Razmisli
Prosinac 2011
Dominik Petris
Tko sjedi na Petrovoj Stolici?
Petrova ili „Sveta Stolica“ ili pravim imenom Baština Svetog Petra je u današnje vrijeme vrlo aktuelan pojam promatrajući iz perspektive zaštite ljudskih prava te je s pravom možemo nazvati simbolom konačne propasti Rimskog carstva sazdanog na temeljima najveće povijesne prijevare zvane Rimokatolička crkva.
Po vlastitom nauku to je institucija pravednosti i zalaganja za ljudska prava pred licem Boga. Ali, nije za odbaciti i tvrdnju o „navodnoj“punomoći u zastupanju samog Isusa Krista u čije ime je ta institucija političke i ine moći počinila niz zločina isključivo zbog vlastitog materijalnog interesa na račun bližnjega. Duhovnost i moralno-etički principi nepoznati su u ovom okruženju kojem je ipak ista kategorija principa stalno na jeziku i u riječima. Ali ne i u djelima.
Povijest prijevare seže u doba najvećeg proroka svih vremena Isusa Nazarećanina a i šire u period od otprilike posljednjih pet tisuća godina, a riječ je o dobu mnogih istinskih proroka koji su živjeli ono što su govorili.
Niti jedan od njih se nije oblačio u purpur, zlato i svilu, niti okupio oko sebe raskošni aparat moći pomoću kojeg je s teološkom domišljatošću i učenjima, koja proturječe vječnom zakonu, povukao narod na svoj put kako bi ih ljudi obožavali i vjerovali im, da Bogu mogu doći bliže jedino preko posrednika, crkvenih „dostojanstvenika“. Izvanjski izgled i prividne istine crkvene ignorancije oduvijek su ostavljali ljude i duše u duhovnom i materijalnom siromaštvu.
U svim vremenima crkveni nositelji službe ukrašeni titulama, luksuzom i moći, narodu su usaĎivali strah i vješto ih učinili ovisnicima svoga učenja o prokletstvu. Čovjek Isus bio je iz naroda i nije poučavao „Petrovu stolicu“ koju su kasnije svećenici i farizeji učinili sve do danas simbolom razvrata, pohlepe, neljudskih prava, zgrtanja bogatstva, inkvizicije, političkih rzvrata zbog osobnih interesa a iznad svega je izgradili kao jasnu babilonsku graĎevinu razjedinjenja, dogmi, rituala, ovisnosti, prijetećeg ponašanja vezivanjem na pogansku umjetnu religiju.
Crkvene okrunjene glave Petrova su stolica odlaska čovječanstva u ponor ljudskog ja, a ljudska prava su pri tom u magli korporacije i savezništva država, političara, bankara i istih tih vukova u janjećim krznima.
„Igru crkvenih sudionika ne mogu prozrjeti samo oni koji i sami žele sudjelovati, kako bi na pozornici svjetskog kazališta inscenirali ulogu koja im u crkvi i u državi daje dostojanstvo i ugled. Narod koji nije naučio razmišljati plješće i poslušno sve to plaća.“
Isus nije osnovao nikakve crkve od kamena da bi se u njima kršila prava naroda niti su samozvani kardinali, biskupi, svećenici i i župnici ti koji uopće smiju govoriti i pozivati se na ime Isusa Krista. Oni mogu govoriti samo u svoje ime i samo iz svoga intelekta, a ne u ime i iz neiscrpnog izvora Inteligencije jer ne žive ono o čemu govore i nemaju iskustvo istinskog života u Duhu.
Milijarde crkvenog bogatstva dolaze od izmučenog i maltretiranog naroda i od države koja svoju državnu kasu više otvara bogatima nego najsiromašnijima.
Ono što prebogata crkva nudi samo je ljudsko djelo i u današnje vrijeme postoji rascjep izmeĎu najbogatijih i njasiromašnijih. IzmeĎu je jaz. Raspor popunjava crveno-crna alijansa na čelu koje je HBK koja se još usudi govoriti o tom koga treba izabrati na izborima. Svakako one koji progone komuniste iako je jasno da je sam ateizam i komunizam stvorila upravo katolička alijansa – države s političarima i bankarima te Vatikan s papama na čelu.
Hrvatska je zbilja obilježena katolicizmom kao ideologijom koja pripada tzv. nacionalnom biću. Ako je taj gordijev čvor sastavljen od 80% katolika, onda on kroji politiku i gospodarstvo Hrvatske. Pravednost, pravda i tzv. bolje sutra se već dvadeset godina provlači kroz sekularni odnos Crkve i države i trebao bi polučiti konkretne, „katoličke“ rezultate. To su poštenje, bratstvo i sjajni gospodarski rezultati čije su karakteristike bolje od država koje nemaju takvu strukturu stanovništva. Umjesto toga na „Petrovoj stolici“ sjedi Dajla, Zadarska biskupija kao dio Vatikana, Ugovori Sveta Stolica-RH, Vojni ordinarijat, sjedište (palača) HBK itd. Rezultati bi trebali biti izvrsni – narod bi trebao živjeti u blagostanju katoličkih vrednota jer je država iz proračuna u proteklih dvadesetak godina isplatila milijarde Katoličkoj crkvi da to bude upravo tako.
Ali, to upravo tako – nije. A Crkva je ispostavila Račun koji je narod uredno platio. No, usluga Petrove Stolice nije izvršena. Socijalni nemiri, netransparetntna pretvorba, korupcija, pljačka državnog novca, rast inozemnog duga – drugi je račun koji je narod platio.
Znači, pozivanje na vjekovne tradicijske tekovine katoličkih kardinala vodi nigdje drugdje do li u – propast.
To, zdravoseljačkim vjekovnim jezikom naroda znači da Petrova Stolica nema dignitet, nije autentična, nema vjerodostojnost u obnašanju moralno-etičke vertikale društva.
Razmisli!? Nije li jedini izbor koji preostaje narodu promišljaj o ovdje izrečenim činjenicama te skidanje krinke lažnih dobrotvora i moralnih uznika te uzimanje svoje budućnosti u svoje ruke – povjerenje se može dati samo onome tko ispunjava ono što govori.
Ali i to što govori treba stajati na pijedestalu analitike protkane principima pravednosti, a ne sjajem Petrove Stolice čije je noge moljac izjeo i samo je pitanje trenutka kada će se srušiti kao babilonska kula.
Politika Plus, u svom članku pod naslovom „Tko u ovom trenutku ima stvarnu moć u Hrvatskoj?, između ostalog navodi: „Vrh Katoličke crkve ima potencijal moći, no već dugo vremena njihov stvarni utjecaj na ponašanje i odluke vjernika kako u političkom odlučivanju tako i svakodnevnom životu je u opadajućem trendu. Slično je situacija i s nizom političara. Njihova stvarna moć ovisi o mnogo faktora. Jedan od njih su i izbori.Gospodarsku elitu, pak, pogodila je kriza, ali prije svega Mladen Bajić. Dojučerašnja velika imena izgovaraju se s prijezirom, dojučerašnji suradnici, kolege i političari prelaze cestu kako bi ih izbjegli.“
Ono što je odista pravo, dostojanstva vrijedno niti jedan moljac ne može izgristi.
Ljudskoj duši ne trebaju tereti stolica na kojima sjede kardinali, biskupi, župnici, političari, bankari.
Ljudsko je pravo zapisano u Ustavu RH i vrlo je prozaično da tu istinsku, nadasve jednostavnu knjižicu ne žele poštivati upravo oni koji o pravima i morlu najviše govore.
Prosinac, godine Gospodnje 2011.
DAVID 