„Crkva ima dobar želudac, proždrla je čitave zemlje, pa se ipak još nije prejela.“ (Johann Wolfgang Goethe)

Do danas ljudi u cijelom svijetu trpe zbog povećanja jaza između siromaha i bogataša. Kolonizacija se danas nastavlja, među ostalim, u Africi, gdje bogati investitori kupuju cijela područja i protjeruju sitne poljoprivrednike. U te „investitore“ spadaju i oni iz zemalja koje se nazivaju „kršćanskima“!

Svjetski centri robova danas se nalaze u takozvanim nerazvijenim zemljama gdje ljudi pod nepodnošljivim uvjetima i s najnižim nadnicama bivaju iskorištavani kako bi se sačuvao profit bogatih koncerna po svaku cijenu. A financijeri i menadžeri tih koncerna često se također nazivaju „kršćanima“. I veliki crkveni koncerni sa svojim paketima dionica i ulaganjima u fondove profitiraju od toga.

Crkva je oduvijek znala stajati na strani moćnika i pritom zgrtati ogromna bogatstva na račun ljudi oko sebe.

Isus iz Nazareta, naprotiv, bio je čovjek iz naroda, koji je radom Svojih ruku zasluživao svoj kruh. On nije tražio bogatstvo za Sebe. Kad Ga je jedan mladić, koji je bio vrlo bogat, upitao što mora činiti da bi došao u Nebo, Isus iz Nazareta mu je odgovorio: „Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi mene. Kad mladić ću te riječi, udalji se žalostan jer je posjedovao veliko imanje. Tada Isus reče svojim učenicima: zaista kažem vam mučno će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Također vam kažem: Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko.“ (Matej 19, 21-24)

Ne vrijedi li to i za crkvene institucije, koje su milijarde teške? Koliko su od svojeg bogatstva one uzele ljudima, i kako malo su vratile siromasima?

Što da se kaže kad, na primjer, papa Franjo govori o „Crkvi siromaha“ i osuđuje kapitalizam kao „nečovječan“? Dok on to govori, dobit i imovina njegova crkvenog koncerna uvećava se i dalje: Milijarde teški paketi dionica Vatikana i učešća u fondovima donose svoje dobiti, povećava se vrijednost nekretnina na najboljem poslovnom položaju u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj ili SAD-u, isto kao i sigurno nagomilane zlatne rezerve.

Posjed nekretnina vatikanske Crkve, prema talijanskim financijskim i gospodarskim novinama „Il Sole 24 Ore“ (15. 2. 2013.), iznosi oko 2000 milijardi eura, dakle dva bilijuna eura. A taj ogroman posjed nastao je osobito u vezi s opskurnim financijskim poslovima Vatikanske banke, korupcijom, čak i misterioznim smrtnim slučajevima.

Isplati se još jednom baciti pogled na to kako je stoljećima nastajalo to neizmjerno bogatstvo Katoličke crkve: protupravnim prisvajanjem baštine – svećenik je bio posljednji uz samrtničku postelju – ili iskorištavanjem siromaha: samostani su tlačili svoje podanike crkvenom desetinom i tlakom. Redovnici srednjeg vijeka krivotvorili su isprave da bi prisvojili zemljišne posjede. Pape i biskupi sami su vodili ratove da bi prisvojili čitava područja. Oni su se obogaćivali cjelokupnom imovinom osuđenih „heretika“ i „vještica“, koju su, bez obzira na obitelj žrtve, nemilosrdno zaplijenili ili, bolje reći, oteli.

Budući da se sve to dešavalo pod lažnom etiketom kršćanski, time je tisuće puta, čak milijune puta okaljano časno ime Isusa iz Nazareta, Krista Božjeg, koji je rekao: „Ne skupljajte sebi blago na zemlji gdje ga izgriza moljac i hrđa.“ (Matej 6, 19)

Odlomak iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg

Autori: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert

Priredila: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s