Čovjek – planet u svemiru. Dolaženje i odlaženje – umiranje i postajanje

Sve dok čovjek živi u zakonu sjetve i žetve on je jedan obilježeni a time i jedan programirani. On se može usporediti s kompjutorom koji je u sebi pohranio sve ono što je iz njega izašlo i izlazi, jer to je ušlo i ulazi opet u njega.

Budući da je svatko crtež svog čuvstvovanja, mišljenja, htijenja i činjenja, i kromosomi čovjeka, nasljedne osobine, odgovarajuće su obilježeni. Taj biljeg je fizičko nasljedstvo čovjeka koje leži u njegovim genima. Svaki se čovjek nalazi u svojim genima i u kozmosu. Svaki od nas je dakle svoj vlastiti spremnik i svoj vlastiti crtač a time i nacrtani.

Možemo biti sigurni: Bog, vječni zakon, Njegovo veliko kozmičko knjigovodstvo, moćni kozmički kompjutor, je točno i pravedno. Ništa se ne gubi; sve je registrirano.Svaki čovjek i svaka duša mogu se usporediti i s planetom. Oboje se kreću svojim putanjama, kako čovjek tako i duša, prema bitnim obilježjima i osobinama. Zakon gravitacije – u materijalnom: privlačenje masa – u Duhu Božjem glasi: isto privlači isto. Pomoću ovog duhovnog zakona komunikacije, čovjek, utjelovljena duša, planet, kreće se svojom odgovarajućom putanjom. 

Prilikom smrti tijela duša napušta svoj omotač, fizičko tijelo. Ovaj tok umiranja i raspadanja fizičkog tijela može se usporediti s onim zviježđima koja dogorjevaju i dospijevaju u vrtlog takozvanih “crnih rupa”. Ove se pojavljuju sve češće u svemiru jer sve više zvijezda dogorjeva. Te crne rupe su grobovi u svemiru gdje dogorjele zvijezde bivaju preobražene. One ili opet postaju materijom ili bivaju dovedene u više agregatno stanje. 

Ako govorimo o materiji tad moramo biti svijesni da ona nema vječni život. Duhovno tijelo naprotiv – u zasjenjenom stanju: duša – posjeduje vječni život. Duhovno tijelo, duša dakle, ne može dogorjeti niti se raspasti – također niti duhovna supstancija materijalnog zviježđa, koju možemo nazvati njegovom dušom. Samo gustoća materije dogorjeva i raspada se. Ona biva preobražena u “grobovima svemira”. Isto tako se ljudsko tijelo preobražava u elemente od kojih je bilo stvoreno. Drugačije duša; ona kreće na putovanje ili u viša područja života ili ostaje u kotaču ponovnog utjelovljenja, u mijeni uvlačenja i izvlačenja iz tijela, sve dok ne odloži u većoj mjeri svoja opterećenja, svoje grijehe. Ovo dolaženje i odlaženje zbiva se tako dugo dok ponovno utjelovljenje ne bude više bilo moguće.

Neka bude još jednom rečeno: Prepoznajmo razvoj duše i planeta. Planeti umiru i bivaju privučeni od “grobova u svemiru”, od crnih rupa. Iz njih se ili rađaju nova zviježđa ili se masa dovodi u viša agregatna stanja i sasvim postupno daljnjim profinjenjem postiže asimilaciju u svemirski kompjutor, visoki zakon savršenog života, vječni Bitak. 

Duša ima mogućnost postići asimilaciju u vječni Bitak tako što odlaže svoje griješno, dakle svoja opterećenja, u područjima čistilišta. No ona može i ići ponovno u utjelovljenje, dakle postati opet novim planetom u zemaljskoj odjeći, čovjekom koji se na Zemljni ponovno kreće svojom putanjom. 

U cijelom materijalnom makrokozmosu postoji jedan te isti princip: pojavljivanje i ponovno odstupanje. To je dolaženje i odlaženje, to su promjene preko različitih agregatnih stanja. Ovo kozmičko zbivanje traje tako dugo dok se raspon ostvarenja i uspunjenja ne primakne kraju. 

Zračenjem kauzalnog kompjutora duša biva vođena do odluke: ili inkarnacija – dok još postoji mogućnost za utjelovljenje – ili otplaćivanje u području (carstvu) duša. Duši u mjestima čistilišta i duši u čovjeku prilazi samo ono što je ona unijela u kauzalni kompjutor u jednoj ranijoj egzistenciji u fizičkom tijelu. 

Ide li duša iznova u inkarnaciju, tad se stvara, kao što je već opisano, opet novo zemaljsko tijelo. Na isti način kao što se razvija embrion u tijelu majke biva i registracija tog nastajućeg tijela unešena u materijalni kompjutorski sistem. 

Ako mnoge duše idu u utjelovljenje tad je moguće da se iz crnih rupa rode opet nova materijalna zviježđa – kompjutorski elementi za registriranje mnogih začetih ljudskih tijela. Kad se u tijelima majki stvaraju embrioni tad i iz crnih rupa nastaju planeti spremnici koji izlaze iz supernova. 

Odgovarajuće svojim pohranama oni se tad kreću svojim putanjama u materijalnom kozmosu. Njihov pohranjeni potencijal odgovara potencijalu zračenja mnogih ljudskih tijela koja su bila rođena i u koja se utjelovila odgovarajuća duša s istim ili sličnim osobinama, kao što ih sadrže geni fizičkog tijela. 

Carstva prirode sa svojim vrstama biljaka i životinja podliježu istom principu kao ljudi – umiranje i nastajanje. I predočimo si to ponovno: Svi događaji, kako oni čovjeka i duše tako i prirodnih i mineralnih carstava, registriraju se u kozmosu. 

Dogodi li se veliko izumiranje životinja i biljaka, tad je moguće da planete ponovno dogore i da budu privučeni od skupnih (masovnih) grobova, crnih rupa. Isto vrijedi za promjene mineralnih carstava. Svakom promjenom i svakim procesom umiranja, isto tako i postupnim raspadanjem fizičkog tijela životinja i biljaka, upravlja kompjutorski sistem. 

Svijet zvijezda nije dakle samo Božje knjigovodstvo za svijetove pada nego i Božje oko; jer zviježđa precizno prate svaki pojedini tok u materiji. Spaljuje li se mrtvo tijelo – to vrijedi i za životinje  i biljke – tad i ti procesi teku odgovarajuće u materijalnom kozmosu a i u kozmosu razina čistilišta. To što preostane, zrači, to znači, odašilje i prima istodobno. Zbog toga, to što preostane – primjerice pepeo i njegovo daljnje raspadanje kao i sve što se postupno raspada na Zemlji i u njoj – povezano je s materijalnim kozmosom. 

Oko svemira – planeti svijetova pada – promatra i registrira i najmanji pokret u Zemlji i na njoj a također i u područjima duša. Kad izumiru mnoge životinjske i biljne vrste, čiji duhovni potencijal se neće više manifestirati na Zemlji kao životinja ili biljka, tada i zračeći potencijal onih zviježđa u kojima su biće pohranjene ove životinjske i biljne vrste i koja su bila prihvaćena od crnih rupa, postiže sukcesivnu asimilaciju u vječni Bitak.

Ponavljam: U kozmosu se registrira svaka promjena a to što je registrirano ima opet odgovarajuće povratno zračenje. Na taj način sve je jedno s drugim u komunikaciji. Svaki kamen koji je čovjek zdrobio, samljeo ili odnio na druga mjesta da bi našao odgovarajuću upotrebu – sva ta kretanja i postupci registriraju se u materijalnom makrokozmosu. 

Principom odašiljanja i primanja, registriranjem i povratnim zračenjem, zajamčena je apsolutna komunikacija a time i apsolutno knjigovodstvo. Tu moćnu gravitacijsku, isto i komunikacijsku mrežu, mi ljudi možemo shvatiti samo djelomično. 

______________________________________________________________

Citat s početka knjige:

Mi smo sad u ovom vremenu preokreta to jest polaska. Tko to može shvatiti, neka shvati; tko to želi pustiti, neka to pusti. Tko želi ići putem prema životu, neka ide. Tko želi ići putem u grijeh, neka ide. Bog dopušta svakom čovjeku slobodnu volju. Na temelju slobodne volje napisana je i ova knjiga i pružena voljnim čitateljima. Svatko može napisano prihvatiti, vjerovati mu ili ga odbaciti; to neće utjecati na njega.

______________________________________________________________

Odlomak iz knjige: “Njegovo oko – Božje knjigovodstvo” Mikrokozmos u makrokozmosu

Dato preko Gabriele – Božje proročice za današnje vrijeme

Pripremila: Ana Jurić


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s