Bezbrojni ljudi svih generacija pristajali su i pristaju još i danas uz vlast kulta „Baala“, koja se danas, razumljivo, obznanjuje pod drugačijim imenima.
Kao što je već rečeno: poganske kultne tradicije podzemnog svijeta tvrde da životinje nemaju dušu, i da biljke nemaju osjećaje; i da mi ljudi smijemo ta živa bića i oblike života po svojoj volji upotrebljavati, a i zloupotrebljavati.
Tom idolatrijom, tom zaluđenosti idolima bili su obuzeti, odnosno obilježeni, ljudi svih generacija. Zbog toga životinje općenito nose žig „namijenjeno za upotrebu“, odnosno „potrošnju“. Zbog toga naša životinjska braća i sestre podnose muke zlostavljanja; zloupotrebljavaju ih kao korisne životinje, vežu ih lancima, zlostavljaju, okrutno i brutalno ubijaju, drže u zatvorima i životinjskim getima dok ih mesar ne zakolje da bi ih na kraju pojeli ljudi, životinjski kanibali.
Sve, ali baš sve, počiva na energiji. Budući da se energija ne gubi, svaka brutalnost – podjednako zloupotreba životinja, prirode i pretjerano iskorištavanje Majke Zemlje – pohranjena je u auri planeta Zemlje, a isto tako na filmskoj vrpci omotačâ duše onih ljudi koji su zaluđeni idolima.
Ta negativna energija zrači natrag na Zemlju, a posljedica toga je da se životinje ispunjene strahom i jezom klone počinitelja, ljudi, i bježe od njih, dakle pobjegnu pred njima. Ljudi, koji su konačno njihova velika braća i sestre, trebali bi našim životinjskim sustvorovima nuditi zaštitu i potporu, umjesto da budu tjeskobna slika koja izaziva strah. Budući da životinje oponašaju držanje svoje velike braće i sestara, one love svoju malu braću i sestre – povodeći se za primjerom koji im daju ljudi. One ih ubijaju i jedu. – Tko je tomu životinje naučio?
Na kraju krajeva čovjek koji služi tradicionalnom kultu, bogu podzemlja, koji je, kao što je rečeno, od početka bio lažac i ubojica i do danas to jest.
Zlostavljana Zemlja se buni i mnogi pitaju zašto Bog dopušta takve stvari – onda kada oluje i uragani razaraju kuće, kad valovi preplavljuju kopno, kad zbog suhoće i suše čitavi predjeli postaju neplodni. Sve to i još više toga prouzročili su ljudi prema zakonu koji si je čovjek sam nametnuo i koji glasi: „Što siješ, to ćeš žeti.“ Konačno to je princip „Razdvoji, veži i vladaj“.
Kad je Vječni, kojeg mi na Zapadu zovemo „Bog“, dopustio da za ljude, za Njegovu palu djecu, po zakonu slobodne volje nastane Zemlja, najprije su tu bile životinje i biljke. Kad je počelo oblikovanje Zemlje za ljude, životinje se nisu međusobno jele. One su uzimale to što im je priroda nudila. One nisu čupale biljke s korijenom kao što to ljudi danas čine. One su uzimale lišće, uzimale trave, sjemenje i plodove i ostavljale biljke i drveće da dalje rastu, da se razvijaju snagom odozgo. To je bila skladna simbioza životinja i prirode. A kako je danas?
To što se zbiva danas, odgovara onome kakvi su ljudi. Oni su svoje ponašanje prenijeli na životinjski i biljni svijet, na čitav planet Zemlju: otimanje, pljačkanje i ubijanje. Pa ipak prvobitni red ostaje vječni božanski princip: stvorovi iz Boga: životinje, biljke, kamenje i minerali pripadaju velikome svemirskom jedinstvu, Bogu, jer je Bog život svemira, i prema tome sva Njegova živa bića i oblici života nose Njegov disaj, život. To jest i to će biti vječno.
DAVID 