Gdje je galama nema istine

Istina korača ne potresajući tlo. Samo zabluda podiže prašinu.

Istina uvjerava samom sobom. Tko hoda u zabludi treba dokaze.

Tko se prvo budi za unutarnju istinu ne treba izvanjske dokaze. On se ne prepire za istinu, on je posjeduje svjesno u sebi samome.

Tko se prepire za unutarnju istinu, taj je još daleko od nje.

Gdje je galama nema istine. 

Glas istine je glas tišine.

Gdje sve prolazno šuti, oglašava se vječna riječ istine.

Što više riječi upotrebljavamo, to smo većoj zabludi podložni.

Što se više približavamo istini, to tiši postajemo. Kad se potpuno probudimo za nju, zanijemit će naše ljudsko ja.

Onaj koji je obuzet istinom govori samo bitno, samo to što struji iz njegove nutrine.

 Ne htjeti shvatiti istinu već postati posuda za istinu, u tome je rješenje naših problema, svih zagonetki.

Iz knjižice: Samoistraženo i doživljeno / objavljeno preko Božje proročice Gabriele

Priredila: Ana Jurić