Posuđeno sa facebook stranice Almedine Tuzlak

Većina ljudi Bosne ima to nešto iskonsko, prkosno, toplo – reklo bi se – imaju srce i dušu.

“Nije mene strah Božijeg kadera, ima mudrosti koju ne mereš dokučiti! Nije me strah ni sultanskog emera, moje je da mu dževap dadnem, a na njegovoj grbači je emanet! Nije me strah ni dušmanskog čemera, da je drukčiji ne bi bio dušmanin!Strah me našeg munafikluka, zavidluka, popašluka i kiburluka… Ta oluja počupa i najčvršća stabla…”

……………………………………………………………………………………….

Bosna je uvijek bila rasadnik umnih i bezumnih. Zelim vjerovati da ce ovi prvi progovoriti i da će bezumni pred njihovom snagom uma i duha zašutjeti. Posebna kultura dijaloga Abrahamskih religija spojenih u jedan master studij uči nas da je mnogo više onoga što nas spaja od onoga što nas razdvaja i da su te naše različitosti specifikum Saraja kao evropskog Jerušalajma i Bosne kao mjesta spajanja tog univerzalnog svjetskog duhovnog bogatstva.

…………………………………………………………………………………

Prvog dana nastave na pravnom fakultetu profesor je pitao učenika u prvom redu: – Kako se zoveš? – Nelson. – Iziđi iz predavaonice! Nelson je bio zbunjen. Profesor je pošao prema njemu te je brzo ustao, pokupio stvari i izišao. Svi su bili šokirani i uplašeni, ali nitko nije progovorio. – Započnimo. Čemu služe zakoni? – pitao je profesor. Studenti su i dalje bili uplašeni, no polako su počeli odgovarati na pitanje. – Da imamo red u društvu. – Ne! – Za ljude koji pogriješe da plate za svoja djela. – Ne! Zna li tko pravi odgovor? – Da bi pravda bila zadovoljena – stidljivo je izgovorila djevojka. – Napokon! Pravda! Ali što je pravda? Svi su se počeli ljutiti na profesorov stav. Međutim, nastavili su reagirati. – Za zaštitu ljudskih prava. – To je u redu. No ipak? – Razlikovati dobro od zla, nagraditi one koji čine dobro. – U redu…Odgovori na ovo pitanje: jesam li bio dobar kad sam potjerao Nelsona van? Svi su šutjeli, nitko se nije javljao. Želim jednoglasan odgovor! – NE! – odgovorili su jednoglasno. – Mogu li reći da sam počinio nepravdu? – DA! – I zašto nitko ništa nije poduzeo? Zašto želimo zakone i pravila ako nemamo volje za njihovo provođenje? Svatko od vas ima obvezu progovoriti kada svjedoči nepravdi. Svatko! Nikad više nemojte šutjeti! Idi po Nelsona. Zasigurno još zbunjen stoji pred vratima. Kada se ne zalažemo za svoja prava, dostojanstvo se gubi i o dostojanstvu se ne može pregovarati.~ Doris Carrier

44