Smisao Božića u bogatoj Europi – je li im Bog bitan?

Express

KOLUMNU PIŠE Dalibor Milas, teolog 28. PROSINCA 2019.



PRESS ASSOCIATION/PIXSELL

Bogatstvo i kvalitetan životni standard omogućuju većini građana u Europi više mogućnosti za slobodne aktivnosti i vlastito samoostvarenje

ma jedna polušaljiva scena u Jacksonovu filmu “Hobit: Neočekivano putovanje” (2012.), kad mladi hobit Bilbo Baggins prvi put susretne uglednog čarobnjaka Gandalfa Sivog.  Nakon što ga je Bilbo fino i kulturno (kako to i priliči jednom hobitu) pozdravio s “Dobro jutro”, Gandalf mu je zainteresirano odgovorio: “Kako to mislite? Je li Vi meni želite dobro jutro ili smatrate da je jutro dobro, bez obzira na moje želje? Ili možda želite reći da se Vi dobro osjećate? Ili da je ovo jutro kad treba biti dobar?”. Ovih se dana naveliko čestita Božić. Kad jedni drugima čestitamo “sretan Božić”, što time zapravo želimo reći?  Već neko vrijeme ne slavim Božić, barem ne na ovaj konvencionalno uvriježen konzumeristički način. Koliko se god trudio, teško uspijevam pronaći smisao u moru božićnih sajmova, ne odviše zanimljivih božićnih koncerata, prisilnih božićnih obiteljskih skupova i nenadahnutih liturgijskih slavlja koji bi trebali upućivati na nešto smislenije, životnije i veće od onoga što nam se trenutačno nudi. 

Apropos teme, prije desetak dana sam imao čast razgovarati u Grazu s dvije različite skupine mladih ljudi te s njima raspravljati o smislu i poruci Božića za čovjeka 21. stoljeća.  Moram priznati da su me oba susreta prilično iznenadila i ostavila bez teksta. Prvi susret je bio s četrdesetak srednjoškolaca islamske vjeroispovijesti koji su u sklopu jednog školskog projekta imali zadatak upoznati se s temom kršćanskog Božića i kršćanskog poimanja Boga općenito. Nakon što sam im predstavio kršćanski koncept Boga, došlo je do zanimljive rasprave. Moram ovdje naglasiti kako je jedna polovica skupine bila iznimno pristojna, pažljiva i zainteresirana za temu, dok je druga polovica, mahom sastavljena od mladih muslimana iz arapskog svijeta, bila u početku prilično distancirana i oprezna, nepotrebno zajedljiva te potom agresivna i (pre)glasna. Budući da i sam radim s mladim umovima, nisam im taj ispad previše zamjerio i uzeo za zlo.  U svakom slučaju, njima je bila apsolutna neprihvatljiva teza da bi Bog čovječanstvu mogao biti blizak u Isusu i da je najveći njegov dar nama ljudima upravo – naša sloboda. Drugi susret je bio sa studentima Pedagoške visoke škole u Grazu. Nakon što sam ih zamolio da podijele sa mnom njihove dojmove i spontane misli o Božiću, zaintrigiralo me što nitko od studenata u dvadesetak minuta božićnog brainstorminga nije spomenuo duhovnost ili Boga.  Nakon što sam ih upitao zašto je to tako, odgovorili su mi da im “to (čitaj: Bog/duhovnost/religija) i nije toliko bitno”. Zanimljivo je da između mladih muslimana i mladih katolika u Grazu nisam primijetio drastičnu razliku: i jedni i drugi imaju problem prihvatiti ideju da bi nam Bog na neki način mogao biti blizak. I razumijem ih. 

Nije lako razumjeti kako radikalno (i zašto) je Isus promijenio naš pristup Bogu i religiji općenito. Teško je pojmiti Isusov liberalniji pristup Bogu i religiji, pogotovo ako ste odgojeni doživljavati božanstvo u dominantno patrijarhalnom i imperijalističkom tonu ili ako potječete iz jednog religijski indiferentnog postsekularnog društva kakva je danas naša Europa.  Sociološke analize pokazuju kako mladi Europljani sve više gube interes kako za kršćanstvom, tako i religijom općenito. Pored toga što im je sve to previše apstraktno i strano, današnji Europljani smatraju da i bez intervencija neke više sile mogu voditi potpuno smislen i ugodan život. Što je jedno društvo bogatije i uređenije, to u njemu više opada društveni utjecaj religija.  Bogatstvo i kvalitetan životni standard omogućuju naime građanima više mogućnosti za slobodne aktivnosti i vlastito samoostvarenje. Bog u jednom takvom društvu načelno nije ni potreban ni nešto previše tražen. S druge strane, utjecaj tradicionalnih religijskih zajednica već je desetljećima u slobodnom padu i one snažno gube na društvenoj važnosti.  Unatoč tome što Katoličkoj crkvi u zapadnoj Europi financije i nekretnine ne predstavljaju problem, činjenica je da joj kronično nedostaje autentičnosti i zamaha. Nikako joj ne polazi za rukom doprijeti do mladih Europljana.  Crkva je s jedne strane društveno prepoznata zbog svojeg karitativno-humanitarnog angažmana, no taj aktivizam i nije ekskluzivno kršćansko-katolički produkt kojim se ne bi mogle baviti sekularne humanitarne organizacije, ako ne čak i uspješnije od same Crkve. 

Jedna od prednosti Katoličke crkve u Europi su i privatne katoličke škole: većinom religijski indiferentni roditelji čekaju u redovima kako bi vlastitu djecu upisali u crkvene gimnazije, ali ne zato da bi im djeca bila što bolji vjernici, nego da steknu najbolje moguće obrazovanje. Zahvaljujući “neobaveznim” projektima sa strane, Katolička crkva u Europi, ali i domaća (etno)Katolička crkva u Hrvatskoj, stvorila je sebi više paralelnih svjetova, uz pomoć kojih uspješno ignorira činjenicu da je dezorijentirana i da nije sigurna što točno ponuditi europskom društvu 21. stoljeća.   No kad sam studente pedagoškog fakulteta, koji iz različitih razloga nemaju previše zajedničkog s Crkvom, prilično nediskretno upitao idu li u crkvu, većina je odgovorila: “Da, za Božić”. Nedavno preminuli njemački teolog Johann Baptist Metz je religiju nazivao “prekidom”.  Neovisno o tome vjeruje li netko ili ne, činjenica je da Božić jedinstvenim raspoloženjem prekida uhodani tijek godine i nudi nam neke nove mogućnosti i perspektive. Kad sam rekao da razumijem sve one koji ne mogu/odbijaju pojmiti da bi nam Bog mogao biti blizak u Isusu, nisam iznio floskulu. Jedan dio života sam i sam bio takav. Vrijeme velikih utopija je iza nas. Nada u jedinstveni društveni i gospodarski pravedan svijet je de facto poražena. Potencijalni ratovi i konflikti te politički egoizam su naša stvarnost.  Kršćani vjeruju da se Božje lice na Božić iščitava na licu jednog djeteta. U praznoj niši božićne čarolije svijetli život i gubi se u malenosti jednog djeteta. “Undercover” Bog se skriva u ranjivosti jednog djeteta koje se prepušta ljudima na milost ili nemilost. Ovaj Bog ne sužava vidike, ne plaši i ne oduzima dah. 

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/smisao-bozica-u-bogatoj-europi-je-li-im-bog-bitan-24028 – http://www.express.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s