Dominik Petris
25.12.2019
Danas je objavljena vijest da je božićna misa za 2500 vjernika održana u cirkusu Gruss u Parizu umjesto u crkvi Notre Dame koja je bila prije osam mjeseci u plamenu.
Gdje prebiva Bog?
Izvor: EPA / Autor: Julien de Rosa
Radijska mreža Franceinfo objavila je vijest da je nadbiskup Michel Aupetit održao božićnu misu za oko 2500 vjernika pod cirkuskim šatorom u parku Bois de Bologne, na zapadnoj strani francuskoga glavnoga grada.
Ova nas vijest potiče na razmišljanje: gdje doista stanuje naš Otac I da li On potrebuje vanjske znakove svoje prisutnosti?
U Bibliji stoji :
„Zar ne znate, hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama” (1 Kor 3,16). „Dom moj zvat će se dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku” (Mt, 21,12-13).
Katolička Crkva naučava da je kameni hram-crkva, znak Božje prisutnosti među ljudima i posvećeni prostor.
Mnoge su kuće od kamena tzv. božji hramovi zatvoreni i u njima se više ne vrši bogoslužje. Da i su i te crkve i kapele znak Božje prisutnosti među ljudima? Nismo li zatvorili svoje duše za Boga koji je u nama te Ga stoga tražimo u kućama od kamena i cirkusima? Nije li cirkusiranje znak nama samima i poticaj na razmišljanje da Bog ne stanuje u kućama od kamena niti su Mu potrebna vanjska obilježja kao znak Njegove prisutnosti?
Jedan znak od značaja je za sve nas jer je sve povezano pa stoji činjenica da se mijenja tradicionalni odnos spram tekovina zabluda ljudske duše.
Kako u vanjštini tako i u nutrini – 200 godina tradicionalnog bogoslužja u crkvi Notre Dame prekinuto je požarom. Gori li naša duša u potrebi za saznanjima koja joj mogu temeljito promijeniti svijest o nama i našem duhovnom biću?
Obzirom ništa nije slučajno, trebamo se zapitati: tko smo mi, odakle dolazimo i kamo idemo?
Da li odgovore možemo pronaći u kućama koje nestaju u plamenu ili u cirkusu?
Božić je. Krist se rodio u Isusu zasigurno s razlogom a ne samo zato da bi ga kao djetešce neprestance držali u jaslicama i svake ga godine usporedili s blagdanskim stolom i pokoljem životinja koje udišu isti dah kao i svi mi.
Isus se nije rodio u crkvi od kamena. Životinje su ga primile upravo zato da bi ga kao dijete zaštitile od plamena ljudskog ja.
Ljudsko ja izgara na oltaru naše želje da budemo bolji i veći od našeg Stvoritelja!
Nered u svijetu neće nam pomoći – vatra istinskog života je u nama i ne može je ugasiti nikakva vanjština ma kako velebno izgledala.
Cirkusiranje sa svojim životima možemo usporediti s pričom o talentima. Ako ih koristimo nadodat će nam se, a ako ih zakopamo oduzet će nam se. Zašto? Jer ih ne cijenimo pa nam stoga niti ne trebaju.
Izvanjskim božićnim svečanostima i gozbama – svejedno da li u kućama od kamena, adventskim kućicama ili cirkusima samo primirujemo svoju savjest u nadi da će nam drugi oduzeti naše grijehe dajući im vlastitu energiju zauzvrat vlastitih očekivanja.
DAVID 