Što je bilo prije velikog praska?

Opća teorija relativnosti kaže da je početak svijeta na jednoj točki kozmičke prošlosti. Pitanja o „prije toga“ ne bi imala smisla. Model velikog praska bavi se pitanjem kako se dogodio veliki prasak. Ono se međutim ne odnosi na razlog velikog praska i pogotovo ne postavlja pitanje što je bilo prije. Neki astronomi i fizičari nisu zadovoljni s modelom velikog praska i razvili su potpuno drugačije ideje.

rage angry explosion free photo

Postoji npr. model iskonskog zamaha: prije našeg univerzuma postojao je drugi univerzum ispunjen kvantnim poljima i sastojao se od čiste energije. Drugi matematičko-fizikalni modeli polaze od cikličnih univerzuma. Konačno stanje nekog univerzuma automatski vodi opet novom početku u obliku velikog praska. 

Fizičari su se stalno čudili što je među četiri fundamentalne sile fizike gravitacija daleko najslabija od svih sila. Jedna hipoteza je da gravitacija takoreći prodire u jedan paralelni univerzum i time se smanjuje u našem univerzumu. 

Sažimajući možemo reći sljedeće: prema sadašnjem stanju znanstvene spoznaje neposredno u trenutku velikog praska postojala je jedinstvena sila, iz koje se kao prvo odcijepila gravitacija, a u daljnjem tijeku ostale osnovne sile.

Četiri kvantna broja

Kao što četiri prirodne sile imaju izuzetnu ulogu u fizici, tako četiri kvantna broja imaju glavno značenje u kemiji. Kad je struktura atoma istražena, brzo se saznalo da se atomska jezgra sastoji od protona i neutrona. Oko jezgre kruže elektroni. Elektronske ovojnice atoma igraju glavnu ulogu u kemijskim reakcijama i spojevima. Zadovoljavajući opis stanja atomske ovojnice iziskivao je puno godina. 

Da bi se mogao točno opisati elektron potrebna su četiri kvantna broja: glavni kvantni broj, orbitalni kvantni broj, magnetni kvantni broj i spinski kvantni broj.

Važna zakonitost u kemiji i fizici kaže da se u jednom atomu nikada ne mogu pojaviti dva elektrona koja su podudarna u sva četiri kvantna broja. Svaki elektron dakle ima svoje vlastito obilježje, što znači samostalni obrazac kvantnog broja.

Četiri baze određuju genetski kod

Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) je nositelj genetičkih informacija kod gotovo svih oblika života. Samo nekoliko malobrojnih vrsta virusa upotrebljava ribonukleinsku kiselinu (RNK) kao informacijski spremnik. Za spremanje i kodiranje genetičkih informacija potrebne su samo četiri molekule, koje se označavaju kao nukleinske baze: adenin, guanin, citosin i timin. Serija od tri nukleinske baze, tzv. triplet, je kôd jedne aminokiseline. Aminokiseline su kao što je poznato komponente svih bjelančevina. Priroda dakle treba samo četiri različite molekule za šifriranje informacija nasljednih svojstava. Znakovito je da je genetski kôd uz nekoliko izuzetaka jednak za sva živa bića. Sva živa bića služe se dakle istim genetičkim jezikom.

Učenje o četiri elementa

U antičkoj medicini bilo je razvijeno takozvano učenje o četiri soka, koje je do kraja 19. stoljeća bilo dominantno među prirodoznanstvenicima i u tadašnjoj medicini. Četiri prirodna soka bila su: krv, žuta žuč, crna žuč i sluz. Te su tekućine bile svrstane i u odgovarajuće temperamente: flegmatike, sangvinike, kolerike i melankolike. 

Učenje o temperamentima inspiriralo je čak psihologiju ličnosti u 20. stoljeću. Antički liječnici (npr. Hipokrat iz Kosa, Galen iz Pergamona) pod zdravljem su podrazumijevali harmoničnu mješavinu tjelesnih sokova. Po njihovu razumijevanju bolesti su nastajale zbog pogrešne mješavine tih četiriju supstancija.

Važnije biomolekule imaju četvornu strukturu

Postoji grupa prirodnih tvari koje u svojem ustrojstvu imaju izrazito četvornu strukturu. Te se tvari nazivaju porfirini: sastoje se od četiri simetrično poredane prstenaste molekule. U grupu porfirina spadaju vrlo važne molekule, npr. crvena boja krvi hemoglobin, crvena boja mišića mioglobin, proteini koji prenose elektrone u staničnim centralama, enzimi za detoksikaciju slobodnih radikala. Spoj te vrste koji se najčešće pojavljuje na Zemlji je biljni klorofil. Pomoću toga zelenog pigmenta biljka može koristiti sunčevo svjetlo kao izvor energije za stvaranje glukoze. I vitamin B12 ima slično molekularno ustrojstvo kao hemoglobin. Kod porfirinâ je zanimljivo to što se u unutrašnjosti molekule, obavijene četirima prstenastim molekulama, mogu nalaziti različiti metali, npr. željezo u hemoglobinu, magnezij u klorofilu, i kobalt u molekuli vitamina B12. Najvažnije molekule za dobivanje energije kod svih živih bića imaju dakle slično ustrojstvo. 

Tekst iz knjige: SVEMIRSKO JEDINSTVO KOJE GOVORI – Riječ Univerzalnog Duha Stvoritelja

Kozmički udžbenik i priručnik škole Božanske Mudrosti

Iz razgovora sa Gabrielom sastavili: Martin Kubli i i Ulrich Seifert

Priredila Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s