Životinje se hoće sporazumijevati – one imaju svoj „jezik“

Slikovni rezultat za besplatni fotosi životinja sa ljudima
Fotos: klix.ba

Životinje često daju znak kako bi nam se javile; one se hoće sporazumijevati. Njihov jezik često su različiti glasovi – sastavljeni kao ton i zvuk – kojim se one javljaju. Tu spadaju i njihove geste. Svi njihovi načini ponašanja mogli bi biti poruke, također i nama ljudima .

Ako mi ljudi naučimo ukloniti negativne sadržaje naših pet komponenata, dakle naših načina ponašanja, i sve se više pitamo što je volja svemirskoga Jednog, tada postupno počinjemo razumjeti npr. što nam životinje hoće reći. Iz toga međutim proizlazi da mi s vremenom naučimo razumijevati ljude oko sebe, jer kao što je rečeno, riječi su ljuske koje imaju sadržaje.

Proširenjem svijesti čovjek postaje ponizniji i senzitivniji i počinje poštovati život u svemu jer se usmjerava na Božje zapovijedi i pouke Isusa iz Nazareta. Tek tada ćemo sa životinjama, zapravo sa svim oblicima života, također i s biljkama – kako mi ljudi kažemo – doživljavati „čuda“, koja napokon nisu nikakva čuda nego riječ naših sustvorova – životinja, ali i kolektiva biljaka i minerala – koju tada doživljavamo u sebi, također u slikama, riječ svemirskog zakona.

Ako ste od neke životinje, bilo velike ili male, zbog svojih misli ili postupaka dobili odgovarajući „ukor“, možda tjelesne vrste, tada se nemojte ljutiti nego pogledajte svoje osobne misli i riječi! Pogledajte sljedove slika svojega životnog filma! Možda će vam tjelesni ukor životinje pomoći da pronađete sebe u sljedovima svojega životnog filma, odnosno zašto je životinja tako ljutito reagirala. 

* * * 

Nekoliko izjava „velikih duhova“ o životinjama 

Tko nauči osjećati i razumjeti, taj razumije također što kažu „veliki duhovi“ kad je riječ o životinjama:

„Nema ni životinja na Zemlji ni ptica, koje lete svojim dvama krilima, koje nisu dio zajednice poput vas. Sva Alahova stvorenja su Njegova obitelj.“ (Muhamed)

„Tko odobrava ubijanje životinje, tko je kolje, tko je ubija, tko je kupuje ili prodaje kao meso, tko je priprema, nudi ili jede: svi su oni ubojice.“

„Svoje tijelo dano od Boga ne trebaš koristiti za ubijanje Božjih stvorova – ni čovjeka ni životinje – ni bilo kojega drugog bića.“

„Meso se ne dobiva ni od trave, ni od drva, ni kamena, već ubijanjem živog bića, i zato je jedenje mesa prijestup.“ (Iz spisa staroindijskih zakona) 

„Teško lukavome koji povrijedi Božje stvorove! Teško lovcima jer će sami biti lovljeni.“ (Isus iz Nazareta)

„Zaista kažem vam, došao sam u svijet zato da ukinem sve krvne žrtve i jedenje mesa životinja i ptica, koje ljudi kolju.“ (Isus iz Nazareta)

Što je zapravo ljubav?

Najveći dio ljudi okrenuo se od svemogućeg jedinstva, od svemirskog jedinstva, koje govori, od riječi univerzalnog Duha Stvoritelja. Čovjekov svijet programa je protiv zakona jedinstva, protiv Božje ljubavi i ljubavi prema bližnjemu. Mnogi lutaju u tome pogrešnom ponašanju koje je egocentričan temeljni stav, zasnovan na sebeljublju „ja sam sebi bližnji“. 

Uvijek iznova čujemo kao ispriku: mi smo se ljudi udaljili od ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Tada se često postavlja pitanje: što je zapravo ljubav?

Ljubav je zakon beskonačnosti. To je posvuda strujeći svjetlosni eter. Ljubav je Božja ljubav i ljubav prema bližnjemu, ona je Bog Otac-Majka, ona je vječni Jedan svemira, ona je snaga, svjetlo i zakon u svim Njegovim stvorovima, konačno i u čovjeku, na dnu duše.

Ako Njega, svemirskoga Jednog ne slušamo, tada možemo pretpostaviti da smo se programirali prema: „Ja sam sebi bližnji“, a u najširem smislu to znači: „Ja sam sâm Bog! – barem sličan Bogu!“ Mnogi se ljudi ponašaju kao nadbogovi, osobito na područjima znanosti, teologije itd. S ljudskim inicijalnim paljenjem „ja sam sebi bližnji!“, samoljubljem, odnosno sebeljubljem, mi se ljudi stavljamo iznad istine, koja je Bog.

Što to znači staviti se iznad Boga? – Konačno, to je Pad. Misao Pada glasi: „Ne vjerujem u Boga“ ili „ja sam se okrenuo od Boga jer hoću biti veći od Njega“. Što je posljedica odvraćanja, okretanja od Boga, istinskog života? Bolest, nevolja, iznemoglost, usamljenost, i druga zla, najzad i smrt, često strašno zapomaganje sve do preminuća našega fizičkog tijela.

Ustvari umire samo materijalni oblik egzistencije, fizičko tijelo – a ni ono, jer ono pripada Zemlji, kojoj se predaje radi preobrazbe: zemlja Zemlji – ali ne naša duša, ne naš istinski bitak, ne jezgra bića.

Napuštanjem božanskoga čovjek je otkazao istinsku, duboku komunikaciju sa svemirom, sa svim bićima bitka i s Bogom, tako što – jedan više drugi manje – poriče sve ono uzvišeno, koje je na kraju krajeva u čovjeku, u nama, u praosnovi naše duše. Time je čovjek zasjenio, odnosno opteretio, dio svoje duše, dio duhovne strukture čestica, a ponetko se predao protivnoj strani – da ne kažemo: prodao joj se – svojim „ja hoću“.

Što čovjek hoće, to nema; a što čovjek nema, to ne shvaća; a time što čovjek ne shvaća, postaje rob i prodaje se drugima.

Morali bismo se svakodnevno češće prisjećati tko smo mi u Duhu Božjem, Duhu našega nebeskog Oca, i odgovarajuće se ponašati. U Bogu, našemu vječnom Ocu, mi smo besprijekorni Božji sinovi i kćeri. Naše božansko tijelo sada je obavijeno našim pogrešnim, od Boga odvraćenim mišljenjem, govorenjem i postupanjem preko pet komponenata koje, kao što smo pročitali, mogu biti eksploziv koji nas pogađa.

Budući da je tako kako je, trebali bismo što prije krenuti putem natrag i očistiti se od odvratnosti koje smo nametnuli sebi, a možda čak i drugima. Svakog dana mogli bismo sebi polagati račun o svojim još postojećim malim i velikim prekršajima, što se tiče našeg ponašanja i onoga što ono eventualno izaziva. Često su to dugogodišnje mane i poroci sve do pakosti. 

Odložimo dakle to što nas napokon porobljava i što nas doslovno tjera protivniku u ruke!

Svakog dana u svemu što nas potiče trebali bismo, zapravo morali bismo si postaviti pitanje: je li to Božja volja?

Na kraju krajeva svakog dana čeka nas pitanje: Hoću li zapravo ispuniti to što Bog hoće? – Ako da, tada se treba prihvatiti čišćenja samospoznajom i sređivanjem. 

Stalno slušamo odlučujuće pitanje: Tko ili što sam ja kad uklonim i više ne činim ono protivno, što nije dobro, što me često motivira? Što ću si zadati umjesto toga? – Mogu si npr. zadati: ja sam slobodniji, ja sam sretniji. Mogu se bolje koncentrirati, posao mi puno lakše ide od ruke. Učim saslušati ljude oko sebe da bih ih bolje razumio. Svijet životinja i biljaka mi je sve bliži itd., itd., itd.. 

Isus, Krist, rekao je po smislu: „Postanite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski.“ Riječ je dakle jedino o tome da se vratimo početku u sebi. S vremenom ćemo bolje razumjeti i ostale riječi Isusa iz Nazareta, koji je nas ljude poučavao: „Kraljevstvo Božje je u vama.“ Kraljevstvo Božje kao esencija je jezgra bića u božansko-duhovnom tijelu.
Kad se jezgra bića oslobodi, čuvstva i osjećaji bit će nam „čisti“ i Bogu po volji, riječi povezujuće, a postupci odgovarajuće tome zakoniti. Čim se fizičko tijelo očisti od svih egocentričnih nečistoća, tada i naš mozak profitira. Sukladno čišćenju protivnosti čisti se i naša duša. To tada znači vrlo postupan kontakt s višim životom.

Odlomci iz knjige: “Svemirsko jedinstvo koje govori” Riječ Univerzalnog Duha Stvoritelja

Dato preko Gabriele – Božje proročice za današnje vrijeme

Pripremila: Ana Jurić

Preporuka za one koji vide i čuju više: pročitati knjigu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s