Zašto je danas isto kao i jučer?

Razmisli 

Prosinac 2011 

Dominik Petris

Tko sjedi na Petrovoj Stolici? 

Petrova ili „Sveta Stolica“ ili pravim imenom Baština Svetog Petra je u današnje  vrijeme vrlo aktuelan pojam promatrajući iz perspektive zaštite ljudskih prava te  je s pravom možemo nazvati simbolom konačne propasti Rimskog carstva  sazdanog na temeljima najveće povijesne prijevare zvane Rimokatolička crkva. 

Po vlastitom nauku to je institucija pravednosti i zalaganja za ljudska prava pred  licem Boga. Ali, nije za odbaciti i tvrdnju o „navodnoj“punomoći u zastupanju  samog Isusa Krista u čije ime je ta institucija političke i ine moći počinila niz  zločina isključivo zbog vlastitog materijalnog interesa na račun bližnjega.  Duhovnost i moralno-etički principi nepoznati su u ovom okruženju kojem je  ipak ista kategorija principa stalno na jeziku i u riječima. Ali ne i u djelima. 

Povijest prijevare seže u doba najvećeg proroka svih vremena Isusa  Nazarećanina a i šire u period od otprilike posljednjih pet tisuća godina, a riječ je  o dobu mnogih istinskih proroka koji su živjeli ono što su govorili. 

Niti jedan od njih se nije oblačio u purpur, zlato i svilu, niti okupio oko sebe raskošni  aparat moći pomoću kojeg je s teološkom domišljatošću i učenjima, koja proturječe  vječnom zakonu, povukao narod na svoj put kako bi ih ljudi obožavali i vjerovali im,  da Bogu mogu doći bliže jedino preko posrednika, crkvenih „dostojanstvenika“.  Izvanjski izgled i prividne istine crkvene ignorancije oduvijek su ostavljali ljude i  duše u duhovnom i materijalnom siromaštvu.  

U svim vremenima crkveni nositelji službe ukrašeni titulama, luksuzom i moći,  narodu su usaĎivali strah i vješto ih učinili ovisnicima svoga učenja o prokletstvu.  Čovjek Isus bio je iz naroda i nije poučavao „Petrovu stolicu“ koju su kasnije  svećenici i farizeji učinili sve do danas simbolom razvrata, pohlepe, neljudskih prava,  zgrtanja bogatstva, inkvizicije, političkih rzvrata zbog osobnih interesa a iznad svega  je izgradili kao jasnu babilonsku graĎevinu razjedinjenja, dogmi, rituala, ovisnosti,  prijetećeg ponašanja vezivanjem na pogansku umjetnu religiju.  

Crkvene okrunjene glave Petrova su stolica odlaska čovječanstva u ponor ljudskog ja,  a ljudska prava su pri tom u magli korporacije i savezništva država, političara,  bankara i istih tih vukova u janjećim krznima. 

„Igru crkvenih sudionika ne mogu prozrjeti samo oni koji i sami žele sudjelovati,  kako bi na pozornici svjetskog kazališta inscenirali ulogu koja im u crkvi i u državi  daje dostojanstvo i ugled. Narod koji nije naučio razmišljati plješće i poslušno sve to  plaća.“

Isus nije osnovao nikakve crkve od kamena da bi se u njima kršila prava naroda niti  su samozvani kardinali, biskupi, svećenici i i župnici ti koji uopće smiju govoriti i  pozivati se na ime Isusa Krista. Oni mogu govoriti samo u svoje ime i samo iz svoga  intelekta, a ne u ime i iz neiscrpnog izvora Inteligencije jer ne žive ono o čemu govore  i nemaju iskustvo istinskog života u Duhu. 

Milijarde crkvenog bogatstva dolaze od izmučenog i maltretiranog naroda i od države  koja svoju državnu kasu više otvara bogatima nego najsiromašnijima.  

Ono što prebogata crkva nudi samo je ljudsko djelo i u današnje vrijeme postoji  rascjep izmeĎu najbogatijih i njasiromašnijih. IzmeĎu je jaz. Raspor popunjava  crveno-crna alijansa na čelu koje je HBK koja se još usudi govoriti o tom koga treba  izabrati na izborima. Svakako one koji progone komuniste iako je jasno da je sam  ateizam i komunizam stvorila upravo katolička alijansa – države s političarima i  bankarima te Vatikan s papama na čelu. 

Hrvatska je zbilja obilježena katolicizmom kao ideologijom koja pripada tzv.  nacionalnom biću. Ako je taj gordijev čvor sastavljen od 80% katolika, onda on kroji  politiku i gospodarstvo Hrvatske. Pravednost, pravda i tzv. bolje sutra se već dvadeset  godina provlači kroz sekularni odnos Crkve i države i trebao bi polučiti konkretne,  „katoličke“ rezultate. To su poštenje, bratstvo i sjajni gospodarski rezultati čije su  karakteristike bolje od država koje nemaju takvu strukturu stanovništva. Umjesto toga  na „Petrovoj stolici“ sjedi Dajla, Zadarska biskupija kao dio Vatikana, Ugovori Sveta  Stolica-RH, Vojni ordinarijat, sjedište (palača) HBK itd. Rezultati bi trebali biti  izvrsni – narod bi trebao živjeti u blagostanju katoličkih vrednota jer je država iz  proračuna u proteklih dvadesetak godina isplatila milijarde Katoličkoj crkvi da to  bude upravo tako.  

Ali, to upravo tako – nije. A Crkva je ispostavila Račun koji je narod uredno platio.  No, usluga Petrove Stolice nije izvršena. Socijalni nemiri, netransparetntna pretvorba,  korupcija, pljačka državnog novca, rast inozemnog duga – drugi je račun koji je narod  platio.  

Znači, pozivanje na vjekovne tradicijske tekovine katoličkih kardinala vodi nigdje  drugdje do li u – propast. 

To, zdravoseljačkim vjekovnim jezikom naroda znači da Petrova Stolica nema  dignitet, nije autentična, nema vjerodostojnost u obnašanju moralno-etičke vertikale  društva. 

Razmisli!? Nije li jedini izbor koji preostaje narodu promišljaj o ovdje izrečenim  činjenicama te skidanje krinke lažnih dobrotvora i moralnih uznika te uzimanje svoje  budućnosti u svoje ruke – povjerenje se može dati samo onome tko ispunjava ono što  govori. 

Ali i to što govori treba stajati na pijedestalu analitike protkane principima  pravednosti, a ne sjajem Petrove Stolice čije je noge moljac izjeo i samo je pitanje  trenutka kada će se srušiti kao babilonska kula.

Politika Plus, u svom članku pod naslovom „Tko u ovom trenutku ima  stvarnu moć u Hrvatskoj?, između ostalog navodi: „Vrh Katoličke  crkve ima potencijal moći, no već dugo vremena njihov stvarni utjecaj  na ponašanje i odluke vjernika kako u političkom odlučivanju tako i  svakodnevnom životu je u opadajućem trendu. Slično je situacija i s  nizom političara. Njihova stvarna moć ovisi o mnogo faktora. Jedan od  njih su i izbori.Gospodarsku elitu, pak, pogodila je kriza, ali prije svega  Mladen Bajić. Dojučerašnja velika imena izgovaraju se s prijezirom,  dojučerašnji suradnici, kolege i političari prelaze cestu kako bi ih  izbjegli.“ 

Ono što je odista pravo, dostojanstva vrijedno niti jedan moljac ne može izgristi. 

Ljudskoj duši ne trebaju tereti stolica na kojima sjede kardinali, biskupi, župnici,  političari, bankari. 

Ljudsko je pravo zapisano u Ustavu RH i vrlo je prozaično da tu istinsku, nadasve  jednostavnu knjižicu ne žele poštivati upravo oni koji o pravima i morlu najviše  govore. 

Prosinac, godine Gospodnje 2011.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s