Veliki prasak ne obilježava eksploziju u postojećem prostoru, štoviše, pod velikim praskom u fizikalnom smislu podrazumijeva se ishodišna točka materije, prostora i vremena.
Većina astronoma polazi od toga da je materijalni univerzum započeo prije oko 13,7 milijardi godina velikim praskom. Sam događaj velikog praska ne može se opisati fizički i matematički nama poznatim formulama.
Astronomi pretpostavljaju da je na početku vidljivog univerzuma postojalo samo vrlo malo prostorno područje (manje od glavice pribadače) od kvantne pjene prostor-vrijeme.
Vjerojatno je to majušno prostorno područje u najmanjem djeliću sekunde nakon velikog praska poprimilo ogromne dimenzije. Napuhavanje univerzuma bilo je gigantsko. To si možemo otprilike predočiti kao kad bi se jedan atom proširio na oko 10 000 svjetlosnih godina. Jedna svjetlosna godina je ipak 9,5 bilijuna kilometara.
Znanost je naravno tražila objašnjenja kako je došlo do tog napuhavanja univerzuma. Većina astronoma danas polazi od toga da je vrlo jako energetsko polje, takozvano inflacijsko polje prouzročilo širenje. To energetsko polje imalo je vjerojatno odbojno gravitacijsko djelovanje koje se sve više povećavalo kako je volumen prostora rastao.
Na kraju tog napuhavanja postojala je vrlo vruća mješavina čestica s temperaturama od oko 1029 (10 s 29 nula) kelvina – dakle nezamislivo visokim temperaturama. Era neposredno poslije toga označava se kao elektroslaba era. U toj fazi pojavile su se fundamentalne čestice. Univerzum se polako sve više hladio. Nakon 380 000 godina univerzum je postao propustan za svjetlo. Iz tog vremena potječe kozmičko pozadinsko zračenje, koje danas mjere sateliti.
Kad je univerzum bio još vrlo, vrlo malen, mora da su se dogodile kvantne fluktuacije, koje su se zatim širenjem univerzuma napuhnule u ogromne redove veličina. U svemiru su nastala područja s više čestica i druga područja s manje čestica od prosjeka. Unutar jedne milijarde godina nakon velikog praska gravitacija je počela graditi prve kompleksne i masivne strukture. Najnoviji rezultati mjerenja ukazuju na to da u univerzumu ima 100 do 200 milijardi galaksija koje su više ili manje slične našoj Mliječnoj stazi. Svaka galaksija sastoji se od oko 200 milijardi zvijezda; ukupan broj zvijezda u univerzumu mogao bi biti, iskazano riječima, 20 trilijardi zvijezda, to je broj s 22 nule.
Kad bi svaka zvijezda u univerzumu odgovarala jednom zrncu finog pijeska, tada bi se cjelokupna površina Njemačke mogla prekriti slojem od pola metra pijeska.
Dugo vremena se vjerovalo da je modelom velikog praska takoreći pronađen ključ razumijevanja univerzuma. Zadnjih godina međutim pokazuje se sve više da mnogi fenomeni u univerzumu nisu ni ispravno istraženi ni shvaćeni. Jedan primjer je tamna materija. Promatrajući galaksije i galaktičke skupine, astronomi su tijekom 20. stoljeća otkrili da se njihova dinamika ne može objasniti količinom vidljive materije. U univerzumu mora biti znatno više materije nego se pretpostavlja. Budući da ta materija ne zrači svjetlo, nazvana je tamnom materijom. Kao što danas znamo, okruženje od tamne materije koje se nalazi oko galaksija najmanje je 10 puta veće od područja u kojem zvijezde kruže.
Tek od prije nekoliko godina poznato je da se naš univerzum razvija potpuno drugačije nego što se do sada pretpostavljalo. Nasuprot dosadašnjim predodžbama univerzum se od prije oko 5 milijardi godina širi sve brže, što se označava kao kozmičko ubrzanje.
Mora da volumen prostora u svemiru posjeduje neku vrst unutarnje energije koja stalno pritišće prema van i pokušava povećati univerzum. Posebnost u tome je što povećanjem volumena raste i ta sila. Još nema znanstvenog objašnjenja za tu energiju, koju se obilježava kao tamnu energiju.
Danas se polazi od toga da se univerzum sastoji od samo 4,6 posto atomskog materijala, koji možemo i vidjeti. Oko 23 posto je tamna materija, a gotovo 73 posto otpada na tamnu energiju.
Ako tamna energija prevlada u univerzumu, od čega astronomi polaze, doći će do potpunog raspada svih materijalnih komponenata. Čak i crne rupe tada će vjerojatno biti razbijene; ostat će samo minimalno zračenje.
Ako iz bilo kojih razloga u svemiru prevlada gravitacijska sila, univerzum će se skupiti i jednom potpuno nestati.
___________________________________________________
Tekst iz knjige: SVEMIRSKO JEDINSTVO KOJE GOVORI – Riječ Univerzalnog Duha Stvoritelja
Kozmički udžbenik i priručnik škole Božanske Mudrosti
Iz razgovora sa Gabrielom sastavili: Martin Kubli i i Ulrich Seifert
Priredila Ana Jurić
DAVID 