na analizu onog što smo prepoznali na sebi. Gabriele nas vodi u dublje slojeve podsvijesti.

Ilustracija: dreamstime.com

Mnogi od nas znaju da mi mislimo i govorimo u slikama i da one imaju sadržaje. Međutim naše ponašanje rijetko doživljavamo u slikama. Zašto je tako?

S jedne strane naši misaoni procesi se odvijaju prebrzo,  s druge strane obično govorimo prebrzo i nekontrolirano. Stoga nam nije moguće preispitati naše misli i razgovore kako bi shvatili što su ovi pod okolnostima prouzročili. Zbog toga mi najčešće ne znamo što pohranjujemo. Mnogi od nas znaju i za pojmove „gornja svijest“, „podsvijest“  i „nad svijest“ jednako „duhovna svijest“. Međutim te riječi nam često malo govore – upravo zato, jer se zadovoljavamo sa izrekama, pojmovima i floskulama, bez da bi proniknuli u njihov smisao i njihov značaj za nas.

Predočimo si: Misli i riječi, jednako pojmovi, su oblici, istovremeno kapsule, košuljice. U njima leži bitno, njihov sadržaj, koji se izražava u slikama.  Iza svih naših misli i riječi se dakle odvijaju  slike, sljedovi slika, koje mi slikovito pohranjujemo u gornju svijest i podsvijest, također i u našu dušu, a osim toga u odgovarajuće planetarne konstelacije.

Većina ljudi nije svjesna da pohranjuju i što pohranjuju. Naš mozak, gornja svijest i podsvijest, su medij za pohranu, koji slikovito pohranjuje , odgovarajuće sadržajima naših misli i riječi, iz kojih proizlazi naše cjelokupno ponašanje.

Mi moramo razlikovati između pohranjivanja u gornju svijest i pohranjivanja u podsvijest. Slike u gornjoj svijesti su gravirane od našeg prividnog svijeta. Slike svijeta naše gornje svijesti obuhvaćaju ono što mi sami mislimo o sebi, ono za što se predstavljamo i jesmo. Dakle ono čime obmanjujemo sami sebe. Ove slike nas varaju.

Podsvijest međutim ne preuzima naše tobožnje predodžbe, npr. kako smo dobri i plemeniti. Ona pohranjuje precizno – bez bilo kakvih utjecaja – slikovito istinske sadržaje naših misli, riječi i postupaka, ono, što želimo sakriti od drugih i od sebe, naše neplemenite poticaje, osjećaje, zahtjeve i ambicije. To je ono podsvjesno, što ne želimo vidjeti očima, jasno rečeno, ne želimo prepoznati, jer bi nas to razotkrilo. Podsvijest je nepotkupljiva. Ona se ne da prevariti ni kada se  odražava naše previše ljudsko ili  sjećanja iz naše prošlosti.

Gornja svijest i podsvijest su stoga često nesložne. Gornja svijest pohranjuje naš svijet predodžbi, jednako privida, dakle ono za što mi vjerujemo da jesmo. Podsvijest ne argumentira i ne taktizira, ona ne važe – ona reagira; ona u ritmu dana odašilje što je pohranila, i to u slikama.

Naša savjest je osjetilna vaga između podsvijesti, duše i nadsvijesti, duhovne svijesti. Nadsvijest, duhovna svijest u nama, je vječno čista; to je jezgra bića, duh Božji u nama, koji zakonitosti svemira , polaže u posudu za vaganje, u našu osjećajnu vagu. Ako nismo naučili propitivati i analizirati ono što nas u mnogim slučajevima naša gornja savjest zavarava, mi onda potiskujemo našu savjest; ona postaje troma i otupi.

Shvatimo: Ne postoji čovjek bez Boga, bez Božanske svijesti u njemu. Ako Bog , duhovna svijest u čovjeku, zvana još nadsvijest, ne može položiti opominjuće i pomažuće impulse na posudu za vaganje, osjećajnu vagu, jer mi svoje misli, riječi i  ponašanje ne propitkujemo i ne analiziramo, dakle ne dokučimo što smo unijeli u podsvijest da bi to pravovremeno otklonili, mi blokiramo našu posudu za vaganje -, jednako osjećajnu vagu i radimo isključivo s našom gornjom svijesti. Ova nam međutim neprestano daje krive informacije; misli, riječi i ponašanje za koje smo uvjereni da su ispravni. Mi vjerujemo: to je istina. – Ipak se radi o prividnoj realnosti, koju smo si sami stvorili, čemu spada i sve napamet naučeno  i pročitano znanje.

Već po našim frazama kao npr. „Mislim da je tomu tako“ ili „Ja mislim“ ili „Prema mom mišljenju“ itd. možemo prepoznati, da nam nedostaje samospoznaja i analitičko razmišljanje. Sa tim frazama, izrazima s odgovarajućim sadržajima, kažemo da nismo shvatili sami sebe, da  govorimo ili razmišljamo nešto o čemu sami „nemamo pojma“.

Tko živi u ovom samo-obmanjivanju njemu se često čini  da je pametan i mudar. On svojoj savjesti nije dao da se razvija. On ne želi pogledati  sebe ni analizirati sebe. Takvi ljudi lakoumno troše svoj bitak. Njima je dovoljno samo dodvoravanje koje su unijeli u svoju gornju svijest, s kojom su u stalnoj korespondenciji, sve dok jednog dana podsvijest ne bude puna, a onda se manifestira kao sudbina.

Od Gabriele, vjesnice i proročice za današnje vrijeme

(Kratak isječak iz knjižice “Podsvijest koja čini bolesnim i Život)

Priredio: Aris Kostadinov

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s