Teološki osvrt na poruke HBK-a na N1 Televiziji.
Moris Hoblaj, teolog
Za Katoličku Crkvu smrtni grijeh – lat. peccata mortalia – jest raskid čovjeka s Bogom. U njezinu dogmatskom učenju stoji da je smrtni grijeh čin koji čovjeka, odnosno, njegovu dušu, odvaja od Boga i ako čovjek prije svoje fizičke smrti ne dobije oprost od tog grijeha snagom svećeničkog reda u ispovijedi, njegova je duša vječno prokleta , odnosno, odlazi za svu vječnost u pakao gdje će gorjeti u vatri koja se nikada neće ugasiti. Iz ovog učenja može se i mora zaključiti: … ako se čovjek ne ispovjedi i ne dobije oprost od ispovjednika – biskupa ili svećenika – i umre u tom smrtnom grijehu, on nikada neće vidjeti Boga svojeg Stvoritelja, nego će biti mučen u vječnom ognju kao žrtva Božjeg protivnika.
Katoličko učenje govori i o tome da Bog nakon čovjekove smrti ne može spasiti njegovu dušu od vječnog prokletstva jer se kao čovjek nije ispovjedio i dobio oprost od ispovjednika. Dakle, Katolička Crkva oduzela je, ako se njezino učenje doslovno shvati, Bogu vlast i mogućnost da Svoje dijete, dušu, spasi od vječne propasti. Kad čuje ovu dogmatsku poučnu stavku trebalo bi svakom tko traži istinu konačno biti jasno da je Katolička Crkva sa samozvanim „svetim ocem“, papom, oduzela Bogu vlast opraštanja, političkim žargonom izraženo, napravila je puč i Boga razvlastila u svoju korist!? Naravno, to se nije dogodilo niti će se dogoditi. U tom kontekstu razumljivije su sada i riječi Isusa iz Nazareta, koji je tadašnjem svećenstvu po smislu rekao: vaš je otac bog odozdola, lažac i ubojica od samog početka.
Čak ni u Bibliji, koja je na mnogim mjestima krivotvorena, nigdje ne piše da je Isus Krist, na kojega se Katolička Crkva poziva, ikada govorio o gradnji velebnih hramova, crkava i kapela za prakticiranje nedjeljnih crkvenih ceremonija i dijeljenju sakramenata kao uvjeta za spas duše!
Iako izvorno kršćansko učenje Isusa iz Nazareta nigdje ne govori o nedjeljnim obavezama i o sankcijama ako ih se ne poštuje, ipak HBK preko Zvonimira Ancića, svojeg glasnogovornika, u emisiji Točka na tjedan na N1 televiziji prijeti svojim vjernicima u ime Boga i Isusa iz Nazareta nevjerojatnom vječnom kaznom ako ne poštuju crkvene odredbe. O čemu se radi? Glasnogovornik HBK-a Zvonimir Ancić prenio je prijetnju biskupa riječima; nesudjelovanje na misi nedjeljom jest smrtni grijeh. Pučkim i razumljivim jezikom to bi glasilo ovako; … mi biskupi upozoravamo svoje vjernike: ako ne dolazite na nedjeljnu misu iako ste u mogućnosti, vi ste se odrekli Boga i vaša duša odlazi nakon vaše smrti u pakao gdje je čeka oganj koji nikada ne prestaje gorjeti, napominjući: to možete izbjeći ako kleknete pred ispovjednika, pokajete se za to i obećate da nikada više nećete zanemariti nedjeljnu misu.
Kad dođe do ovakve javne prijetnje, postavlja se pitanje: koju tu ulogu igra uopće Bog, na kojega se poziva ta ista HBK, koji je preko Isusu iz Nazareta podučavao sasvim drugačije, ako se Njegovo učenje usporedi s učenjem Katoličke crkve? Učenje Isusa Krista glasi po smislu: … ti si Božji hram i ako želiš razgovarati s Njim, zatvori se u svoju sobu te mu iznesi sve što te tišti i što želiš od Njega – On će te saslušati i pomoći ti. Uostalom, u Bibliji nigdje ne piše da je Isus Krist, na kojega se Katolička Crkva poziva kao na svojeg utemeljitelja, ikada govorio o gradnji velebnih katedrala i crkava kako bi se u njima prakticirale crkvene ceremonije poganskog porijekla i dijeljenje sakramenata, kao uvjet za spas duše! Naprotiv, čitav Svoj život činio je suprotno; govorio je narodu o stvarnoj ulozi svećenstva, kome ono služi, naime, otvoreno im je rekao da su oruđe boga podzemlja, tj. Božjeg neprijatelja Sotone, što mu je tadašnje svećenstvo toliko zamjerilo da ga je proganjalo i na koncu dalo osuditi, mučiti i pribiti na križ.
Iz te je perspektive nezamislivo da bi se taj isti Isus Krist desetljećima ili stoljećima kasnije predomislio i osnovao današnju Katoličku Crkvu s njezinim svećenstvom i na njega prenio duhovnu vlast nad ljudima i dušama, koja isključivo pripada Bogu, Stvoritelju svega postojećega. Papa, samozvani „sveti otac“, i njegovo svećenstvo propovijedaju ljudima da Katolička Crkva slijedi Isusa Krista! Je li to tako? Nije, jer njezina djela govore protiv te činjenice; kada bi to bilo točno, onda bi ona poštivala, tj. podučavala i živjela Kristov nauk kao što ga je podučavao i živio i On kao Isus iz Nazareta i njegovi sljedbenici prakršćani, nekada i danas. Isus je bio vjeran svojem Ocu u učenju i življenju i to onako kako to stoji u izvadcima vječnog zakona, Deset Božjih zapovijedi i u Isusovu Govoru na Gori.
A Katolička Crkva nije i ne može biti Kristova, što pokazuje njezino učenje o vječnom paklu i bogu koji zahtijeva da se ubijaju njegovi tobožnji neprijatelji i neposlušni papi, a njihove duše nakon njihove smrti bace u vječni pakao; da je njezina krvava povijest bila Božja volja; da je njezino bogatstvo po Božjoj volji; da se seksualno zlorabljenje djece smije zataškati, a počinitelje nagraditi, jer je svećenik navodno više od običnog čovjeka, a malo manji ili jednak Bogu i kao takav ne podliježe kaznenom državnom sudu. Ta Crkva nije i ne može biti Kristova.
Isus Krist učio je: Ti si Božji hram, Bog je u tebi i ti si u Njemu!
S obzirom na sve gore opisano, sve više vjernika dolazi do uvjerenja da je sav brimborium, čitav poganski kult, namijenjen vjernicima koji ne žele ili nisu u stanju uzeti Bibliju u ruke, unatoč tome što je na mnogim mjestima krivotvorena i što se kao takva ne može smatrati čistom Božjom riječi, i usporediti vjeru i praksu Katoličke Crkve i njezina svećenstva, koje živi u raskoši i obilju i ne vjeruje u ono što propovijeda.
Goethe je tu Crkvu gotovo genijalno precizno definirao rekavši: «Ima čak mnogo toga glupoga u pravilima Crkve, ali ona hoće vladati, i stoga mora imati ograničenu svjetinu koja se sagiba i koja je sklona dopustiti da se njome vlada. Dobro plaćeno visoko svećenstvo ne boji se ničega više od prosvjećivanja nižih slojeva.» Eckermann, 11.3.1832
DAVID 