Životinje hoće da ih ozbiljno shvaćamo i da brižno postupamo s njima

Učimo:

Životinje iz Božjeg disaja – svejedno koje vrste, bilo velike ili male – pripadaju životu, jedinstvu, pripadaju među nas ljude. One hoće da ih njihova velika braća i sestre, mi ljudi, ozbiljno shvaćamo i da brižno postupamo s njima, onako kako je to učinio vječni Bog Stvoritelj u kolijevci stvaranja kad je udahnuo dah svim božanskim bićima vječnog kraljevstva, Vječnog bitka – koja smo i mi u praosnovi svoje duše.

Tako bi poneka životinja mogla nama ljudima biti od pomoći da pronađemo sebe u svojemu životnom filmu, npr. s obzirom na to kako se ponašamo prema ljudima oko sebe i prema životinjskom i biljnom svijetu. Mi smo pozvani da sebe stalno iznova pitamo, da se iznova orijentiramo i ispitujemo koliko smo se u sebi približili Bogu, riječi zakona svemirskog jedinstva.

Naše kućne životinje, koje su nam prema prilikama najbliže, mogle bi nas mnogočemu naučiti, pa tako i po pitanju koje nam upućuju i koje glasi: tko koga odgaja?

Ophođenje s našom životinjskom braćom i sestrama trebali bismo stalno samokritički propitkivati, npr.: hoćemo li mi ljudi živjeti u zarobljeništvu? – Pa tko to hoće?! Čovjek čezne za slobodom. Sloboda pripada i životinjama jer životinje iz Božjeg disaja nose zakon slobode u sebi.

Svaki životinjski stvor, bio velik ili mali, ima pravo na pažnju i dobrobit, što i čovjek traži za sebe. Samo komunikacija u kojoj postoji uzajamna obzirnost osnova je za svemirsku komunikaciju života, koja je vječni Stvoritelj. 

Naše kućne životinje su isto tako bitnosti kao i sve ostale životinje u Zemlji, na njoj i iznad nje, u vodama i morima. Sve one hoće da ih se shvaća ozbiljno. Na primjer, naša mačka ili naš pas ne žele da ih se tretira kao životinje za maženje niti da budu zatvorene, pas ne želi biti vezan na lancu, a ptice neće da ih drže zatvorene u kavezima. Mi bismo im trebali dopustiti slobodu i svakom životinjskom bratu ili sestri pristupati prema njihovim istinskim sklonostima, danim od vječnog Stvoritelja. 

Umilne riječi i umilne geste prema prilikama ukazuju na to da mi životinje ne shvaćamo ozbiljno, da podcjenjujemo njihovo biće, smatramo da su ispod našeg takozvanog dostojanstva i prema tome postupamo s njima. Ne traži se čovjekova „centrifugalna svijest“, već prava poniznost, koja je Jedan svemira i koju je On isto tako položio u naša božanska svojstva.

Naša aura odražava naše načine ponašanja – 

životinje opažaju zračenje naše aure

Svaki pojedini od nas ponaša se prema slikovnom materijalu na svojoj filmskoj vrpci; to je njegova gravura; to čovjek zrači; to je njegov fluid, njegova aura. Svaka slika na našoj filmskoj vrpci ima između ostaloga svoj specifični miris; to je miris tijela što ga životinje uključuju u svoje opažanje. Sve životinje, bilo velike ili male, kao što je izvješteno, doživljavaju svoje božanske slike stvaranja prema svojim evolucijskim koracima.

Nažalost, one u sebi nose i slike kako su određeni ljudi postupali i postupaju s njima. Te se slike nazivaju „njušne slike“. One su najčešće znaci upozorenja životinjama. One „nanjuše“ slike ljudi koje im jasno pokazuju koga imaju pred sobom, što npr. taj čovjek misli, kakav je on i što bi on možda zahtijevao od njih ili kako bi mogao postupiti s njima. I misli imaju svoj specifični miris. 

Dragi ljudi, pustite našu malu životinjsku braću i sestre da žive – budite dobri prema njima!

Ako hoćemo učiti, tada bismo trebali postati svjesni da je čitavo naše ponašanje obilježje, dakle ono je naša gravura koja kao aura, kao korona, kruži oko našeg tijela i odražava naše načine ponašanja u boji, obliku, čak i u mirisu. To je naš životni film i osobito izraz našega trenutačnog karaktera.

Tko se sam istražuje, uči na samom sebi. Kao što je rečeno, poniznost je put prema svemirskoj komunikaciji.

Tko želi učiti, postavlja sebi pitanje: kako stoje stvari s mojom, našom poniznošću? Koliko je još dubok krater egomanije? Što se još ljuti u našim mislima, što želi uništavati i razarati, želi uznemiravati, zlostavljati, mučiti ili čak obijesno ubijati životinje?

Nažalost, nije rijetkost da ljudi s takvim i sličnim egocentričnim misaonim obrascima, odnosno načinima ponašanja, utječu na životinje i djeluju na njih, drže ih kao zarobljenike i isporučuju mesaru, svjesno ih daju ubiti i bez oklijevanja još pojedu njihovo meso.

Naučimo gledati životinjama u oči. Njihove oči često odražavaju strah i jezu jer nanjuše namjere ljudi i što bi im ljudi mogli učiniti.

Nikad nećemo naučiti: oči mnoge naše životinjske braće i sestara pune su tuge i patnje, zrače strahom i nepovjerenjem; mnoge životinje su iz straha od ponašanja ljudi čak agresivne i ne baš dobronamjerne prema njima. I to nam hoće nešto reći. Odgojne mjere koje često primjenjujemo na životinje da bismo ih učinili poslušnima trebali bismo, ako ćemo pravo, primijeniti na sebe, s obzirom na obilježja našeg ponašanja. Imati pravo uvijek je jednostrano; pustiti da pravednost vlada, dovodi do samospoznaje koja nam eventualno još predstoji. 

Bojazan, strah i napad životinje su znaci da je ona doživjela mnogo toga što nije dobro, mnogo pakosnoga i zloga – i zaista ne od Boga Stvoritelja, nego od nas ljudi!

Učimo: što čitamo u očima životinja, npr. u očima svoje mačke ili svojeg psa i u ponašanju ptičjeg bića u kavezu? Što saopćuju životinje i kako to one čine? Da bismo to osjetili, morali bismo postati spokojniji i ono što u mislima želimo od njih, najprije uputiti samima sebi pitajući se: što očekujemo od svoje braće i sestara, što mi sami ne činimo njima i ljudima oko sebe?

Jedno pitanje tijekom razgovora.

Da bismo razumjeli životinje moramo postati propusni 

Pitanje: Stalno slušamo: životinje i biljke hoće nam nešto reći i poučiti nas. Ima li za to primjera? I kako mogu biti siguran da stvarno opažam ono što mi npr. životinja želi reći, a ne ono što dolazi iz mene samoga, dakle ono što sam pohranio u svoj životni film, odnosno na svoju filmsku vrpcu?

Odgovor: Ako hoćemo naučiti razumjeti životinjske i biljne vrste iz Božjeg disaja, tada to pretpostavlja odgovarajuću propusnu svijest čovjeka.

Svaki čovjek čija je svijest fleksibilna dolično poštuje život životinja i biljaka. On puno lakše uči razumjeti što nama ljudima životinje u trenutku žele priopćiti „odašiljanjem i primanjem“, komunikacijom. Let ptica npr. hoće nam nešto reći onda kad nas opažaju i ujedno kričeći i kriješteći odlete ili ispuštaju opominjuće krikove. Ili kad se spuste na granu nekog drveta da bi nas izdaleka promatrale. Ako hoćemo učiti, tada bismo trebali paziti na razne stvari, npr.: što su polijetanje ptica i njihovi glasovi izazvali u nama, dakle u našoj rezonantnoj ploči živčanog sustava? Što smo mislili u trenutku kad su se životinje prestrašile, i što smo mi mislili i čuvstvovali kad su one kriješteći odletjele ili kad su nas promatrale s drveta?

Svi pokreti i kretnje životinja su aspekti odašiljanja koji su nešto potaknuli u našem živčanom sustavu i istovremeno u našim procesima mišljenja, što znači da smo primili nešto što je prema prilikama bila poruka upućena nama. Svaki od nas primit će ono što je upravo u njegovu životnom filmu važno za njega.

Ili, prisjetimo se kućnih i domaćih životinja, koje su nama ljudima nešto bliže. Za njih mi nismo jednostavno čovjek koji im je poznat odnosno blizak, nego nas one opažaju u nekom pogledu puno izdiferenciranije: kao prvo, njima je važan naš miris, kao drugo, one registriraju naš nastup; je li grozničav ili donekle uravnotežen. One gledaju i njuše cjelokupni fluid čovjekove aure jer to što je čovjek pohranio u svoju dušu i u budnu svijest i podsvijest, vidljivo je i u njegovoj auri i ima svoje specifične boje i miris.

U ophođenju s našom životinjskom braćom i sestrama trebali bismo se npr. češće upitati: kakve nijanse boja i kakav miris imaju trenutno naše misli? Ili: kakvo je naše ponašanje danas? Sve što skrivamo – bilo da joj se umiljavamo ili smo joj pravi prijatelj – životinji je očigledno. Ona prepoznaje kakvi mi stvarno jesmo, bez obzira na naša prikrivanja, koja se mogu opisati i kao „maskarade“. 

Sve, ali baš sve, je vidljivo; sve ima svoje boje, svoje zvukove i odgovarajući miris.

Odlomak iz knjige: “Svemirsko jedinstvo koje govori” Riječ Univerzalnog Duha Stvoritelja

Dato preko Gabriele – Božje proročice za današnje vrijeme

Pripremila: Ana Jurić