Ljudi se u katastrofama na zemlji osjećaju kao kolateralne žrtve! Teško je ne suosjećati sa svakom žrtvom bilo koje katastrofe – bile to boleštine, potresi, vulkani….
Ljudi su itekako bitan faktor u katastrofama koja se događaju. Stvarnost je sasvim drugačija – direktni krivci za sva događanja na zemlji, u zemlji, u morima i u atmosferi su ljudi – čovjek!
Tko je uzduž i poprijeko izbušio i razarao utrobu zemlje izvlačeći naftu, rudače, građevinski materijal i mnogo toga još!? Tko sječe šume i prašume – pluća zemlje!?
Tko vrši atomske pokuse u utrobi zemlje? Tko vodi ratove i upotrebljava naoružanje koje ne ubija samo ljude već ubija sve što je na i u zemlji – mineralni, biljni i životinjski svijet!?
Tko je odgovoran za nastanak mnogih boleština na zemlji – čovjek, koji je paralelno izgrađivao farmaceutsku industriju kako bi stvarao kapital!
Tko je zagadio zemlju, vodu i zrak – “Čovjek”!
I gle, čovjek koji je iz zemlje iscijedio, uništio i razorio sve što se je moglo prodati i zaraditi, tog čovjeka netko naziva kolateralnom žrtvom!
I gle, čovjek koji je zatrovao polja otrovima kako bi što više producirao prehrambene proizvode doprinoseći mnogim boleštinama, tog čovjeka naziva netko kolateralnom žrtvom!
I gle, čovjek koji je zatrovao atmosferu nuklearnim pokusima, nuklearnim elektranama, koji je bacio atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, čija flota aviona zagađuje zrak koji svakodnevno udišemo, tog čovjeka naziva netko kolateralnom žrtvom!
Čovjek želi biti Bog, Stvaralac! Čovjeku je zemlja data da sa njom upravlja – ali čovjek je za račun svojih interesa sve transformirao u suprotnosti koje mu se sada vraćaju kao bumerang!
Zemlja se propinje preko vulkana, potresa, požara, poplava, suša, cunamija…
Atmosfera putem olujnih i orkanskih vjetrova, zagađenosti zraka, epidemija…..
Zemlja i atmosfera istresaju sa i iz sebe sva tzv. ljudska naučna dostignuća ali i ljude!
Mislim da gotovo nema čovjeka na planeti zemlji koji u datom trenutku nije nešto učinio protiv zemlje i atmosfere!
Nažalost iz poruka koje mu dolaze putem boleština i u obliku elementarnih nepogoda čovjek ne želi ništa vidjeti niti naučiti! On srušenu kuću ponovno izgrađuje na istim temeljima – ako ozdravi od neke bolesti on opet svoj život nastavlja graditi na istim temeljima na kojima je živio do sada.
Kad bi se naučili promatrati i propitkivati svoje ponašanje i djelovanje naučili bi sigurno da mi možemo upravljati i štititi svoj život! Naučili bi da ne postoji slučaj!
Naučili bi da je svaki čovjek svejedno koje vjere, nacionalnosti, uvjerenja vrijedan življenja i poštovanja! Naučili bi da ne gledamo površinu već sadržaj kod sebe i kod bližnjih koje svakodnevno susrećemo!
Zašto se danas rijetko propituje tko je kriv za sve što nam se događa! Kad bi se toliko bavili sa uzrocima kao što se bavimo sa posljedicama – sve oko nas bi drugačije izgledalo!
DAVID 