Objavljujemo pismo jedne naše čitateljice. Činjenica je da ima toliko nasilja i diskriminacija nad ženama koja se svjesno prešućuju i guraju pod tepih. Zakonodavstvo je kozmetika i premazivanje očiju svima. Sve institucionalne zaštitne mehanizme – kao imamo, a u stvari ništa nemamo! Imamo vladavinu nasilja u kojem najviše stradava ženski rod.
Redakcija
Pozdrav! Javljam se povodom događanja koja smatram izrazitom diskriminacijom žena.
Zvala sam instituciju koja se bori protiv diskriminacije ali su mi rekli da pošaljem pritužbu u e-mail-u ali ja želim ostati anonimna. Naime tražim posao i to već godinu dana i skoro svaki puta kada dođem na razgovor za posao postavljaju mi se pitanja npr. evo baš prošli razgovor i to poznata firma je u pitanju…sjedili su muškarac i dvije žene i muškarac me pitao ” Koliko imate godina?”, drugo pitanje: “udata “i treće “imate li djece?” Svaki puta se osjećam neugodno kada mi takva pitanja postavljaju, u smislu kao da se moram pravdati jer sam žena, jer ako nisi udata, udat ćeš se ( nije dobro), a ako si udata i imaš djecu opet nije dobro (tražit ćeš bolovanja, odsustva sa posla), kako oni znaju što ću ja tražiti već unaprijed??? I kakva je to zaostalost kao da ne mogu imati djecu neudata. Ta su pitanja zabranjena i poslodavci ako ih tako možemo nazvati svejedno pitaju. Sam razgovor za jednu tako poznatu firmu je bio čudan…npr “ovdje ima puno žena pa su česte svađe” Moj prijedlog je: može li se barem preko medija upozoriti na taj problem i upozoriti poslodavce da više krenu poštovati žene i da se ophode prema nama sa poštovanjem kao ženama i da ne pitaju takva pitanja! Već u startu znam da imaju svoje uhljebe koje će zaposliti i još da trpim takva pitanja! Hvala Lp
DAVID 