Živčani otrovi mogu djelovati suprotno na uzete medikamente i prirodne lijekove: Oni mijenjaju svojstva biljnih i farmaceutskih tvari i tako mogu dovesti do nuspojava

Harmonija potiče zdravlje.
Još o živčanim otrovima


Central nervous system - Wikipedia

en.wikipedia.org

Spoznajte: Živci su važni sastavni elementi ljudskog tijela. Ako se živcima pokloni više pažnje odmah na početku terapije, tada organizam dobiva prvi poticaj za pozitivnu suradnju. Čovjek se opušta i spreman je pozitivno preustrojiti svoju dosadašnju sredinu što ga je obilježila i povući odgovarajuće konsekvence.
Živčani sustav se uglavnom opterećuje pogrešnim mišljenjem, ali također i pogrešnom ishranom. Velike količine hrane isto tako opterećuju živčani sustav. On se grči i vremenom izlučuje otrove koji truju cjelokupni organizam, ukoliko se pravodobno ne prepoznaju i iz tijela ne odstrane otrovi i kiseline.

Živčani otrovi izazivaju i paralize. Ostanu li živci duže vremena zgrčeni i ako čovjek živi nezdravo, ako uzima mnogo mesa, ribe, nikotina, alkohola i sličnog, tada mogu nastupiti pojave paralize različitog intenziteta.
Zakrečenje, talozi u krvnim žilama, mogu se izazvati također stalnim grčenjem živaca – koji još dodatno izlučuju živčane otrove.
Živčani otrovi mogu djelovati suprotno na uzete medikamente i prirodne lijekove: Oni mijenjaju svojstva biljnih i farmaceutskih tvari i tako mogu dovesti do nuspojava.
Čovjek govori također o takozvanim «otrovima duše». On pritom svakako izjednačava duševno sa živčanim sustavom. Duša, opterećeno duhovno tijelo u čovjeku, ne odašilje otrove. U duši se međutim pohranjuju uzroci stvoreni od čovjeka koji u tijelu počinju djelovati.
Da bi postao i ostao zdrav, čovjek bi trebao težiti harmoniji na sebi, i u sebi i u svojoj neposrednoj okolini. Harmonija potiče zdravlje.

Ispravno pomagati,
ne škodeći sebi,
niti prisiljavajući drugoga.
Čovjek je
kovač svoje sudbine

Čovjek bi trebao štedljivo gospodariti i sa svojim snagama. Na primjer, pogrešno mišljenje, govorenje, postupanje i previše pričanja, prije svega nebitnog govorenja, koštaju organizam više snage nego višesatni teški rad izvršen koncentrirano.
Tko brige i probleme svoga bližnjeg čini svojim vlastitima, tako što razmišlja o njegovom ponašanju, o tome s njim razgovara satima, možda se čak i ljuti jer se stare teškoće i problemi uvijek iznova osvježavaju, taj otvara vlastita vrata za vibracije problema svoga bližnjeg i čini ih svojim vlastitima. On se otvara preko neraspoloženja zbog svoga bližnjeg, jer taj stalno priča o jednim te istim brigama i problemima.
Uzroci zbog čega ljudi stalno pričaju o svojim brigama i problemima, mogu biti raznovrsni. Jedan se npr. želi time praviti važan, drugi želi da ga sažalijevaju.

Nije zakonito da slušatelj stalno sluša jedan te isti problem i da o tome razgovara s nosiocem problema. Onome što sluša oduzimaju se snage, ponavljanja nagrizaju živčani sustav slušatelja i time se kod slušatelja koji je oslovljen može izazvati nelagodnost ili čak bolest.
Takve okolnosti mogu dakle dovesti do toga da onaj koji je htio pomoći i uvijek iznova sluša iste probleme, sam dođe u situaciju da se njegov živčani sustav zgrči i izlučuje otrove koji zatim napadaju njegov organizam i mogu izazvati bolest.
Svakome je čovjeku zapovjeđeno da pomaže i služi svome bližnjem, ukoliko mu je to moguće – po mjeri svoga duhovnog rasta i svojih izvanjskih mogućnosti.
Nije međutim duhovna zapovijed da čovjek uvijek iznova sluša teškoće i probleme ljudi oko sebe. Tko stalno priča o istim brigama i problemima, on se uopće ne želi uhvatiti u koštac s njima da ih prevlada, već se time želi junačiti, precjenjivati ili tražiti sažaljenje.
Tko nesebično služi, taj je zaštićen od svakog napada. Njemu je međutim isto tako zapovjeđeno da štedljivo gospodari sa svojim duševnim i tjelesnim snagama.
Onaj tko međutim služi iz častoljublja da bi dobio pohvalu i priznanje i time zloupotrebljava svoje duševne i tjelesne snage, taj će zbog toga patiti.
Tko brige i probleme svoga bližnjeg stalno sluša, o tome se ljuti i uzbuđuje, a dotičnoga ne upozori da ostavi to što je prošlo i što je protivno ili da ga očisti, taj se sam inficira s vibracijama opterećenoga problemom.

Zakon dalje glasi: Pomozi svome bližnjem kako najbolje znaš i umiješ, riječju i djelom, ali mu ne nameći svoju pomoć i ne prisiljavaj ga da prihvati ono što ti vjeruješ da je dobro za njega.
Ako tvoj bližnji nije voljan slijediti tvoj dobar savjet i prihvatiti tvoju pomoć, ako se samo hoće praviti važan, tada ga pusti, ali ga ne odbacuj. Ako si ga poučio po zakonima života o njegovoj situaciji, a on neće prihvatiti zakonito objašnjenje i pomoć, tada šuti i moli se tim više za njega.
Svakome tko živi ostvarujući vječne zakone, zapovjeđeno je da pouči svoga bližnjeg o zakonu uzroka i posljedice, da sve što je ljudsko, što ga zaokuplja – brige, patnje, problemi, nelagodnosti i bolesti – treba predati vječnome Duhu, Unutarnjem liječniku i iscjelitelju i tamo ga i ostaviti.
Znalac treba poučiti sugovornika koji traži pomoć i o opraštanju i molbi za oproštenje, kako bi ovaj i na taj način bio vođen samospoznaji.
Svakoj duši i svakom čovjeku Svevišnji je kao nasljedstvo dao slobodnu volju. Zbog toga ne prisiljavaj svoga bližnjeg da čini tvoju volju. Svaki čovjek treba spoznati da su njegovi stavovi, mišljenja i postupanja pokretači njegovog života.
Spoznajte: Čovjekovo danas je njegovo sutra.
To znači da što on danas učini dobroga, manje dobrog ili čak nezakonitog, to obilježava njegovu budućnost, njegov daljnji zemaljski život ili i njegov život kao duše u mjestima čišćenja.
Svaka je minuta čovjeku dragocjena. Stoga, o čovječe, koristi svaki trenutak, svaku minutu!
Duša je u zemaljskoj odjeći da bi učila živjeti zakonito. Tko ne živi zakonito, to znači tko ne oplemenjuje svoje razmišljanje, misli i težnje, taj niti ne nauči božanski misliti, govoriti i postupati, njegov je život puko vegetiranje. On trati vrijeme i snage ovog postojanja.
Svaki je čovjek kovač svoje sudbine. Nakovanj su odgovaranja u duši i čovjeku: čuvstva, sklonosti, želje i htijenje.
Na nakovanj, na odgovaranja, mogu se položiti daljnje sklonosti, nagoni, osjećaji, misli, riječi i djela – odgovarajuće mišljenju, govorenju i postupanju čovjeka. Svaki čovjek je dakle kovač svoje sudbine i oblikovatelj svog života.
Tko živi sa svijetom, taj podliježe i samovolji ovog svijeta. On je igračka svojih vlastitih misli i želja, a također misli i želja ljudi oko sebe.
Čovjek će morati gacati kroz močvare što ih je sam stvorio dok ne dospije do spoznaje i ostvarenja i tako se probudi za višu duhovnost.

Odlomak iz knjige: “Uzrok i nastanak svih bolesti”

Dano preko Božje proročice Gabriele

Odabrala: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s