Mržnja, netolerancija i svako zlo koje odašiljemo bilo kome ili bilo čemu bumerang je koji pogađa nas same! Koga to veseli i čini ga sretnim – super!

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je cvijet.gif

Treba li mrziti kršćane, muslimane i njihove glavare? Treba li mrziti one koji su u vjeri i politici drugačijih svjetonazora? Treba li mrziti one koji vode ratove i svjesno iz koristoljublja ubijaju ljude? Treba li mrziti one koji danas svjesno iz koristoljublja uništavaju prirodu i sva zemaljska dobra?  Treba li mrziti izbjeglice koji bježe od rata i i one koji bježe od bijede i neimaštine? Treba li mrziti obojene ljude? Treba li mrziti sve koji su drugačiji od nas? 

Mržnja je stanje svijesti!

Mrzitelji i mnogi sijači zla ne toleriraju nikoga i nisu svjesni što čine! Mnogima je teško povjerovati da mržnja  potječe iz religija!

Treba ipak upozoriti na jedan drugi problem koji je za mnoge nepoznat!

Dakle, zlo koje netko čini na bilo koji način pogubno je za njega osobno. Oni koji se udružuju u razne udruge, asocijacije, vjerske i političke organizacije ili ako sudjeluju kao instrument državnih ili nekih drugih aparata dodatno su opterećeni zajedničkim djelovanjem! 

Ovdje se nećemo baviti kolektivnom odgovornošću i posljedicama za pojedine sudionike. Ovdje ćemo se baviti osobnim posljedicama koje djeluju na pošiljatelje a zovu se mržnja, netrpeljivost i svako zlo koje se na bilo koji način šalje (pa i u mislima) nekome ili nečemu! Ukoliko netko želi pratiti svoje ponašanje kao i unutarnje stanje koje se događa u određenoj situaciji kada je negativan prema nekome ili nečemu lako će otkriti imaju li ove tvrdnje smisla! Dakle, sve je provjerljivo!

Krenimo redom: Mi kao čovjek živimo i djelujemo putem informacija! Sve, ali baš sve ima svoju bazu u informacijama i to ne samo kod čovjeka već i u biljnom, mineralnom i životinjskom svijetu.

Zadržimo se kod nas ljudi! Glavni informacijski putevi u čovjeku su živčani i krvožilni sustav. Glavna upravljačka centrala prema vanjštini – mozak, usko je povezana sa srcem. Srce je unutarnja važnija upravljačka centrala – svjetlo. Srce daje mnoge signale za pravilno osjećanje, razmišljanje i ponašanje. Ono djeluje na finijim razinama i šalje važne signale mozgu za pravilno postupanje, a mnogi to opisuju kao emocije. Može se reči – mozak djeluje iz onoga što je u njega pohranjeno, naučeno (intelekt), a srce šalje dubinske impulse – duhovne životno važne aspekte koje je čovjek potisnuo intelektom! Na žalost većina ljudi više osjeća, misli i djeluje iz intelekta dok se srce smatra običnom pumpom za opskrbljivanje čitavog tijela krvlju tj. kisikom i hranom.

Mišljenjem, osjećanjem, govorenjem i postupanjem mi praktički našim stanicama i organima šaljemo putem živaca i krvi pozitivne ili negativne informacije. Ako gajimo i šaljemo otrovane ili otrovne informacije one putuju – ovisno o intenzitetu i učestalosti slanja – prema stanicama i organima koji su kompatibilni određenim informacijama. Npr. ako imamo poteškoće sa srcem – moguće da smo ev. prema ljudima, prirodi ili životinjama postupali hladno bez empatije ili pak nasilnički i rušilački! Moguće smo sebični i gledamo samo da nama bude dobro!

Ako imamo problema npr. sa krvožilnim sustavom – moguće da mi kod nekoga ili nečega ne dozvoljavamo protok energije. Kritiziramo, gušimo, omalovažavamo i sudimo sve oko nas. Ne poštujemo drugačije mišljenje ili postupanje! Ne dozvoljavamo ljudima oko sebe da se slobodno izražavaju! Vršimo pritisak na ljude s kojima živimo ili s kojima radimo – moguće i u mislima.

Ovi primjeri kod svakog čovjeka su drugačiji i tko se želi iskreno pogledati može sam uočiti zašto ima neko oboljenje. Ako još i nismo oboljeli ne znači da nećemo, budući je potrebno određeno vrijeme da se negativna energija sakupi na određenom dijelu tijela dok se ne pojavi bolest i bol. Znači, mi možemo djelovati preventivno ali i otkloniti određeno oboljenje ako promijenimo naš način života – naše mišljenje, osjećanje, govorenje i postupanje.

Da je to lako – baš i nije – ovisi sve o tome koliko nam je velika motivacija! Ako smo postali konzumenti i ovisnici određenog razmišljanja, osjećanja, postupanja i pri tome ovisni o društvenim kretanjima – politika, vjera i druge društvene navlakuše – teško da ćemo uopće zapaziti svoje krivo ponašanje. Većina ljudi okrenuta je na  vanjštinu a ne na sadržaj! Ljudi uglavnom kod drugih uočavaju vanjsko ponašanje i po tome reagiraju i najčešće sude. 

Isplati li se mrziti, biti netolerantan ili činiti pa i misliti o drugima bilo kakvo zlo!? 

Vratimo se na početak ovog članka – mržnja, netolerancija prema svemu i svima drugačijima – osim što smo prouzročili određene uzroke koji retroaktivno padaju na nas – mi smo to što odašiljemo ili smo već odaslali prvenstveno pohranili u nas same koje tada u nama ima svoj tok kretanja i djelovanja. Vrlo vjerojatno da ćemo pod određenim okolnostima biti stalno napeti ili nezadovoljni ili u neprestanom strahu od nečega ili nekoga! Moguće da smo nepovjerljivi prema svemu i svakome! Moguće da oko sebe vidimo samo neprijatelje koji nam žele nanijeti neko zlo! Moguće da sve i svakoga kritiziramo i optužujemo jer se to ne uklapa u naše razmišljanje! Sve to na nas djeluje na različite načine i mi ćemo najčešće okrivljavati druge za razne naše poteškoće, boleštine ili tzv. sudbine!

Neki će moguće postaviti pitanje – zar trebam šutjeti ako vidim neko zlo ponašanje ili djelovanje? Naravno da ne treba šutjeti – no, važno je kako reagiramo – na pozitivan ili negativan način – uvijek imamo izbor! Negativno uvijek privlači negativno a pozitivno uvijek pozitivno!

Vidimo što čine crkveni glavari, političari i njihovi sljedbenici! Svi su protiv svih! Najčešće su u pitanju razni interesi – materijalni ili moć! Ako u sebi imamo već izgrađeni pozitivan stav mi nećemo lupati i lupetati kako to radi većina! 

Treba li mrziti!? Treba li biti netolerantan!? Treba li uopće gajiti bilo koje zle misli, osjećaje, govor ili postupke!? S tim ponašanjem i postupcima osiromašujemo i postajemo bolesni ne samo tjelesno već i duhovno! Ono što drugi čine dotiće nas se, ali ne na način koji mi mislimo da trebamo reagirati – misliti, osjećati i postupati! Svi bi trebali imati ista prava i slobode! Svi bi trebali jedni druge uvažavati i pomagati! Zašto to tako nije – nije jer nas tako uče i odgajaju! Od rođenja kroz svjetovno i duhovno obrazovanje ulijevaju nam “s lijevkom” u mozak razne svjetonazore i određena interesna znanja!

Ono što je najbitnije – od rođenja nas dijele na podobne i nepodobne! Dijele nas i izgrađuju po institucionalnim svjetonazorskim šablonama. Određuju naš profil prema svojim interesnim upravljačkim potrebama! Spolno su nas podijelili na one važne i manje važne – drugotne! I na kraju kad nas uzduž i poprijeko podjele tada upravljaju s našim životima – mi na kraju postajemo netolerantni! Postajemo mrzitelji a da toga nismo ni svjesni! Mi se također trudimo da dijelimo i osuđujemo sve i svakoga oko sebe i smatramo da je to normalno!

Svatko sam za sebe može istražiti ide li cestom dobronamjernosti, pozitivnosti, svjetlosti ili cestom nedobronamjernosti, negativnosti, mržnje i mračnosti!

Na fizičkoj i duhovnoj razini jedna cesta vodi k zdravlju, a druga k bolesti. Mi biramo kojom ćemo cestom kročiti! 

Aris Kostadinov

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s