Tko i zašto skriva – za ljude najvažniju revoluciju i najvećeg revolucionara svih vremena? Zašto se više vjeruje lažima, a ne istini!?

Revolucije i revolucionari – uvijek za jedne, a protiv drugih

Slikovni rezultat za freie Karikatur für Revolutionäre

Revolucije i revolucionari – uvijek za jedne, a protiv drugih

Predrasude koje su posljedice smišljenih laži, podmetnute kao istine vrlo je teško izbrisati samo argumentima i činjenicama, jer nije logika to što stvara laži i predrasude, nego njihove izmišljene vrijednosti.


Tumačenje revolucije iz Wikipedije

Revolucija (lat. revolutio, “preokret“) je temeljita promjena moći ili organizacijskih struktura koja se događa u vrlo kratkom razdoblju. Aristotel je opisao dvije vrste političkih revolucija:

  1. Potpuna promjena iz jednog sustava u drugi
  2. Izmjena trenutnog sustava[1]

Revolucije su se pojavljivale kroz našu povijest i bile su različitih načina, trajanja i ideologija. Rezultati uključuju velike promjene u kulturi, gospodarstvu i društveno-političkim ustanovama. Akademske rasprave o tome što čini, a što ne čini revoluciju se vrte oko nekoliko pitanja. Rana proučavanja revolucija ponajprije su analizirala događaje u europskoj povijesti s gledišta psihologije, ali novija proučavanja uključuju svjetske događaje kojima se bavi i nekoliko društvenih znanosti uključujući sociologiju i politologiju. Nekoliko generacija akademske misli o revolucijama je stvorilo puno suprotstavljenih teorija i u mnogočemu doprinijelo u trenutnom razumijevanju ove složene pojave.

Većinu povijesnih revolucija prati revolucionarni teror.

Postoje razna tumačenja pojma “Revolucija”. Uglavnom taj pojam označava neki preokret ili prevrat, nezadovoljstvo sa starim i često nasilno uvođenje novog. U većini slučajeva radi se o teroru jednih nad drugima ili o teroru nečeg nad nečim.

Revolucije najčešće završavaju sa kontra revolucijama i tako se povijesno vrši kružni tok prevrata i to uvijek pod geslom “za neki napredak ili boljitak”!

Neki smatraju da su najpoznatiji revolucionari bili:

  • Ernesto ‘Che’ Guevera – revolucija na Kubi
  • Maximillien Robespierre – otac Francuske revolucije
  • Rosa Luxemburg – komunistkinja, zauzela kritičan stav prema boljševizmu
  • Mahatma Gandhi – poznat po nenasilnoj borbi koja je Indiju učinila nezavisnom
  • Mary Harris ‘Mother’ Jones – pod nazivom “majka” –  bila je poznata kao najopasnija žena Amerike – sindikalna aktivistica – Organizirala je sindikat rudara u Americi, a poslije toga Udruženje industrijskih radnika svijeta. Borila se protiv dječjeg rada – rukovodila nebrojenim štrajkovima.
  • Emiliano Zapata – uz Pancha Villu, najveći heroj Meksičke revolucije – borio se za prava zemljoradnika
  • Lav Trocki –  bio je arhitekt Oktobarske revolucije

Osim navedenih bilo je još značajnih koji su ostavili trag u povijesti poznatih revolucionara.

Dogodile su se također i mnoge druge društvene revolucije, tipa: seksualna, industrijska i mnoge druge…

Revolucije koje su rušile režime jednog vladanja i uspostavljale neke nove –  svoje režime, znakovito su obilježavale svoj revolucionarni pokret kao: “uzdignuta šaka u zraku” ili “uzdignuta ruka sa oružjem”.

Bez mnogo okolišanja može se zaključiti kako su sve te zemaljske revolucije i zemaljski revolucionari – iako su poneke i poneki od njih imali pozitivne konotacije – ustvari dio prolaznosti i traganja za nečim boljim. To “bolje” uvijek je bilo a i danas je diskutabilno – budući je uvijek za jedne bilo dobro i prihvatljivo, a za druge loše i neprihvatljivo. Značajno je da su takve revolucije gotovo uvijek rezultat nasilja i preglasavanja – rušenje jednih da bi na njihovo mjesto došli drugi.  To su revolucije koje uvijek za posljedicu imaju borbu za vlast, moć i grabež materijalnih dobara.

Širem shvaćanju manje je poznato da je u revolucijama glavni izvor promišljanja i djelovanja bila crkvena ideologija i njeni svjetonazori. Te revolucije uvijek  zahtijevaju od ljudi da svi isto misle i čine. One uvijek kao posljedicu svoje pobjede imaju kontrolu svog sustava putem Ustava, zakona, policije i vojske. I zajamčena ljudska prava su samo paravan tzv. demokracije, koja se prema jednima odnosi blagonaklono a prema drugima represivno.

Revolucija i revolucionar za sve, a ne samo odabrane ili podobne.

Analizu i usporedbu koja slijedi može se i treba sagledati kroz nebrojene argumente koji su danas dostupni svima koje zanima stvarna istina. Najvrednija je istina i spoznaja do koje se dođe rovovskim radom! Pitanja, odgovori i argumenti su posvuda oko nas – treba samo dobro slušati, analitički čitati i budno promatrati oko sebe!

Kroz sva vremena pokušalo se i pokušava još i danas prikriti najvećeg revolucionara koji je donio svim ljudima na zemlji najznačajniju revoluciju. 

Umjesto  stijega “uzdignute šake” ili “oružja” ovaj istinski revolucionar uzdignuo stijeg: “Ja sam put, istina i život!” Ta revolucija ima znakovite temelje – istinu, jedinstvo, jednakost, bratstvo i sestrinstvo, slobodu i pravednost za sve ljude na zemlji. 

To je revolucija ljubavi kojom Bog od samog početka života ljudi na zemlji šalje poruku preko velikog broja proroka, a Isus Krist bio je najveći među njima. 

Tu poruku “revoluciju ljubavi” (datu putem “Govora na Gori” i “Deset Božjih zapovijedi”) i njenog najvećeg revolucionara Isusa Krista, prvo je odbacila i odbacuje još i danas svećenička kasta, instaliravši  preko svoje produžene ruke – vlastodržaca – svoju revoluciju podjela – nejedinstva, nejednakosti, neslobode, bratoubilaštva, tiranije, umorstva, ratova i nepravde. 

Tu božansku revoluciju crkvena oligarhija Katoličke crkve (i nekih drugih tzv. kršćanskih crkava) odbacila je i označila kao utopiju i kao nemoguću misiju za provesti u djelo. Gotovo sve vjerske institucije zabranile su svojim vjernicima slijediti izvorno Božansko učenje obvezujući ih vjerovati samo u njihovo tumačenje Boga, gdje je po njima Crkva personifikacija Boga. Prema Crkvi do Boga se može doći jedino preko njih (“samozvanih božjih apostola”) i njihove Crkve!

U Božanskoj revoluciji nema siromašnih i bogatih, žene i muškarci ravnopravni su u svemu, nema politike i političkih ili nekih drugih podjela, nema titula kojima se treba klanjati i dodvoravati, nema sivih eminencija, kraljeva, papa, predsjednika partija, stranaka, nema krvi, nasilja, oružja i naoružavanja. To je revolucija u kojoj nema mjesta za preko 1500 vjerskih organizacija u svijetu. Vjerske podjele podijelile su svijet (ljude) u svim segmentima življenja. Ljudi su postali ovisni o podjelama u kojima je temelj svega suprotstavljanje pod motom: “podijeli, veži i vladaj”!

Božanska revolucija ponudila je univerzalne, kozmičke vrijednosti u ostvarenju pravde i slobode svih ljudi – ta revolucija ima temelje u Božanskoj ljubavi.

Ljudske revolucije i njihovi revolucionari ( vremenski uvijek ograničeni ) izabrali su stranputice, laži, prijevare, nasilja i patnje (inspirirane Crkvom i njenim učenjem) i sve to nazivaju životom.  Sve ljudske revolucije i mnogi njeni revolucionari težili su i teže još i danas uspostavljanju jednoumlja.

Božanska revolucija kaže: “Božji mlinovi melju sporo i strpljivo”! Božanska revolucija ne odnosi se neprijateljski prema jednima a naklono prema drugima, kao što to naglašeno naučavaju neke vjerske institucije  i njihove sluge u državnim institucijama. Božansko svakog pojedinca gleda u svjetlu univerzalne pravednosti. U božanskom ne postoje neprijateljstva i neprijatelji!

Božanska revolucija nije vremenski ograničena (u kozmičkom bivstvovanju ne postoji vrijeme) i ne sadrži u sebi prisile, očekivanja ili bilo kakve interese. Ona strpljivo čeka da svijest ljudi spozna i jasno uoči razliku između dobra i zla. Ona čeka da čovjek očisti korijene svog zla i usvoji kozmičke vrijednosti koje već posjeduje u temelju svog postojanja – znači da ih ponovo aktivira prikladnim, tj. čistim življenjem..

Što ljude dovodi do kozmičke svijesti!? “Zakon uzroka i posljedica!” On tjera čovjeka da sve što je loše mislio i činio spozna i promjeni u zakonito življenje. Kod nekih to ide lakše (ovisi o nivou svijesti), drugi to moraju proći kroz patnje ili tzv. sudbinske udarce. Sve prouzročeno mora se osjetiti na svojoj koži! Kritična točka za čovječanstvo je da se čaša prouzročenog napunila, prepunila i tada nastupa pojačano djelovanje ne samo za pojedince već za kolektivno prouzročena djela – to znači nastupaju kolektivne posljedice. 

Mnogi Božji nauk doživljavaju – prihvataju ili ne prihvataju kroz poimanje vjerskih institucija – budući su baš one taj nauk protumačile (a mnogima zgadile) kao utopiju. Praktički su ga obezvrijedile i umjesto Božjeg instalirale svoje učenje. Rezultati tog učenja su potpuni kaos u svim aspektima života na zemlji. 

“Božji mlinovi melju sporo i strpljivo”! To znači da je na djelu: “Zakon uzroka i posljedica!” Bog se ne miješa u to što je čovjek prouzročio – jer prouzročeno mora biti otplaćeno tj. očišćeno! Kao što se vidi, zemlja se čisti  od posljedica ljudskog djelovanja (potresi, poplave, vulkani, oluje……) …atmosfera također ….. 

Revolucija spasa i revolucionar spasa su opet sveprisutni i pružaju “čamac” za spašavanje. Kao i na početku – jedni su uskočili radije u crkveni čamac, a drugi odbacuju sve i vjeruju samo sebi. I jedni i drugi su u nesigurnom čamcu daleko od obale.  “Zakon uzroka i posljedica!” – to je čamac bez vesla kojeg vjetrovi neznanja otpuhuju prema pučini.

Dok je Noa gradio svoj čamac spasa i molio i upozoravao druge da čine isto ( kako tada, tako i danas) ljudi su ga ismijavali, izrugivali i smatrali ga poremećenim. I mada su danas poplave i druge katastrofe vidljive,  opipljive i upozoravajuće, za razliku od Noinoh vremena, mnogi to ne doživljavaju kao neku opasnost i upozorenja za njih same, jer ne mogu osjetiti bol i patnju kroz koju prolaze ljudi zahvaćeni katastrofama. Što više, Noa (čitaj “Bog”) se ne doživljava kao nešto postojeće, već se projicira kao nepostojeća izmišljena legenda.

Za informaciju onima koje to moguće i zanima: Bog je govorio kroz Nou i slao poruke ljudima o opasnostima koje su se za njih spremale na zemlji. To je bilo vrijeme mnogo prije Abrahama. Kao u sva vremena država i svećenička kasta gazila je vječnu istinu, Riječ Božju, nastojeći da se Riječ Božja ušutka i iskorijeni. Noa je poslušao Božju riječ i postupio prema uputama.

U današnje vrijeme je slično kao i u Noino vrijeme. 

I danas Bog govori ljudima preko svog instrumenta kako bi ih upozorio na opasnosti koje im prijete i daje im upute kako da se spase. 

 Većina ljudi sluša (danas i vidi) o znakovima vremena, ali oni ipak ostaju usmjereni na vanjsko, vjerujući samo materijalnome. Rugaju i ismijavaju se instrumentu tj. ispruženoj Božjoj ruci. No, On je preko svih proroka govorio a i danas govori: “Tko hoće neka vjeruje – tko neće, neka ostavi”! Mnogi ne razumiju pojam “slobodne volje”. Na žalost baš to da imaju slobodnu volju dovodi mnoge ljude da iz neznanja moraju mnogo trpjeti samo zato što su im vjerske kaste sakrile istinu. Jedna, za ljude  važna skrivena Božja zakonitost koju ljudi ne poznaju, upravo je “Zakon uzroka i posljedica”.

Najvećeg revolucionara kršćanske crkve stoljećima drže u jaslicama (koje izvlače na svjetlo dana samo za Božić) kako bi mu zatvorili usta, a  oni govorili i njih se slušalo. 

Najvažniju donesenu revoluciju na zemlji vjerski prelati sakrili su ljudima  u tabernakulu.

Ti lažnjaci i oni koji im vjeruju i slijepo ih slijede ne mogu shvatititi da Bogu ne mogu zatvoriti usta. On govori kome hoće i kad hoće. 

Slobodna volja ipak mora biti u skladu sa kozmičkim zakonima. Svatko ima slobodnu volju da skoči sa stijene u provaliju – kozmički zakon gravitacije upozorava ga da će ostati bez života – ipak slobodna volja je dozvoljena. 

Tko ne čuje ili se ne potrudi da sazna – mora trpjeti!

Ana Jurić


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s