18 država gdje žene trebaju dozvolu supruga da rade

NOMAGO Travel

Smatra se da su svi jednaki u očima zakona, ali čini se da su neki jednakiji od drugih. U mnogim zemljama su to muškarci. Za žene vrijede neka druga pravila. Saudijska Arabija je ove godine postala posljednja zemlja na svijetu koja je ženama dozvolila pravo glasa na izborima (ako ne računamo Vatikan), no u toj zemlji ženama nije dopušteno mnogo toga, između ostalog da voze automobil, da same putuju, imaju bankovni račun, ali i da rade ukoliko im to ne odobri njihov muški skrbnik.

Svjetska banka provela je studiju o preprekama na koje žene nailaze u poduzetništvu i kod zaposlenja u 173 zemalja, a rezultati su pokazali kako čak 155 zemalja među njima ima barem jedan zakon koji ne utječe pozitivno na ekonomske mogućnosti žena.

Studija je uzela u obzir razlike između položaja muškaraca i žena po pitanju poput zakonskog prava da registriraju poslovnu djelatnost, putuju van mjesta prebivanja ili države u kojoj žive, otvore vlastiti bankovni račun i posjeduju nekretninu.   Za neka svjetska područja rezultati izvješća su poprilično ohrabrujući u odnosu na rezultate dobivene istraživanjem prije dvije godine: u proteklom razdoblju 65 zemalja je provelo 94 reforme s ciljem povećavanja broja poslovnih prilika za žene. Zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, kao i Europe i središnje Azije, ističu se ostvarenim napretkom ostvarenim u posljednje dvije godine. Usprkos pozitivnim pomacima, jedan indikator pokazuje koliko još trebamo raditi da bi se postigla univerzalna jednakost spolova: u 18 zemalja svijeta žene još uvijek trebaju tražiti dopuštenje muža kako bi se zaposlile.

To su redom: Bahrein, Bolivija, Kamerun, Čad, Kongo, Gabon, Gvineja, Iran, Jordan, Kuvajt, Mauritanija, Niger, Katar, Sudan, Sirija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Zapadna obala i Gaza, Jemen.

Dok žene van ovih zemalja ne trebaju dopuštenje svojih skrbnika da bi radile, ipak nailaze na probleme prilikom zapošljavanja u određenim industrijama. Na primjer, bilo koja poduzetnica u Argentini koja pokušava pokrenuti vlastitu proizvodnju, može odmah odustati od te ideje, jer ovo je samo jedno od mnogih zanimanja u Argentini namijenjenih isključivo muškarcima. Isto vrijedi i za radnice u drvnoj industriji u Rusiji.

Rezultati istraživanja, u kojem su prepoznate 943 zakonske nejednakosti između žena i muškaraca, naglašavaju kako ovi zakoni ne štete “samo” ženama, već i cjelokupnom društvu, jer ove nejednakosti koče njegov razvoj i umanjuju nacionalnu kompetitivnost u odnosu na ostale zemlje svijeta.

Države gdje ženskog prava glasa nema ili je ograničeno:

  • Brunej
  • Libanon — Žene imaju djelomično pravo glasa. Žena može glasovati jedino ako ima dokaz o završenoj osnovnoj školi, dok za muškarce to ograničenje ne važi. Za muškarce je glasanje obvezno, ali ne i za žene
  • Saudijska Arabija — Pravo glasa za žene tek od 2015. godine
  • Švicarska – Pravo glasa žene su dobile ’70-ih godina, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek ’90-ih.
  • Ujedinjeni Arapski Emirati– Pravo glasa za žene je uvedeno tek 2011.
  • Vatikan — Žene nemaju pravo glasa. Na izborima za papinske konklave  sudjeluju isključivo muški kardinali.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s