Osvrt na članak u Jutarnjem listu.
Moris Hoblaj
Jutarnji list je u svojim vijestima od 05.06.2020, objavio članak autora Roberta Bajrušija pod naslovom – SISAČKI BISKUP U NOVOM NAPADU NA STARE NEPRIJATELJE – Vlado Košić se obračunao s ateistima i komunistima, a podržao Trumpa.
Dakle, sisački biskup odlučio se ponovo javno obračunati sa svojim starim neprijateljima – ateistima i komunistima. Na listi njegovih „neprijatelja“ nalazi se ovaj puta i Papa i Hrvatska biskupska konferencija. Ali ovaj put on daje na znanje u kome je našao svoje heroje – u Donaldu Trumpu, suborcu protiv bezbožnih ljevičara za koje tvrdi: “Sve više se pokazuje netolerantnost ekstremne bezbožne ljevice, kao što svjedočimo tome i u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je s pravom predsjednik takve skupine prozvao terorističkima!“
Daljnji heroj je njegov kolega Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski, koji je još početkom travnja prvi dopustio misna slavlja i ispovijedi, pokazujući time da je on iznad državnih i crkvenih zakona i autoriteta i jedini pravi borac katolicizma, dakle, prkosi na veliko zadovoljstvo sisačkog biskupa „bezbožnim“ odlukama svojih crkvenih i državnih nadređenih. Da za sisačkog biskupa niti hrvatska vlada nije katolička, ispravnije božja, ukazuje njegova sljedeća izjava; “oni koji izbacuju križ iz ustanova pa misle da rade uslugu sekularnoj državi, zapravo su sluge globalista i bezbožne ideologije koja nema pravo nametati svoj osobni stav svima“, te im poručuje: “Ja ću se kao biskup ove biskupije i nasljednik mučenika biskupa sisačkog svetog Kvirina boriti do smrti za prava naših vjernika.“ Ove riječi mogu se interpretirati kao najava rata državnoj i crkvenoj vlasti sve do njegove smrti?
Izlazi li na vidjelo ono što se dugo činilo skrivenim?
Sisački biskup osjeća da sadašnja vremena nisu naklonjena Katoličkoj crkvi koja se nalazi u procesu raspadanja jer sve više i više izlazi na vidjelo ono što se dugo činilo skrivenim, naime njezina krvava i brutalna prošlost i pokušaj kršćanski nauk Isusa Krista zamijeniti poganskim katolicizmom. Maske padaju ,kojima su pape, biskupi i svećenstvo, već prema prilikama, tijekom dugog razdoblja mogli i još mogu suptilno uz pomoć vladajućih manipulirati s vjernicima.
Sisački biskup osjeća da je za Katoličku crkvu došlo vrijeme žetve onoga što je njezino svećenstvo dugi niz stoljeća sijalo i još sije – laži, teror i prolijevanje krvi u ostvarivanju svojih ciljeva, ukratko, raskrinkava se ono što je već od samog početka i bila: protivnica Isusa Krista koja je navukla kršćansku masku za postizanje svojih materijalnih i duhovnih ciljeva pa stoga njegova protuofenziva?
Sjetva Katoličke crkve je razvodnjavanje, krivotvorenje, unakazivanje u smjeru uništavanja jedinstvenog životnog i otkupiteljskog djela Isusa, Krista. No, to joj nije prošlo niti će joj poći za rukom. Zašto ne? Jer taktika Katoličke crkve je uvijek bila i ostala ista tj. riječima naučavati jedno, a djelima činiti suprotno od onoga što je Isus naučavao i živio. Dakle laži imaju kratke noge, kaže narodna!
Katolička crkva podvaljuje Isusu nešto što nikada nije naučavao
Isus nije naučavao „pravedne“ i vjerske ratove – Katolička crkva ih je naučavala i još uvijek naučava, organizirala ih i vodila. Isus nije postavljao pape, biskupe i svećenike – Katolička crkva je ta koja ih je uvela po uzoru poganskih religija i proglasila božjim zamjenicima na zemlji. Kada bi sisački biskup samo jednom ozbiljno i koncentrirano pročitao svoju Bibliju onda bi saznao da je Isus svećenstvo, tj. njegove kolege po službi, nazvao oruđem boga odozdo u službi oca laži i ubojice od samog početka?
Isus je naučavao Boga ljubavi i milosrđa sve svoje djece – Katolička crkva naučava boga vječnog prokletstva koji kažnjava sve one koji joj se ne pokoravaju, odnosno, njoj ne pripadaju. Isus nikada nije govorio o crkvama i hramovima u kojima stanuje Bog, niti o svojim zamjenicima o kojima bi ovisilo kamo će čovjekova duša iza njegove fizičke smrti. Nasuprot tome, On je učio; ti si hram Duha Svetog, tj. Bog je u tebi – pođi Njemu i porazgovaraj s Njime i ne traži ga nigdje izvan sebe. Isus, Krist, nikada nije naučavao da bez sakramentalno-ritualnog svećeničkog posredništva duša nijednog čovjeka ne može doći do Boga – to je jedna od najšizofrenijih duševno-psihičkih manipulacija Katoličke crkve i drugih religija s ciljem da se čovjeka udalji od Boga.
Sisački biskup – svojim javnim istupima svjesno potpaljuje virtualne lomače svima koji su po njegovom sudu nepodobni za katolicizam – to nije kršćanski, to je katolički
Usprkos izvornog znanja, da Isus nije naučavao vječno prokletstvo i da zločini ne dolaze preko noći, nego da imaju svoj put nastajanja i to nekontroliranjem vlastitih predosjećaja, osjećaja, misli, riječi i djela, uspoređujući isto s Deset zapovijedi i pozitivnim humanim zakonima, Košić svojim istupima – takav je dojam – želi ponovo potpaliti inkvizicijske lomače? On, kao onaj za kojeg se drži, trebao bi znati – ako čovjek nema kontrolu nad samim sobom, da prije ili kasnije, dolazi do realizacije zločina koji je prethodno bio konstruiran u mislima. Da je to tako uči nas povijest npr. put zločinačke crkveno-katoličke inkvizicije, diktature svih oblika, fašizma, kod nas ustaštva i militantnog komunizma koji su imali svoj put nastanka – započevši propagandom i javnim huškanjem, tobože, za dobrobit i obranu naroda ili vjernika – da bi taj put na koncu završio mučenjem, ubistvima, spaljivanjem na lomaćama ili u koncetracijskim logorima nevinih žrtava.
Usprkos poznavanja ovih činjenica, dobija se dojam, da sisački biskup svojom retorikom korača protukršćanskim i protuustavnim propagandnim putevima svojih prethodnika, biskupa crkvene-inkvizicije – te postoji opravdana bojazan da se povijest inkvizicije ponovi, potpaljivanjem lomača na kojima će gorjeti nevine žrtve?
„Nauk o vječnom prokletstvu“ najubojitije oružje u rukama religijskog svećenstva kojim ubija ne samo čovjeka već i njegovu dušu – Bog kršćana je Bog ljubavi i praštanja a ne Bog prokletstva, mržnje i odmazde koje propovijeda biskup Košić u ime kršćanstva
Jedno treba biti unaprijed jasno: svaki čovjek može vjerovati što želi. Svaki čovjek može vjerovati ili ne vjerovati u vječno prokletstvo. Može vjerovati u pape ili u vraga. Za sebe samoga svatko se može ponašati kako želi. Svatko može ostati katolik, pravoslavac ili protestant, onako kako smatra ispravnim. No jedno je sigurno: Isus iz Nazareta je naučavao drugačije od onoga što Crkve šire pod Njegovim dobrim imenom. Gotovo nitko ne govori rado o temi kao što je „vječno prokletstvo“. Pa ipak isplati se tu temu podrobnije razmotriti i staviti je pod povećalo. Razlog za to je sljedeći: postoji dogmatski nauk utvrđen od etabliranih velikih Crkava o vječnom prokletstvu takozvanih nevjernika. Za Košića su to, ako se pomno analiziraju njegovi istupi u javnosti, ateisti, komunisti – ukratko svi oni koji ne odgovaraju njegovoj slici katolika. Po najnovijem on je na svoju listu prokletih stavio, doduše simbolički, Papu i članove Hrvatske biskupske konferencije.
Košić zna da taj nauk ima konkretan utjecaj na život milijuna ljudi, koji ili sami vjeruju u to, ili kojima se zbog njihove navodno krive vjere prijeti baš tim vječnim prokletstvom. On također zna da rezultat toga može biti ogroman konfliktan potencijal, koji stoljećima, sve do današnjeg dana utječe na način razmišljanja milijuna ljudi. Košić zasigurno zna da su na temelju te „vjerske ne-istine“ o vječnom prokletstvu stradali i stradaju milijuni ljudi u neizrecivim mučenjima i duševnoj tjeskobi, nazvanoj ekleziološka bolest. Ta crkvena dogma je mnogim milijunima ljudi pričinila ogromne duševne štete. Ona do danas također ima katastrofalne posljedice za cjelokupni život na ovoj Zemlji. No najgore je to što su Crkve, a to čini i biskup Košić, tu prijeteću poruku podmetnuli Bogu, Vječnome.
Možda će netko ovdje prigovoriti: „Ja ne vjerujem u vječno prokletstvo. Što me se dakle to tiče? To nema nikakvih posljedica za mene.“ Možda stvarno mnogi ljudi misle da ih se to uopće ne tiče. No u crkvenim institucijama potpuno se drugačije gleda na to i ne bi se trebalo jednostavno prelaziti preko toga. – Te institucije imaju još znatan utjecaj u sadašnjem društvu. Katolička crkva i njezini biskupi, primjerice nije to samo sisački biskup nego i ostali bez kojih vlada u Hrvatskoj jedva da donosi zaključke u vezi političkog smjera Republike Hrvatske i to uz negiranje njezine ustavnosti kao sekularne države.
Tako je svakome od nas upućeno pitanje: pripadate li možda i vi ljudima koje glavari crkava označavaju kao „vječno prokleti“?
Jeste li time u biti i vi ocrnjeni i oklevetani na najgori način, diskvalificirani i – kako se u dogmama kaže – „izjednačeni s đavlom i njegovim anđelima“ i pribrojeni njima? Jedan od odgovarajućih poučaka rimokatoličke Crkve doslovce glasi: „[Sveta rimska crkva, osnovana riječju našeg Gospodina i Otkupitelja] čvrsto vjeruje, ispovijeda i naviješta da nitko izvan Katoličke Crkve, ni poganin, ni židov, ni bezvjernik, ili netko odvojen od jedinstva – neće sudjelovati u vječnom životu, štoviše dospjet će u vječni oganj, koji je pripremljen za vraga i njegove anđele, ako se prije smrti ne priključi njoj (Crkvi). Jedinstvo tijela Crkve znači da se crkveni sakramenti daju za spasenje samo onima koji ostaju u njoj, i da samo oni postom, milostinjom, ostalim pobožnim djelima i vojnom službom kršćanskog života stječu vječnu plaću. ‘Netko može davati velike milodare, čak svoju krv prolijevati u Kristovo ime, on se ipak ne može spasiti ako ne ostane u krilu i u jedinstvu Katoličke Crkve’“ (citat prema Neuner/Roosu, Vjera crkve, br. 381).
A da ne bi nekome palo na pamet da tu možda nešto nije u redu, izdavač zbirke dogmi upozorava da se ova rečenica treba shvatiti kao „nepogrešiva“, dakle kao dogma.
Pripadate li time i vi bezbrojnim prokletima, dakle ljudima kojima i hrvatski crkveni glavari jednostavno dogmom uskraćuju hrvatskim ustavom i ustavima drugih zemalja zajamčeno nepovredivo čovjekovo dostojanstvo? Jer: gdje je ljudsko dostojanstvo kod vječno neukidivog prokletstva? No, zašto je uopće to prokletstvo i koga se proklinje? – Proklinje se svakoga tko mnoge dogme i crkvene zakone prepozna kao nešto što ustvari jesu – čistu ljudsku tvorevinu – i o tome razjašnjava. Proklinje se onoga tko razjašnjava da je Isus iz Nazareta za vrijeme Svoga zemaljskog života govorio protiv svećeničke kaste, da nije naučavao vječno prokletstvo, da Bog stanuje u svakom čovjeku i da nije htio crkve od kamena, da nije uveo sakramente i nije naučavao mnogo toga drugog što Crkve međutim naučavaju i čine. A onoga tko zbog tih činjenica istupi iz Crkve, crkveni glavari proklinju vječnim prokletstvom i povrh toga dosta često ogorčeno napadaju, kao u slučaju Košić. Za naglasiti je: to čine crkveni glavari, npr. sisački biskup – ali nikada Bog, Vječni.
Slučaj Košić ukazuje na to kako su prokleti od crkve degradirani u građane druge klase. U Hrvatskoj bi to bile, ako je vjerovati neovisnim statistikama, dvije trećine građana.
Nekom čovjeku bi u principu moglo biti potpuno svejedno kad ga neka crkvena institucija, u koju ionako ne vjeruje, proklinje za vječnost. No, crkvena prijeteća poruka ima dalekosežne i osjetne posljedice na ljude, jer Crkve su oduvijek koristile svoju moć. Ni danas nije drukčije.
Takozvani crkveni „opunomoćenici za religiozna pitanja“, koje financira država iz kase poreznih platiša, tj. i novcem onih koje je Crkva proklela, na primjer čestite građane, iskrene demokrate i poštene porezne platiše – uz dobru plaću kleveću i tim klevetama javno izvrgavaju ruglu, jedino zato što razotkrivaju i ne dopuštaju da ih Crkva iskorištava. Oni, često šire uz pomoć pro-državnih i crkvenih medija lažna mišljenja i uvrede u lišavanju dobrog glasa pojedinaca, društava, vjerskih zajednica ili pokreta, koje suci katolici, koji obično sude u korist Crkve, proglašavaju kao dopušteno – s objašnjenjem „očitovanja mišljenja“. Tako pošteni građani koji su istupili iz Crkve bivaju žigosani kao građani drugog reda, jer ne žele imati nikakve veze s prebogatom Crkvom i s njenom zločinačkom i krvavom poviješću, s njenim krivotvorenim učenjem Isusa iz Nazareta i njenim prezirnim osudama na prokletstvo.
To bi bila takozvana vjerska sloboda u 21. stoljeću? Crkveni glavari još uvijek isključuju ljude od spasenja njihove duše, dakle vječno ih proklinju i izručuju društvenoj samovolji. Moglo bi se dakle reći da ih, kao u prošlim vremenima, proglašavaju bespravnima i izopćenima i poželjnima za progone?
Koliko je daleko katolicizam u raspadanju svjedoči i sam Papa Franjo svojim nastupom 22.12.2014 u Vatikanu u prisustvu višeg i nižeg klera – svoje elitne avangarde kojoj je potvrdio a time i indirektno samome sebi, petnaestak najtežih bolesti od koje boluje duša i tijelo Katoličke crkve, tj. glava Katoličke crkve, a to su; „duhovni alzheimer”, “egzistencijalna šizofrenija”, “kameno srce”, “lažni narcizam”, “sekularni egzibicionizam”, “suparništvo radi slave”, “tobožnju besmrtnost” i “terorizam trača”.
Ovaj istup Pape ukazuje koliko je nužno prosvjećivanje, kako bi čovjek mogao slobodno birati: za državu i njene dobre ustavne principe ili za, kako Papa kaže, šizofrenu crkvu. Za pretpostaviti je da bi taj izbor ponekom našem sugrađaninu mogao postati lakši kad iznenađen ili šokiran otkrije da i on spada u one koje su crkveni glavari prokleli ili kada dozna što je sam Papa, dakle jedan od njih i njihov duhovni vladar i samozvani „sv-otac“ rekao indirektno o sebi i svojim kardinalima, biskupima i svećenstvu, dakle katoličkoj Crkvi, dana 22.12.2014 u Vatikanu. Na zaprepaštenje prisutnih i javnosti, umjesto tradicionalnog božićnog darivanja i hvalisanja stavio je Crkvu, njezin avangardni personal i samoga sebe na stup srama – iako je to vještom retorikom izbjegao!
Bez dvoumljenja ovaj iskorak ukazuje na nesklad crkvenog orkestra, odnosno, same katoličke Crkve kojoj je on, kao samozvani „sv-otac“ papa, apsolutni vođa u kojega nitko, uključujući i biskupa Košića, uz prijetnju vječnih paklenih muka, ne smije sumnjati, mijenjati od onoga što je prethodno rekao o svojoj duhovnoj domovini! Ne izgleda da duhovna avangarda Katoličke crkve uviđa kako sve učestalija istupanja Pape Franje – ne samo ova najnovija već i ona skorašnja – o brutalnim seksualnim zločinima kardinala, biskupa i svećenstva nad djecom, o naplati sakramenata, misa i blagoslova od sve siromašnijih vjernika, govore u prilog promjena katoličke Crkve po pitanju učenja i sljedbe Isusa Krista!? Sve ovo bi uskoro, ako već nije, moglo postati prevelikim mlinskim kamenom oko crkvenog i papinog vrata!? No gdje je rješenje za istinotražitelje i Boga ljubavi u Crkvi koja sve dublje tone? Odgovor na to pitanje nalazi se u Bibliji kod Ivanovog otkrivenja – u poznatoj Apokalipsi – gdje Bog po vjerovanju i učenju Katoličke crkve preko proročke riječi apostola Ivana poručuje; »Iziđi iz nje, moj narode da ne budeš dionikom njezinih zločina.“
DAVID 