Crkva od svog postanka štiti bogate i njihov kapital jer je ona sama korporacijski kapitalist. Katolička crkva je jedna od najbogatijih korporacija na svijetu. Iako se ona deklarativno izjašnjava da je na strani siromašnih ona je u svim segmentima svog djelovanja na strani bogatih. Bogatstvo joj omogućava veliki utjecaj i moć po čitavom svijetu.
Crkva je iznjedrila sustav kapitalizma, nejednakost i siromaštvo koji za posljedicu imaju vječne nemire, sukobe i ratove.
Ona je svoje carstvo moći i bogatstva izgradila pod Božjim imenom falficirajući i prekrajajući Njegov nauk. Crkveni velikodostojnici stoljećima uče i djeluju ne po Božjem učenju već po svom, teološki iskonstruiranom učenju.
Nijedan Božji prorok nije na zemlju donio niti riječi o životu i življenju prema sakramentima, dogmama, kultovima, procesijama i misama.
Nijedan Božji prorok nije donio poruku da Bog želi imati posrednike kod ljudi niti je odredio da ima svog zamjenika na zemlji.
Poruke koje su donosili proroci bile su u potpunoj suprotnosti od onoga što je crkva tumačila. Zbog toga su svi proroci bili dočekani kao neprijatelji crkve. Večina proroka završavala je po tamnicama – mučeni i na najzvijerskije načine ubijeni.
Znamo da je Isus iz Nazareta završio raspet upravo na traženje tadašnjeg svećenstava. No, malo tko zna da je prorok Izaija stavljen u šuplje drvo i pilom prepiljen po pola!
Korporacijsko svećenstvo nije nastalo u novim vremenima već od samog početka svog postojanja. U ime Božje ono je beskrupulozno micalo sa svog puta sve što joj je smetalo ne birajući sredstva.
Danas smo opet svjedoci te beskrupuloznosti koja se očituje u mnogim aspektima njihovog djelovanja. Crkva je protiv svih i svega što je suprotno njenom svjetonazoru. Iz njenih redova ne samo da se siluju djeca, već je čitavo društvo pod neprestanim pritiscima – bilo da su u pitanju žene, obrazovanje, drugačije misleći i mnogo toga još!
Potpuno suprotno Božjem učenju Crkva je pod svoje uzela policiju, vojsku i sve državne institucije sve do sporta. Od sportista do najviših državnih dužnosnika svi na javnim mjestima pokazuju svoju lojalnost Crkvi (ne Bogu) križajući se. Crkveni svjetonazor potpuno je podijelio narod na one koji doslovno bez propitkivanja vjeruju u ono što im Crkva servira kao jedinu istinu i na one koji razmišljaju, propitkuju i stvaraju vlastito mišljenje.
Država je postala instrument Crkve za provedbu njenih nakana i interesa, a narod je postao taoc Crkve i njene služavke – države.
Međudržavni ugovori su posljedica crkvene prijevare, lažnog predstavljanja iz koristoljublja. Pijetao je zakukurikao gotovo pred više od dvadeset stoljeća upozorivši ljude na prijevaru, ali do dana današnjeg mnogi čuju samo kvocanje crkve.
Aris Kostadinov
DAVID 