duhovna svijest, podsvijest i budna svijest.

Svaki organ je vibracija,

boja i zvuk

Svakoj akciji slijedi reakcija.

Akcija se događa prvo u mozgu, u osjećanju i mišljenju. Reakcija slijedi u živčanom sustavu a zatim u stanicama, organima, mišićima, žlijezdama i hormonima, dakle u cijelom organizmu. U daljnjem tijeku, akcije i reakcije očituju se u tijelu i na duši.

Misli potiču i osjetila. Osjetila opet, utječu na živčani sustav i na svijest stanica i organa.

Svaka stanica je život i ima, kao što je već objavljeno, tri aspekta svijesti: duhovnu svijest, podsvijest i budnu svijest. Svaka stanica pripada nekoj staničnoj skupini koja opet posjeduje duhovnu svijest, podsvijest i budnu svijest.

Ako se stanične skupine nalaze u visokoj vibraciji zato jer preko duše u tijelo pritječe mnogo duhovne snage, tada one odbijaju protivne energije. One se štite tako što daju određene signale koje čovjek budne pameti prima, a zatim i uvažava u svojem mišljenju i postupanju.

Organizam je uvijek ogledalo onoga što je čovjek nekad mislima unio u svoju dušu i u svoj organizam – i kako i što on misli danas.

Kad čovjek misli i živi pozitivno, tada se stanične skupine usmjeravaju na viši život i prihvaćaju više snage. One međutim odbijaju više snage kada su negativno polarizirane. Zbog toga je često potrebna duža priprema tijela i duše dok se Moje snage što pomažu i iscjeljuju ne budu mogle probiti.

Svaki organ je titranje koje pokazuje svoju posebnu boju. Broj titraja i zračenje boje pokazuju je li organ zdrav ili bolestan.

Titranje i zračenje boje tvore ton. Prema tome svaki organ ima ton. Ton, nazvan i zvuk, odgovara stanju organa. Sve lijepo, dobro, plemenito i čisto što ih duša pohranjuje, ali isto tako i nelijepo, opterećeno, tamno, su tonovi, dakle zvukovi. Preko centara svijesti u čovjeku te energije koje su melodije, struje u tijelo i na taj način opet dovode organe do titranja i do zvučanja.

Prema tome svaki je čovjek «zvučno tijelo», orkestar, odgovarajuće svome opterećenju, svom načinu mišljenja, govorenja i postupanja. Onako kako misli, govori i postupa, on zrači i zvuči. To obilježava cijelo njegovo ponašanje. Cijela njegova izvanjska pojavna slika je izraz njegovoga opterećenja i «misaone melodije»

Cijeli univerzum je zvuk, on je melodija, boja i oblik, jer i finotvarni oblici su «efekti zračenja» budući da su oni duhovna tijela provodljiva za zračenja.

Ako je organ bolestan, tada on odašilje disonancije u boji i tonu. Te disonancije izlaze iz budne svijesti i podsvijesti organa.

Sve dok je dakle budna svijest i podsvijest nekog organa opterećena i odašilje bolesne signale, duhovna bitnost organa ne može postati potpuno djelotvorna. To znači da Duh, Unutarnji liječnik i iscjelitelj, ne može postati potpuno aktivan da bi duši i čovjeku poklonio životnu snagu i zdravlje. Oba aspekta svijesti, budna svijest i podsvijest stanica dominiraju i blokiraju pomoć preko Duha, preko duhovne svijesti stanice – odgovarajuće njenom opterećenju, njenoj boji i njenom zvuku.

Odlomak iz knjige: “Uzrok i nastanak svih bolesti” – dano preko Božje proročice za današnje vrijeme – Gabriele

Priredila: Ana Jurić