Difamiranje ženskoga, iskrivljavanje i zloba započeli su s Pavlom, o kojem smo već govorili u našim emisijama. Za podsjećanje, nekoliko Pavlovih rečenica:
Pavao je bio taj koji je rekao da žene na sastancima trebaju šutjeti jer im nije dopušteno govoriti, već se imaju pokoriti. Pavao je bio također taj koji je Efežanima napisao: «…Jer je muž glava žene kao što je i Krist glava crkve.» (Ef 5,23) Korinćanima je napisao: «Čovjek je slika i odsjev Božji a žena je odsjev čovjekov.» (1 Kor 11,7)
Naglasimo: To još i danas piše u Bibliji, a Biblija prema katekizmu, dokazano vrijedi kao prava riječ Božja.
Taj podcjenjivački stav prema ženama se kao crvena nit provlači kroz čitavu crkvenu povijest. Skoro da se može govoriti o «kaskadi podcjenjivača žena» – kao što smo u jednoj od naših prošlih emisija govorili o zločinačkoj kaskadi papa. To su i ovdje potomci potomaka od potomaka. Svi su Pavlovi «potomci» – a ne Isusovi. Jedan od tih Pavlovih potomaka je i crkveni učitelj Ivan Zlatousti koji je rekao: «Žene su uglavnom određene za to da zadovolje pohotu muškaraca.»88 Kao što je spomenuto, to je bio čest slučaj osobito u samostanima.
Prikazat ćemo još nekoliko izopačenih gledišta crkvenih velikodostojnika: Jeronim, koji je živio od 347. do 420. smatrao je: »Ako se žena ne pokorava mužu, koji je njena glava, kriva je za isti prekršaj kao muž koji se ne pokorava svojoj glavi (Kristu)».89 Ili Augustin, crkveni učitelj koji je živio od 354. do 430: «Žena je manje vrijedno biće koje Bog nije stvorio po svojoj slici i prilici. Odgovara prirodnome redu da žene služe muškarcima.»90
Idemo dalje u 13. stoljeće. Albertus Magnus, isto tako crkveni učitelj, oko 1200, tvrdi: «Da ne bi potpuno propalo djelo prirode, ona oblikuje ženu»91, jer bi se zapravo smjeli rađati samo savršeni ljudi, tj. muškarci. Vrhunac predstavlja izjava Tome Akvinskog kojeg smo više puta spomenuli, doslovce: «Žena se prema muškarcu odnosi kao nesavršeno i defektno prema savršenome.» A u sljedećoj svojoj «mudrosti», koju crkva jako cijeni, on objavljuje da je žena promašaj prirode, neka vrsta osakaćenog, promašenog, neuspjelog muškarca.
Osvijestimo si koja se imena ovdje spominju: Pavao, Zlatousti, Jeronim, Augustin, Toma Akvinski. Radi se o znamenitim uglednicima, priznatim «veličinama» rimokatoličke crkve, koji su u značajnoj mjeri obilježili povijest takozvanoga kršćanskog Zapada. Ugnjetavanje žena koje preko 2000 godina izaziva nepovjerenje prema zapadnjačkoj kulturi i izopačuje je, ima svoje korijene u rimokatoličkoj instituciji.
Iako ta crkva danas tvrdi da je samo po sebi razumljivo ona za jednakost muškarca i žene, to je potpuno neuvjerljivo sve dok se ona ne oslobodi tih sablasnih «predaka» po imenu Augustin ili Toma Akvinski. Zapravo to je slično kao kod evangeličko-luteranske crkve koja još uvijek hoće ostati vjerna ugledu i tradiciji Luthera, koji je bio, među ostalim, jedan od najvećih antisemita. A rimokatolička crkva hoće ostati vjerna upravo tradiciji jednoga Augustina i jednoga Tome Akvinskog, koji su bili najveći neprijatelji žena koji su ikada postojali u zapadnjačkoj povijesti.
Sada bi se još moralo postaviti pitanje: A nisu li upravo svi oni proglašeni svetima?
Odgovor: Naravno! Toma Akvinski se smatra najvećim crkvenim učiteljem i naravno se osobito štuje kao «sveti» Toma Akvinski; isto tako je i sa svetim Augustinom. A sve to zlobno i prezirno prema ženama, štoviše prezirno prema ljudima, što su napisali ti crkveni učitelji i takozvani sveci, još i danas se predaje mladim katolicima u katoličkom vjeronauku i sjemeništima, i sve to još i danas napokon truje ljudsku svijest.
Pitanje: «Prema svemu tome bilo bi zacijelo logično pretpostaviti da u vječnome kraljevstvu, na Nebu, postoji samo jedna žena – Marija – kao svetica, svi drugi su sveti muškarci?»
Odgovor: To se pitanje ranije postavljalo sasvim ozbiljno. U 6. stoljeću se na sinodi u Maconu (585) raspravljalo o pitanju «ne bi li se zaslužne žene prilikom uskrsnuća tijela, prvo morale pretvoriti u muškarce, prije nego stupe u raj»92 A na toj sinodi briljirao je jedan biskup izjavom «Žene nisu ljudi»93 Dakle, tko ne želi doći u takvo «Nebo», može povući samo jednu konzekvencu: odmah istupiti iz te institucije koja prezire žene. Onda će biti siguran da je utekao katoličkom «spasenju» i da neće dospjeti u takvo «Nebo» gdje postoje samo muškarci ili pretvorene žene.
Prema tome u vječnome kraljevstvu Bog ima samo čisto muško domaćinstvo? – To upravo pokazuje koliko malo zna Petrova stolica o Bogu, o istinskome Sveopćem Jednom.
I najkasnije na ovome mjestu bi bilo prikladno, podsjetiti naše sestre na riječi iz Ivanovog Otkrivenja: «Iziđite iz nje, moj narode» – današnjim riječima rečeno: Istupite iz nje – «da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala (muka)».(Otk 18,4)
A onaj tko se – npr. kao mlada žena – danas možda pita: «Kako istupiti iz crkve?» preporučamo mu Internet-stranicu koju održava URL: HYPERLINK “http://www.stuhl-petri-de” http://www.stuhl-petri-de Tamo se nalazi kratka uputa za istupanje iz crkve koje se obavlja vrlo jednostavno.* *(U Hrvatskoj je potreban pismeni zahtjev upućen župnom uredu krštenja ili biskupu. Crkva je po zakonu dužna svakome izdati istupnicu.)
Jedan dopis jako dobro odgovara onome što je bilo izloženo. Jedna je slušateljica napisala: «Kod slušanja vaše emisije došla mi je na um jedna usporedba. Kad je žena članica crkve, to je kao kad je krava članica mesarskog ceha ili srna članica lovačkog udruženja.» Jasnije se to ne može izraziti; i kao mnogi drugi i ta nam je slušateljica saopćila da je u tjednu nakon slušanja naše emisije, istupila iz crkve.
Sljedeće pitanje glasi:
«Je li se to neprijateljstvo prema ženama očitovalo tako drastično zapravo samo u srednjem vijeku, ili što se događalo dalje u povijesti?
Odgovor: U 17. stoljeću su «kršćanske» propovijedi bile prepune samo kleveta žena. Na primjer, o ženi je bavarski dvorski pisar, Egidius Albertinus, rekao da je «posve osobit instrument vraga», a augustinski pustinjak Igtnatius Ertl pita: «Što je gluplje u glavi i slabije u srcu od žene?»94
U pogledu svih ovih citata i prikaza ponetko će upitati: Zašto žene u katoličkoj crkvi zapravo odavno ne zahtijevaju da se papa ispriča svim ženama koje je njegova institucija stotinama godina gazila? Jedno Mea Culpa prema svim ženama odavno je u zakašnjenju. U svakom slučaju to bi moralo biti iskreno …
I u 18. stoljeću se nastavilo crkveno podcjenjivanje žena. Tada je jezičavi propovjednik Abraham a Santa Clara izvrijeđao ženu riječima «da je lijepo uređena žena hram izgrađen na kloaki. Tko će htjeti izmet štovati kao Boga?»95 A još su u ranome 19. stoljeću izašli spisi sa zloglasnom skolastičkom raspravom «Ima li žena dušu?».
Nakon ovih citata i znanstvenih mišljenja crkvenih učitelja uzmimo još jednom Bibliju, koja napokon još uvijek obvezno vrijedi kao prava riječ Božja. Što se u njoj još može pročitati o ženama? Nešto je već bilo prikazano. U Prvoj poslanici Timoteju piše: «Ne dopuštam ženi da poučava … jer najprije je bio stvoren Adam, onda Eva.» (1 Tim 2,12) Odgovarajuće tome u Prvoj poslanici Korinćanima stoji: «Budući da čovjek nije od žene, nego žena od čovjeka, i budući da čovjek nije stvoren radi žene, nego žena radi čovjeka.» (1 Kor 11, 8)
U Poslanici Timoteju piše također: «Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti.» (1 Tim 2,12) A u Prvoj poslanici Korinćanima: «Žene neka na sastancima šute! Njima se ne dopušta govoriti, već neka se pokoravaju kako im Zakon propisuje.» (1 Kor 14,34)
To što je u prošloj emisiji bilo citirano kao izjava pape Ivana Pavla II, orijentirano je dakle izravno na ova kobna mjesta u Bibliji. – Predočujmo si uvijek iznova: Ta Biblija za crkvu danas kao i prije vrijedi kao autentična riječ Božja.96 Dakle ona se nije distancirala od tih mjesta u tekstu koja preziru ženu, već svaki katolik do danas mora u njih vjerovati. Obvezatno!
Mnogi slušatelji i čitatelji možda misle: «Sve je to lanjski snijeg. Danas je ipak sasvim drukčije.» Nažalost nije tako! Taj stav nepromijenjen susrećemo i u 20. stoljeću, npr. u prijetnji isusovca Wilda koji obznanjuje: «Djevojke koje nose mini-haljine idu u pakao.»97 Papa Pio X. je 1910. objavio jedan dokument koji ženama zabranjuje pjevanje u crkvi i ženama zapovijeda da tiho sudjeluju u bogoslužju.
Idemo dalje u sadašnjost: Papa Ivan Pavao II. je obznanio da je isključenje žena iz svećeničke službe u skladu s Božjim planom za njegovu crkvu. Doslovce: «Poslanje žene je opstanak kao žena i majka. Zahvaljujemo vam herojske majke». Za papu Ivana Pavla II. uloga žene je dakle sasvim jasna: biti kod kuće za štednjakom i donositi djecu na svijet. Što će pomisliti za njegove riječi zahvale, neka svatko sam odluči.
Jedan je slušatelj svoje misli o temi «žena u crkvi» sažeo u sljedećim riječima: «Žene, spasite svoje živote! Istupite iz crkve!»
K ovome još pitanje jedne slušateljice:
«Ako je crkvi danas ozbiljno stalo do ravnopravnosti žene, zar ne bi onda ženama mogla dopustiti vršenje svećeničke službe?»
Odgovor: Čovjek si doduše ne može predstaviti da neka žena to bezuvjetno želi, ali ukoliko bi se to stvarno dogodilo, tada se milom ili silom mora prihvatiti odgovor crkve koji npr. kardinal Meisner iz Kölna formulira na sljedeći način: «U rimokatoličkoj crkvi žene neće biti zaređivane za svećenike sve dok ovaj svijet postoji.» Kaže se da onaj tko je za zaređivanje žena za svećenike, upravo više nije katolik. O tome bi osobito trebale razmisliti sve žene koje se još uvijek nadaju da će se crkva promijeniti, i da će jednom sve biti bolje. Upravo umrli nadbiskup Düba iz Fulde, je uostalom ljude koji zagovaraju zaređivanje žena za svećenike nazvao «katoličkim otpacima». Nakon svega rečenog, komentar je suvišan.
Odlomak iz knjige: Tko sjedi na Petrovoj stolici
Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavača:©Verlag DAS WORT GmbH
Max-Braun-Strasse 2,
97828 Marktheidenfeld, Deutschland
U Hrvatskoj izdaje:
UNIVERZALNI ŽIVOT
Zagreb, Brešćenskoga 4
Pripremio: Aris Kostadinov
Zainteresirani za istup iz Crkve mogu dobiti detaljne upute na: david.udruga7@gmail.com
DAVID 