Komentar na ostavku Kardinala R.Marxa – nadbiskupa Munchena i Freisinga.
Moris Hoblaj, teol.sociolog
Kardinal Reinhard Marx dao ostavku – prva pukotina u super loži Katoličke crkve.

ernstversuchencana.ca
Čelnik njemačkih katolika kardinal Reinhard Marx – ponudio je 4.6.2021 ostavku na položaj nadbiskupa – Nadbiskupije Muenchen – Freising, pritom je na konferenciji za medije rekao: Moram podijeliti odgovornost za katastrofu seksualnog zlostavljanja.
Kardinal Marx, nadbiskup, među ostalim, izrekao je i slijedeću, za Katoličku crkvu, sudbonosnu rečenicu; „Moram podijeliti odgovornost za katastrofu seksualnog zlostavljanja u redovima klera proteklih godina“, dodavši kako se nada da će njegov odlazak otvoriti prostor za novi početak. Mnogi tumače ovu rečenicu komentarom; Kardinal Marx više ne vidi Katoličku crkvu kao crkvu budućnosti?!
Razlog davanja ostavke, koju papa Franjo tek treba prihvatiti, najvjerojatnije treba tražiti u sve većem bijesu Nijemaca zbog seksualnog zlostavljanja, pogotovo djece, koje je provodilo i provodi svećenstvo Katoličke crkve, kao i kod vječno praznih obećanja biskupske konferencije Njemačke i Vatikana da će stati svemu tome na kraj. Do sada Vatikan i biskupska konferencija Njemačke, ne da nije ništa poduzela u tom pravcu nego se još više trudi zataškati seksualne zločine svojih klerika – najvjerojatnije, zbog eventualnog plaćanja odštete žrtvama?
Ovom crkvenom taktikom vjernici se osjećaju prevarenima i reagiraju sve gnjevnije i masovnije udaljavanjem ili istupom iz Crkve. Momentalno treba čekati npr. u Munchenu i Koelnu mjesecima na datum za ispis iz Crkve. U prosjeku je u zadnjih dvije tri godine napuštalo obje crkve do 400.000 vjernika – otprilike polovicu od toga katolika a polovicu protestanata.
Katolička crkva, u svojoj sve očitijoj nemoći prema vjernicima, već desetljećima obećava napraviti reviziju svojeg „Zakonika kanonskog prava“ – naime, da će definirati i prilagoditi poimanje zločina seksualnog zlostavljanja djece i odraslih – pogotovo žena od strane svojih klerika, kao povredu osnovnih ljudskih prava, onako kako je to definirano i u civilnim državnim zakonima a ne kao povredu crkvene discipline u pogledu celibata.
Konkretno to znači; Crkva mora u svojem „Zakoniku kanonskog prava“ seksualne zločine uskladiti s definicijom državnih zakona u kojima se npr. seksualni zločini tretiraju kao povreda osnovnih ljudskih prava. Time bi se i seksualni zločinci klerici mogli kažnjavati prema postojećim civilnim kaznenim zakonima – koji predviđaju stroge i duge zatvorske kazne. No, iako Republika Hrvatska ima svoj Ustav – prema kojem su svi državljani i sve institucije pred zakonom jednake – Katolička crkva je, ne voljom naroda, već diplomatskim terorom prisilila i prisiljava političku avangardu da joj dozvoli i dozvoljava biti država u državi – vidi Vatikanske ugovore s Republikom Hrvatske, to jest, da seksualnim zločincima klerikalcima i uopće klericima sudi Crkva prema svojem Kanonskom zakoniku.
Kako Katolička crkva, odnosno njezin „Zakonik kanonskog prava“, tretira i vidi crkvenog visokog dostojanstvenika, biskupa ili nižeg jednostavnog klerika – svećenika ili župnika kada je počinio seksualni zločin?
Prema kanonskom zakoniku – kratko rečeno – klerik je samo prekršitelj celibata a ne seksualni zločinac i crkva ga prema tome i sankcionira samo za njegovu nedisciplinu prema celibatu – npr. slanjem u jedan samostan ili ga premješta u drugu župu gdje se nezna za njegove „celibatske prekršaje“, odnosno, daje mu se, namjerno ili ne, „mogućnost“ da ponovi svoje seksualne zločine i.t.d.
Rijetki su slučajevi gdje Katolička crkva mora prepustiti seksualnog zločinca klerika državnom civilnom sudu i ako ga već prepušta onda se i pobrine da njegova kazna nije u rangu neklerika. Tako npr. kao u Hrvatskoj ili ga se uopće ne izvede pred sud ili ako već da onda ga se kažnjava blago ili nikako.
Istini za volju mora se napomenuti da je prošli papa Benedikt XIV 2009 godine dao pobudu revizije Šeste knjige kanonskog zakonika koji se odnosi na definiciju tog kaznenog zakonika a koji se sastoji od 1750 članaka, no do danas je to ostalo samo mrtvo slovo na papiru i za Papu Franju.
S Kardinalom Reinhard Marxom – nadbiskupom Munchena i – Freisinga, nastala je prva pukotina nedodirljive crkvene super lože te je za pričekati na koji će način i kada isplivati i ostatak trulosti u Katoličkoj crkvi?