Učiti od životinja

openphoto.net new image

Ako hoćemo, možemo učiti od životinja. One ne reagiraju tako spontano, često nepromišljeno, kao čovjek. Prije nego životinja reagira, u njoj se najprije izgradi slika. Kad se slika u životinji dovoljno upotpuni, tada vidimo i doživljavamo njezine reakcije. Ili se oči životinje zamute, zato što se boji nas ljudi i istovremeno pokušava pobjeći od nas, ili napada, već prema tome što je razlog. Ili se životinja pokorava čovjeku i čini to što on zahtijeva od nje – doduše često samo od straha.

Ako ne vide izlaz, tada se mnoge životinje predaju sudbini i preuzimaju jaram na sebe. Uzica, lanac, zatvaranje, na primjer, za njih su oduzimanje slobode, čovjekova okrutnost, od koje se životinja ne može braniti.

Životinje su tankoćutna, inteligentna bića. One zamjećuju tko ih prezire, možda tuče, a tko im iskreno želi dobro. Budne, otvorene i bistre oči životinje hoće nam možda reći: ti si mi prijatelj, ne činiš mi ništa nažao; s tobom sam sklopila prijateljstvo. Ili čak: mi smo prijatelji.

Životinje ne poznaju strah od umiranja, ali se jako boje, upravo panično, smrti mučenjem od čovjekove ruke. Osim toga one čuvstvuju i osjećaju kad ih snađe sudbina da budu predane mesaru.

Između ostaloga, ljudi koji jedu meso svojih sustvorova imaju izvjestan zadah, što znači, određen miris koji životinje registriraju. „Miris ubijanja životinja“ za njih nije samo signal upozorenja; neku životinju uhvati panika i ona napada. 

Pogledajte češće u oči životinjama koje vode mesaru – možda ćete onda odustati od jedenja dijelova životinjskih lešina.

Prizovimo si u svijest: životinje imaju fino opažanje. Njihovu inteligenciju mnogi nazivaju – malo podcjenjivački – „instinkt“; ipak inteligencija životinja je u postojanoj komunikaciji s univerzalnom svemirskom inteligencijom, sa svemirskim životom. Postati toga svjestan znači pitati sebe kako stoji stvar s nama ljudima. 

Nemojmo se dakle zavaravati! Čovjek može obmanjivati druge ljude, ali ne i životinje. Ljudi često ne poznaju sami sebe, ali životinje gledaju i proziru ljude jer se u njihovoj svijesti izgrađuje pouzdana slika.

Svaka životinja ima svijest prema stanju svojeg razvoja; odgovarajuće tome ona odašilje i prima. Životinje su bića sposobna opažati, bića koja svoje slike opažanja gledaju i njuše, koja se tek onda promijene kad čovjek u svojoj zemaljskoj egzistenciji postane dobrohotan i uviđavan.

Ljudi odašilju različite frekvencije. U cjelokupnoj skali titranja ima frekvencija koje određene vrste životinja primaju i u skladu s njima se ponašaju.

Nažalost, masa ljudi jedva da ima pristup svijetu životinja, biljaka i minerala. Ljudi sve uništavaju, oni love životinje, bezobzirno ih ubijaju i jedu. Taj užas negativne energije prenosi se na životinje. Mnoge životinjske vrste su oponašatelji ljudi. One svoju subraću love, ubijaju i jedu.

Izazivači tog zla u svim generacijama su ljudi.

Kad bi pojedinac razmišljao o višim etičko-moralnim vrijednostima sa sviješću da u svemu i u svima djeluje Bog, Božja stvaralačka snaga, Božja ljubav, svevladajući vječni zakon, koji nam pojašnjavaju Božje zapovijedi i pouke Isusa, Krista, tada bi na Zemlji bio mir. Životinje bi tada primale to što čovjek odašilje i odgovarajuće bi se ponašale.

Živjeti sa životinjama i sklopiti s njima pravo prijateljstvo znači imati prave, vjerne prijatelje. Životinje vole zajedništvo s ljudima kojima mogu vjerovati. One će se pokazati kao pouzdani prijatelji, kao životinjska braća i sestre s kozmičkom inteligencijom, dakle sa sviješću koja je iznad intelekta ljudske ignorancije.

Prisjetimo se Isusovih riječi: „Božje kraljevstvo je u vama.“ – Božje kraljevstvo je svemirski život, kojemu pripadaju svaka životinja, svaka biljka, svaki mineral i sva sunca i planeti. Sva sunca i planeti smješteni su u svjetlosni eter i sami su komprimirani, zgusnuti, svjetlosni eter. Sve u svemu to je riječ zakona svemirskoga Jednog. I svi aspekti svijesti na svim nebeskim razinama opažaju Njegovu riječ. 

Čovjek je naprotiv sam sebi zakon. To što je pohranio u svojem mozgu, to je njegovo osobno, to odgovara njemu, osobi, to je on, i tako se ponaša. Tako se odijeva, tako govori, tako jede, tako se predstavlja, takav je kod kuće. Sve u svemu ti se načini ponašanja zovu zakon ličnosti ili zakon odgovaranja ličnosti.

Odlomak iz knjige: “Svemirsko jedinstvo koje govori” Riječ Univerzalnog Duha Stvoritelja

Dato preko Gabriele – Božje proročice za današnje vrijeme

Pripremila: Ana Jurić


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s