O fenomenu proroštva i znanosti!

Pripremio, Moris Hoblaj

Slobodna znanost ne proturječi proroštvu – za razliku od znanosti iz retorte vladajućih klerikalno-političkih sustava 

Zemljino magnetsko polje – Wikipedija
Zemljino magnetsko polje-Wikipedia / hr.wikipedia.org

U pogledu dvaju pojmova «Božje proroštvo» i «prirodna znanost» netko će se začuditi i pomisliti: Ta dva područja nemaju nikakve veze jedno s drugim! – Prirodna znanost bavi se našim fizičkim, kemijskim ili biološkim svijetom. To što o tome kaže Bog, druga je priča, ako se On uopće izjašnjava o tome. Ukoliko se netko pouzda u uobičajenu Bibliju ili druge temeljne knjige svjetskih religija, npr. u teološke i dogmatske teze, on će zaista saznati relativno malo konkretnoga o nastanku života, o fizikalnim zakonitostima ili ekološkim povezanostima. Analiziramo li povijest znanosti, postaje jasno da ustvari postoje dvije vrste znanosti:

  • znanost u službi klerikalno-vojnih sustava za održavanje vlasti i podjarmljivanje čovjeka, tj. korištenje njegove energije za postizanje svojih materijalnih ciljeva i 
  • znanost u službi istine radi razvitka ljudske svijesti s ciljem traženja odgovora na pitanja; odakle čovjek dolazi i što se s njim događa nakon fizičke smrti njegova tijela. Pri tome ključnu ulogu igra traženje odgovora na to kako i kada je nastao materijalni kozmos i planet Zemlja i kako na njoj funkcionira život.

Analizom povijesti obiju znanosti dolazimo do zaključka da je dominantnija od njih bila ona u službi klerikalno-vojnih sustava koja je uvijek činila, tj. još i danas čini sve da ušutka znanost u službi istine. Pri toj se vjekovnoj borbi znanost u službi klerikalno-vojnih sustava, tj. produžena ruka svećenstva i vlastodržaca, služila proganjanjem, bestijalnim mučenjima i ubojstvima pobornika znanosti u službi istine, npr. velikih muževa i žena, proroka i mistika u antici, srednjem vijeku i danas uništavanjem dobrog glasa svih onih koji ne služe klerikalno-političkoj koaliciji lažnim klevetničkim konstrukcijama i lišenjem njihovih ljudskih prava, npr. na slobodu govora, mišljenja i vjerovanje i jednakost svih, zagarantiranih ustavom. 

Definicija znanosti u službi teologije i vladajućih sustava 

U Wikipediji među ostalim stoji: „Znanost je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama; znanost nije samo hrpa znanja već i način razmišljanja i gledanja na stvarnost. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji kao i objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Glavna obilježja bila bi; objektivnost, sustavnost, argumentiranost (provjerljivost), logičnost i preciznost.

Ciljevi znanosti u službi vladajućih klerikalno-političkih sustava

Cilj znanosti je istražiti, analizirati, opisati i objasniti stvarnost te odrediti odnos između uzroka i posljedice, a njezini ciljevi moraju međutim slijediti i služiti strukturama vlasti klerikalno-političkih elita, koje međutim otkrivanje istine o nastanku duhovnog i materijalnog svijeta, ne samo kroz čitavu mračnu antiku i srednji vijek nego još i danas, tretiraju kao ozbiljnu opasnost za svoj sustav vlasti i stoga su činile i čine sve, uključujući proganjanja, mučenja, ubojstva da spriječe njezin prilaz čovječanstvu, odnosno, čovjekovoj svijesti. 

Analiza povijesti obiju znanosti nesumnjivo pokazuje da dvije znanosti različitih izvora, koje jedva da imaju išta zajedničkoga, stoje jedna naspram druge. Dva izvora iz kojih spomenute znanosti crpe svoju energiju poznati su nam kao izvor dobra ili istine i izvor zla ili laži, odnosno svijeta odozgora, Oca ljubavi i Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga s jedne strane, i svijeta odozdola, oca laži i ubojicu od samog početka s druge strane – kako ga je nazvao Isus iz Nazareta objašnjavajući tadašnjim svećenicima u čijoj su službi. 

Današnja znanost u službi klerikalno-političke elite mora u praksi gotovo u potpunosti slijediti teorije teološko-dogmatskih sustava, npr. u odgoju novih generacija iako joj je poznato da time dijametralno proturječi znanosti u službi otkrivanja istine, npr. pogotovo kada obje znanosti izdaju svoje radove o štetnosti ili koristi manipuliranja prirodnim procesima u ekonomiji. Momentalno tzv. službena znanost u službi klerikalno-političke elite ulaže velike napore i novac za sprečavanje dolaska znanosti u službi istine na javnu pozornicu. Iako u toj borbi sudjeluju dobro poznati i plaćeni znanstvenici u sprezi sa sustavom i njima podčinjenim medijima, ipak rezultati znanosti u službi istine dopiru sve više do svijesti javnosti. 

Osnovne tvrdnje obiju znanosti 

Suvremeni znanstveni svjetonazor u službi klerikalno-političkih sustava temelji se pretežno na pretpostavkama koje su usko povezane s osnovnom tvrdnjom klasične fizike; materijalni svijet je jedina stvarnost čiju izvjesnost čovjek postiže spoznavanjem metodom sumnje, kojom odbacuje sve što ne može shvatiti i što mu nije jasno, a ono što mu je očevidno i spoznatljivo, to je realnost i istinito. 

Dok znanost u službi traženja istine kaže: znanost je prije svega nedogmatska, nepristrana metoda stjecanja znanja o prirodi promatranjem, eksperimentalnim istraživanjem i teorijskim objašnjenjem pojava. Njezina metodologija nije istoznačna materijalizmu i ne smije biti vezana za bilo koja uvjerenja, dogme ili ideologije. Ona indirektno postavlja pitanje što je stvarnost. Kako je čovjek može raspoznati od jave koja se čini jednako tako stvarna? 

Kvantna fizika na tragu je objašnjenja – što je stvarnost? 

Na kraju XIX. stoljeća tražeći istinu, fizičari su otkrili empirijske fenomene koje klasična fizika ne može objasniti. Tijekom 1920-ih i početkom 1930-ih to je dovelo do razvoja nove, revolucionarne grane fizike nazvane – kvantna mehanika (KM). Kvantna mehanika dovodi u pitanje materijalne temelje svijeta pokazujući da atomi i subatomske čestice zapravo nisu čvrsta tvar – nije sigurno da one postoje na određenim prostornim lokacijama i u određenim vremenima. Ono što je najvažnije, kvantna mehanika uvodi u svoju osnovnu koncepcijsku strukturu um jer je ustanovljeno da su promatrač-fizičar i metoda koja se koristi prilikom promatranja – povezani. Prema jednom tumačenju kvantne mehanike ta pojava podrazumijeva da je svijest promatrača vitalno važna za postojanje fizičkih događaja koje opažamo i da mentalni doživljaji mogu utjecati na fizički svijet. Rezultate ovih eksperimenata potvrđuje i Proročka riječ koja govori o tome da fizički svijet više nije primarna ili jedina komponenta stvarnosti i da se ne može potpuno razumjeti bez dovođenja u vezu s Duhom. 

Kvantni fizičari – materijalni svijet ne postoji u svakom slučaju, ne u uobičajenom smislu.

Fizičar Hans-Peter Dürr, učenik dobitnika Nobelove nagrade Wernera Heisenberga i do 1997. godine direktora Instituta za fiziku Max Planck, u jednom je intervjuu PM-Magazinu iz svibnja 2007. o tim pitanjima, među ostalim, načelno obrazložio: «Ustvari, materija uopće ne postoji, u svakom slučaju ne u uobičajenom smislu. Primarno postoji samo veza, ono obavezno bez materijalne osnove. Moglo bi ga se zvati i duhom. Materija i energija se pojavljuju tek sekundarno. U subatomskom svijetu kvanta nema predmeta, nema materije, nema imenica, dakle stvari koje možemo hvatati i opipati

Hans-Peter Dürr izrazio se slično i u jednom intervjuu danom prije nekoliko godina. Među ostalim, Dürr je rekao: «Revolucija koja se dogodila ne znači da je nestala samo materija; ispostavilo se da je nestala i energija: ontološka slika svijeta više ne vrijedi, a to znači da ne postoje stvari bilo da su to znaci ili da je to energija, već postoji samo veza, postoji samo povezanost, a da ta povezanost nije spojena ni na što što bismo mogli shvatiti. A mi nemamo jezik za to. Jednostavno za to nemamo jezik. Nešto što znači samo povezanost ne kazujući što je čime povezano, nego osnovni element stvarnosti nije realnost u toj stvarnosti, već jednostavno povezanost. Najmanji elementi nisu materijalne i energetske jedinice, već ih ponekad zovem ‘wirks’ (djelatni) jer su dijelovi stvarnosti koji djeluju, a da nisu materijalni. To možemo promatrati kao vrstu polja koje je u pozadini. Mi smo upravo more koje sâmo nije materijalno i valovi na moru; na njima se praktički gomila materija; to znači da je materija poput ‘šljake’ duha.» Isti fizičar kaže nadalje: «Po mom shvaćanju uopće ne postoji nematerijalno kao opreka materijalnome, jer je sve takoreći ‘Božji dah’. Materijalno bi se moglo opisati tako da su se dijelovi tog daha počeli skrutnjavati i tako tvoriti neživo. No bitno je uvijek ono što se zove ‘dah’.» 

Iz njegovih riječi možemo dakle razabrati: moderna fizika polazi od toga da ustvari materija ne postoji. Ako dakle fizičar Dürr kao opis stvarnosti donosi sliku o «Božjem dahu», tada nije daleko korak do pretpostavke da postoji Duh svemira kojeg možemo zvati i «Bogom» a to je i onaj Duh koji je govorio i govori preko Svojih proroka i proročica. Za većinu ljudi kao laike taj bi misaoni korak trebao biti zapravo logički prisilan. Razmišljamo li ovako, tada taj Duh svemira ne stoluje na dalekom Nebu, već je duhovna snaga koja sve prožima i Duh koji stanuje u nama i mi u Njemu. S tim u vezi podsjetimo na izjavu dobitnika Nobelove nagrade Maxa Plancka, koji je govorio o jednoj snazi koja sve atomske čestice dovodi do vibracije i drži skupa. Za njega je postojanje takvoga najvišeg duhovnog bića razumljivo na temelju njegovih znanstvenih istraživanja, kako je izričito naglasio. On je doslovce rekao: «Kao fizičar, kao čovjek koji je čitav svoj život služio najtrezvenijoj znanosti, istraživanju materije, siguran sam da nema sumnje da će me itko držati zanesenjakom. Pa tako, nakon svojih istraživanja atoma kažem sljedeće: Ne postoji materija kao takva. Sva materija nastaje i postoji samo zbog jedne snage koja atomske čestice dovodi u titranje i drži ih skupa poput sićušnoga Sunčeva sustava atoma. Budući da u čitavom univerzumu, međutim, ne postoji ni inteligentna ni vječna snaga – čovječanstvu nije pošlo za rukom pronaći žarko žuđeni perpetuum mobile – tada moramo iza te snage pretpostaviti svjesnoga, inteligentnog duha. Taj duh je prauzrok sve materije. Nije vidljiva, ali prolazna materija realnost, istinitost, stvarnost, nego je nevidljivi, besmrtni duh istinit. Ali budući da duh po sebi ne može postojati jer svaki duh pripada nekom biću, tada bezuvjetno moramo pretpostaviti duhovna bića. Ali budući da i duhovna bića ne mogu biti sama iz sebe, već moraju biti stvorena, tada se ne bojim toga tajanstvenog stvoritelja nazvati isto onako kako su ga zvali svi narodi starih kultura na Zemlji ranijih tisućljeća: Bog.»

Božje proroštvo i prirodna znanost – proturječnosti ili izvor daljnjih saznanja?

Prije nego što započnemo izlaganje o odnosu proroštva i znanosti, nekoliko riječi o tome što je proroštvo – i zašto postoji? Nakon što je čovjek svojim odvraćanjem od Boga izgubio Njegovo neposredno vodstvo, Bog je i nadalje posredno vodio i vodi Svoju djecu u svim vremenima pa tako i danas – preko žive Proročke riječi. Mnogima su poznati proroci i proročice koji su bili u Božjoj službi prenoseći Njegove riječi istine ljudima. Kršćanima je iz mnogih spisa, npr. poznato da su Bog Otac i Krist, naš Spasitelj, vodili prve kršćanske zajednice, a time i svakog pojedinca, preko Svojih proroka i proročica koji su živjeli i radili u prakršćanskim zajednicama kao braća i sestre, pa tako to čini i Njegova proročica za današnje vrijeme Gabriele već punih četrdeset i pet godina. 

U jednoj od brojnih Božjih proročkih objava preko proročice Gabriele, sadržanoj u knjizi «Uzrok i nastanak svih bolesti», Krist, među ostalim, govori i o atomskoj strukturi materije i čovjeka, što nam može poslužiti kao most od duhovnog svijeta do moderne znanosti u razmišljanju o materijalnoj stvarnost. U spomenutoj knjizi – Uzrok i nastanak svih bolesti – Krist posredstvom Proročke riječi kaže sljedeće: „Kako duša, tako i čovjek, sastoje se od atoma. Duša se sastoji od duhovnih atoma, čovjek od materijalnih atoma. A ipak duhovna energija zrači u materijalnu, znači u nisko transformiranu energiju. To se događa preko takozvanih kvanta. Kvanti su duhovne djelomične snage. Oni su sastavni elementi materijalnog života. Duhovna snaga preko tih duhovnih djelomičnih snaga, kvanta, teče u fizičko tijelo. Najprije međutim djeluju subkvanti, kako ih Ja zovem. Oni potiču utjecanje duhovne snage u kvante. Čovjek ih ne može vidjeti jer su čisto duhovna supstancija materijalnog atoma.“ (str. 222/223). Kako vidimo, ovdje je riječ o duhovnim i materijalnim atomima i subkvantima, o duhovnoj energiji i o nisko transformiranoj snazi. Krist Božji objavljuje da između duhovne i materijalne snage postoji posrednici, subkvanti i kvanti, a to su pojmovi koji u modernoj fizici, naime u kvantnoj fizici, igraju ulogu. 

Kvantna teorija, pored teorije relativnosti, spada u istaknuta znanstvena otkrića 20. stoljeća. Kvantna teorija bavi se atomskim i subatomskim područjem, dakle svijetom najmanjih stvari. Godina 1900. smatra se godinom otkrića kvanta. 

Pri rješavanju jednoga fizikalnog problema, naime mjerenju zračenja koje je crno tijelo primalo i odašiljalo, fizičar Max Planck utvrdio je da se fenomen ne može objasniti uobičajenim gledištem da su zrake valovi. On je stoga pretpostavio da se zračenje može odašiljati i primati samo u određenom vremenu i samo u obliku energetskih paketa. On je te najmanje energetske pakete nazvao «kvantima».

Ako kvantna fizika ima pravo, tada je svijet luckast – Albert Einstein

Albert Einstein mogao je 1905. kvante takoreći realno dokazati. Već je duže vremena bilo poznato da se pod određenim uvjetima sa svjetlom mogu izbiti elektroni s metalne ploče. Taj je pokus međutim uspio samo pri određenoj valnoj dužini svjetla. Einstein je za to našao sljedeće objašnjenje: Svjetlo se mora shvatiti kao struja čestica. Nakon otkrića Maxa Plancka i Alberta Einsteina kvantna teorija dalje je razvijana i istraživana tijekom desetljeća. Pritom se pokazalo da u svijetu kvanta postoje mnogi fenomeni koji se teško mogu usuglasiti s našim uobičajenim svijetom predodžbi. Albert Einstein navodno je rekao: «Ako kvantna fizika ima pravo, tada je svijet luckast.» Einstein je bio potaknut na ovu izjavu jer su fenomeni kvantnog svijeta potpuno drugačiji od naše osjetilne predodžbe. Prema njima ne postoji objektivna stvarnost koja posebno egzistira. Čovjekov misaoni svijet određuje kako se kvantni svijet pokazuje. Tako se npr. u procesu promatranja kvant prikazuje ili kao val ili kao čestica, već prema tome što se pita. To ne vrijedi samo za fizikalni eksperiment; i na području molekularne biologije kvantni fenomeni igraju ulogu: s mikroskopima vrlo jake rezolucije (elektronski skenirajući tunelski mikroskop) dolazi se u subatomsko područje čime se kvantni efekti mogu učiniti vidljivima. Dok ih nitko ne promatra, kvanti su istovremeno na više mjesta i mogu istovremeno zauzimati više stanja. Čim ih međutim netko počne promatrati, mijenja ih. Načelno nije moguće nešto promatrati, a da se to time ne promijeni. U kvantnoj fizici vladaju sasvim drugačija pravila nego u uobičajenoj fizici i u svijetu naših osjetila. 

Sljedeće svojstvo svijeta kvanta podsjeća nas na znanstvenu fantastiku: kvanti svojim svojstvima mogu biti povezani jedni s drugima, što se opisuje kao «unakrsno stanje». To se može shvatiti na sljedeći način: Takvi ukršteni kvanti imaju jednu vrstu telepatskog međusobnog odnosa i uzajamno utječu jedni na druge i onda ako su jako međusobno udaljeni. Ako se na jednom kvantu vrši mjerenje, tada njegov «partner» istovremeno zna kakvo stanje mora zauzeti i to neovisno o udaljenosti obiju čestica. Ako pretpostavimo da svi egzistiramo u tome opsežnom duhovnom polju u kojem kvanti međusobno komuniciraju, tada uopće ne može biti drugačije nego da u našem svijetu; sve djeluje na sve. Na primjer, promjena kvanta u južnoj Americi istovremeno će utjecati ili obilježiti odgovarajućeg kvanta partnera u Europi. Ako je tako, onda kvanti zapravo moraju igrati ulogu i u ekosustavu naše Zemlje i u svim životnim procesima. Gledajući na ovaj način, kvanti su stvarno posrednici elektromagnetskog polja, koje za sve životne procese ima bitno i presudno značenje. Svi biološki i biokemijski procesi počivaju na razmjeni kvanta. Najvažniji kvantni efekt je zasigurno fotosinteza biljaka jer energiju za taj proces isporučuju kvanti. Isporučitelj, odnosno izvor, tih kvanta je Sunce. Svako živo biće i svaka pojedina stanica emitira svjetlosne kvante, koji se mogu dokazati odgovarajućim pojačalima.

Postavlja se dakle pitanje: u kojoj mjeri iz ovih znanstvenih spoznaja proizlazi veza s porukom Kristove objave – da su kvanti posrednici između duhovnih djelomičnih snaga i materijalnoga?

Renomirani kvantni fizičari poput Davida Bohma, Hans-Petera Dürra i Antona Zeilingera slažu se u tome da su kvanti takoreći nositelji informacija i reda i posrednici jedinstva prirode. Na ovom mjestu navodimo nekoliko citata Davida Bohma, učenika i prijatelja Alberta Einsteina. On je rekao: «Rezultati modernih prirodnih znanosti imaju smisla samo ako pretpostavimo jednu unutarnju, jedinstvenu, transcendentnu stvarnost koja je u osnovi svih izvanjskih činjenica i podataka… Svijest čovječanstva u svojoj je dubini jedna.» Sljedeća Bohmova izjava: «Materija je samo kapljica pred tom golemom pozadinom.» Prema Bohmovoj izjavi fizika u traženju istine dolazi dakle do rezultata da postoji prauzrok transcendentne, dakle duhovne, stvarnosti koja je u osnovi svih izvanjskih pojavnih oblika. To se pak poklapa s porukama Kristove objave «Uzrok i nastanak svih bolesti», u kojoj se među ostalim kaže: «Duh Stvoritelj, Bog, praenergija stvarao je i stvara duhovne oblike koji se nazivaju i čistim oblicima bitka. Nebesa sa svojim čistim bićima i duhovnim oblicima jesu izraz Vječnoga. Sve materijalne oblike održava vječni Duh, božanska struja etera. … Duša je isto tako čista duhovna tvorevina – samo okružena omotačima koji odražavaju opterećenja preuzeta od čestica duhovnog tijela. … Čovjek se stoga sastoji od trojedinstva: od Duha…, od duše i od grubotvarnog tijela… Materija se sastoji od materijalnih atoma i molekula. Sav bitak … nadahnjuje vječni Duh, praenergija, preko jezgre duhovnih i materijalnih atoma, to jest opskrbljuje ih životnom snagom. Na taj su način i svi životni oblici povezani.» (str. 24/25)

Te povezanosti potvrđuju spoznaje fizičara Hans-Petera Düra, koji je utvrdio: «Polja u kvantnoj fizici nisu samo nematerijalna, oni djeluju i u sasvim drugačije, veće prostore, koji nemaju nikakve veze s nama bliskim trodimenzionalnim prostorom. To je čisto informacijsko polje, poput vrste kvantnog koda. To informacijsko polje nije samo unutar mene nego se pruža kroz čitav univerzum. Kozmos je cjelina jer taj kvantni kod nema ograničenja. Postoji samo jedan.» A Anton Zeilinger kaže: «Morali bismo se naviknuti da stvarnost nije čisto materijalna, nego sadrži i nematerijalnu, duhovnu komponentu

Značenje kvanta za život na Zemlji

Kvanti imaju odlučujući utjecaj, npr. i u medicini, odnosno na zdravlje ljudi. U spomenutoj knjizi iz Kristove objave, koja je i osnova ovog članka kaže se sljedeće: «Što više duhovnih djelomičnih snaga, kvanta, postoji u atomima čovjeka, to je čovjek zdraviji, fleksibilniji i duhovno živahniji. (str. 224).

U medicini je već poznato da mnogi dijagnostički i terapeutski postupci počivaju na kvantnim efektima, poput rendgenske dijagnostike, terapije zračenjem, terapije svjetlom i terapije magnetskog polja. Zna se npr. da je terapija svjetlom djelotvorna protiv takozvanih zimskih depresija. Viđenje je općenito proces u kojem je utjecaj kvanta jasno prepoznatljiv. Već je samo nekoliko svjetlosnih čestica koje padnu na mrežnicu dovoljno da izazove dojam viđenja.

To što je ovdje sa znanstvene strane izloženo o značenju kvanta možda na laika djeluje zbunjujuće. Kvanti dakle nisu bilo kakvi objekti, već energetska stanja nematerijalne naravi iz kojih proizlaze čestice odnosno valovi koji u svom zbroju daju ono što osjećamo kao materiju. U stvarnosti međutim uopće ne postoji ta materija koju susrećemo kao tjelesni svijet stvari, već se radi o polju snage duhovne vrste u kojem je sve povezano sa svime.

Mnogo toga pokazuje da je tu duhovno podrijetlo našega izvanjskog svijeta – da se u tome subatomskom području zbiva ono što Duh Krista Božjeg u spomenutoj objavi opisuje riječima: «Kvanti su duhovne djelomične snage. Oni su sastavni elementi materijalnog života… Čovjek ih ne može vidjeti jer su čisto duhovna supstancija materijalnog atoma. (str. 223). To se doduše fizikalno ne može dokazati, ali kvantna fizika i njezin opis kvantnog svijeta ih potvrđuju. To osobito vrijedi za povezanost svega sa svime, koja se može izvesti iz kvantne fizike. 

Božji Duh često govori o jedinstvenoj svijesti. Ako si predočimo te opise i slike kvantne fizike, tada imamo osjećaj da nas podsjećaju na tu sveobuhvatnu jedinstvenu svijest.

Kvanti se mijenjaju i svaka se promjena smjesta i neovisno o udaljenosti priopćava drugim kvantima tako da se na temelju toga vezano za ljudski svijet može reći: sve što se dogodi bilo gdje na ovome svijetu, tiče se svih ostalih i na svakom mjestu.

Kvantni fizičar Dürr jednom je to formulirao ovako: «Praktički mi smo povezani sa svim. Zbog toga vrijedi: kada svijet pati … kada bilo što na svijetu pati, tada patim i ja, ali ne znam što je tome razlog. Postajem potišten, ali ne znam zašto. Imam sve što mi treba, ali ima nešto što me čini nesretnim.» 

A to opet podsjeća na poruku Božjeg Duha preko proročice Gabriele u spomenutoj knjizi, koja po smislu glasi: Ako povrijediš drugoga, bilo čovjeka ili životinju, tada povrjeđuješ sebe sama. Dakle, Božji Duh time objašnjava da u sebi nosimo esenciju čitavog stvaranja. O istome je riječ i na jednom mjestu u moćnoj objavi Krista Božjega «Ovo je Moja riječ», Proročkoj riječi objavljenoj preko Gabriele, gdje On doslovce kaže: «Tko muči i zlostavlja ljude i životinje, taj će jednom na vlastitom tijelu iskusiti muke i zlostavljanja. Isto vrijedi i za ogrješenja o biljna i mineralna carstva. Jer ono što je očitovano u materiji kao životni oblik, to je također u duši kao duhovna supstancija. Tko se dakle ogriješi o život, taj sudi samome sebi jer opterećuje dio svojega duhovnog nasljedstva. Jer sve što je iz Boga, to je kao esencija također u ljudskoj duši.» (str. 219/220)

S tim je jedinstvom povezana i u Bibliji sadržana izjava Isusa iz Nazareta koju On obznanjuje povodom takozvanog «posljednjeg suda» kada Sin čovječji dolazi u Svom sjaju i dovikuje narodima: «Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove Moje najmanje braće.» I: «Ni Meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.» (Mt. 25)

Značenje Zemljinoga magnetskog polja

Okrenimo se sada sljedećem važnom fenomenu našega izvanjskog svijeta, koji se također spominje u objavama Božjeg Duha: Zemljinom magnetskom polju i njegovom djelovanju na čovjeka, prirodu i na životinje, i obratno, utjecaju čovjeka na Zemljino titrajno i magnetsko polje.

U objavi – sadržanoj u knjizi «Uzrok i nastanak svih bolesti», koju je Krist dao 1986. godine – među ostalim se kaže: «Čovjek je energetski snop koji odgovarajuće svome mišljenju i postupanju stvara svoja vlastita energetska polja, to jest magnetska polja. Svaki čovjek, prema tome, ima svoja energetska i magnetska polja koja odgovaraju načinu njegovog mišljenja i postupanja. Između njegovih magnetskih polja i magnetskih polova Zemlje postoji neprekidno uzajamno djelovanje: reakcije Zemlje prenose se na čovjeka uzajamnim djelovanjem čovjeka i Zemlje, isto onako kao što se postupci čovjeka prenose na vibraciju Zemlje. To što čovjek nanosi svojoj Zemlji, svome stambenom planetu, on – na temelju toga uzajamnog odnosa čovjeka i Zemlje – nanosi samome sebi.» (str. 71)

Da je čovjek «energetski snop», lako je razumjeti jer je to očito. Nama ljudima nije sama po sebi razumljiva sljedeća poruka; da svaki čovjek «ima svoja energetska i magnetska polja koja odgovaraju načinu njegovog mišljenja i postupanja» i da između tih njegovih magnetskih polja i magnetskih polja Zemlje «postoji neprekidno uzajamno djelovanje».

A današnje prirodne znanosti kažu da je tehnički moguće mjeriti vrlo fina magnetska polja na čovječjem tijelu. Tako se mogu dokazati i magnetska polja mozga. Čovjekovo mišljenje povezano je s povećanom moždanom aktivnošću, koja automatski dovodi i do magnetskih aktivnosti. Načelno je svaki električni proces u tijelu, npr. prijenos podražaja u takozvanim sinapsama, kontaktnim mjestima živčanih stanica za prijenos podražaja, povezan i s magnetskim poljima.

Svatko svojim mislima i emocijama proizvodi dakle svoje vlastito energetsko polje, koje se pojavljuje istovremeno s magnetskim poljem. Međutim, u Božjoj objavi kaže se da između magnetskih polja pojedinih ljudi i magnetskih polja Zemlje postoji stalno uzajamno djelovanje.

To uzajamno djelovanje, koje obuhvaća sva Zemljina živa bića, znanosti je vrlo dobro poznato – prije svega preko istraživanja nekih životinjskih vrsta. Već je sredinom 19. stoljeća prvi put iznesena pretpostavka da ptice selice možda za orijentaciju koriste Zemljino magnetsko polje. U međuvremenu kod brojnih vrlo različitih životinjskih vrsta dokazan je osjet magneta: kod ptica i šišmiša, kod vodozemaca, kod tuna, kod raža, rakova, morskih pasa i kitova, kod pčela, voćnih mušica, mrava i puževa, kod kornjača, aligatora i još kod mnogih drugih. Dokazan je utjecaj Zemljinog magnetskog polja na biljke isto kao i na mnoge vrste bakterija. U živim bićima pronađene su magnetske čestice, najčešće minerala magnetita. Te se čestice nazivaju magnetosomi, koji su takoreći antene za orijentaciju u magnetskom polju.

Značenje Zemljinog magnetskog polja za život i zdravlje čovjeka pretežno se stupnjuje više kao neznatno jer Zemljino magnetsko polje pokazuje relativno neznatnu jačinu polja. Međutim, ima niz činjenica koje pokazuju da Zemljinom magnetskom polju ipak pripada veliko značenje za ljudsko zdravlje i zdravstveno stanje.

Istraživači usmjereni na to još nisu htjeli tvrditi da je proučavanjem magnetskog polja dokazan čovjekov osjet magneta. Sigurno je međutim da čovjek, poput mnogih životinjskih vrsta, raspolaže znatnim brojem magnetskih «antena» u mozgu. 

U Kristovoj objavi u već spomenutoj knjizi govori se i o uzajamnom djelovanju, i to vrlo konkretno, da čovjekovo mišljenje i postupanje utječe na magnetsko polje Zemlje – citat: «Magnetska polja Zemlje registriraju sve postupke Zemljinih stanovnika, ljudi, a magnetske struje – koje su nositelji zvuka velikoga ‘Zemljinog čovjeka’, Zemlje – vraćaju natrag sve rezonancije, svejedno kakvog su izraza, pozitivnog ili negativnog, onome tko ih je odaslao: čovjeku.» (str. 71/72)

I sa znanstvenog gledišta mora se pretpostaviti da čovjekovo magnetsko polje, slično kao što je ovdje opisano, utječe na Zemljino magnetsko polje odnosno na Zemljino stanje. Vrlo različito ljudsko djelovanje može poremetiti Zemljino magnetsko polje, npr. kopanje rude u rudnicima, izgradnja tunela, ugradnja armiranog betona, podizanje antenskih stupova i još mnogo toga. 

Ali su i utjecaji mentalne vrste zamislivi i vjerojatni. Ako polazimo od toga da pri svakom misaonom procesu nastaju energetska polja odnosno magnetska polja, nameće se zaključak da 6,5 milijardi ljudi, dakle 6,5 milijardi takvih «odašiljača», ima utjecaja na Zemljino magnetsko polje. Dakle, postoji uzajamno djelovanje, priznali mi to ili ne.

Cilj Proročke riječi u današnje vrijeme

S jedne strane, poziv čovječanstvu na potrebnu nadoknadu prirodi i životinjama za ono što im je čovječanstvo kroz sve vjekove prouzročilo i s druge strane, podsjećanje čovječanstva na već tisućljećima najavljivano Novo doba ljiljana i nastanak Kraljevstva mira Isusa Krista na ovoj Zemlji. Kod proroka Izaije čitamo: «Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo.» (Iz. 11, 6-7) 

Da bi se to moglo dogoditi, planet Zemlja očistit će se i osloboditi od svega što je čovječanstvo prouzročilo nepoštivanjem prirodnih-Božjih zakona i konačno svega što ne odgovara Božjoj volji. Taj se proces događa postupno, no ipak će se dogoditi sve onako kako su proroci i Isus navijestili, dakle, nastanak Kraljevstvo mira na Zemlji.

Iako živimo u vrlo turbulentnom vremenu velikih klimatskih promjena i aktivnosti raznih uzročnika bolesti, ipak, za one koji vjeruju u Kristovu Proročku riječ, u Boga koji stanuje u nama, koji je ljubav, koji ne kažnjava niti proklinje, sve ovo ne vodi uništenju Zemlje i čovječanstva, već je to proces nastajanja onoga što je Stvoritelj objavio preko svojih proroka – Kraljevstva mira na ovoj Zemlji i povratka Njegovih sinova i kćeri u vječnu domovinu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s