BOŽJE PROROŠTVO

ŠTO JE PROROK?

Prorok je Božji instrument

Prorok je čovjek koji po Božjem nalogu govori ili piše ljudima ono što Bog preko njega hoće reći. Prorok je, dakle, Božji instrument, odnosno alat kojim Vječni djeluje. Zašto je prorok uopće potreban?

Objasnimo to još jednom u miru, detaljno: Bog je Duh i nema materijalno tijelo. Dakle, on nema ni govorne organe, pa prema tome ni glas kojim bi nam mogao govoriti na uho. Kad Bog hoće govoriti, služi se čovjekom čiji govorni organ koristi; On, dakle, govori preko tog čovjeka. Ono što se pritom čuje ne govori, dakle, čovjek, već Bog preko čovjeka.

Postojanje prorokâ općenito je priznato. Bez prorokâ ljudi o Bogu ne bi znali ništa. Proroka ima u svim religijama – u židovskoj, muslimanskoj i kršćanskoj. U kršćanskim crkvama se svijest o postojanju proroštva gotovo izgubila, premda je ono neosporno. To prevladavajuće mišljenje je evangelički župnik prof. dr. Hajo Petsch iz Würzburga izrazio na ovaj način: na pitanje: „Ima li danas još proroka?“ on odgovara: „Prorokâ, proročicâ danas? Iskreno rečeno: tu bih titulu najradije ograničio na ‚klasike‘, na one knjige u Bibliji koje sadrže izraelsku proročku predaju.“

Predaja upravo u toj crkvenoj Bibliji o Gospodu, Bogu kaže: … kao što je On govorio od davnine na usta proroka Svojih svetih. (lk 1,70) Ako je On govorio od davnine – zašto bi odjednom zašutio? U Bibliji nalazimo i izraz nadahnut od Boga. (2 Tim 3,16) Korištena je grčka sastavljenica theópneustos koja doslovce znači „nadahnut od Boga“.

Prorok je nadahnut za vrijeme objave koju izgovara; nadahnuće nastaje pod vodstvom nadljudskog duha. Ako je izvor tog duha Bog, rezultat je riječ Božja bilo da je iskazana ili zapisana. Bog može naložiti duhovnom biću da nadahne čovjeka, čija riječ tada ima isto značenje kao Božja riječ. Svima su nam poznati takvi primjeri. Svatko zna da je anđeo Gabrijel po Božjem nalogu došao Mariji i najavio rođenje Isusa. Ili u Ivanovom Otkrivenju anđeli, nebeska duhovna bića, govore Ivanu i nadahnjuju ga.

Prorok biva stalno pozivan. Poziv je od Boga. Budući da je taj poziv najčešće bio i jest vrlo osoban doživljaj, oduvijek je postojala nesigurnost u to da li je li proroka koji govori Bog zaista pozvao. Najveći problem su pritom uvijek imali teolozi, pismoznanci i farizeji – danas bi se reklo poznavatelji Biblije – koji sebi uzimaju pravo da poznaju Božju riječ, da je ispravno tumače i objavljuju. Oni svojataju pravo na objavljivanje Božje riječi.

Tome prigrabljenom monopolu teologa i bibličara su proroci koje bi poslao Bog vrlo često prigovarali. To je potvrđeno i u crkvenoj Bibliji. Uzmimo samo kao primjer priznatog proroka Jeremiju. On je još prije 2600 godina izrekao rečenice koje su predajom sačuvane u crkvenoj Bibliji:

„… Svećenici postupaju po vlastitom nauku…jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom … Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku jer su prezreli riječ Jahvinu. A njihova mudrost – što im koristi! Sami sebe varate lažnim riječima. Kako možete tvrditi da ste mudri ako možda poznajete zakone nebeske, pošto ih je u laž pretvorila lažljiva pisaljka pisara?“

Ovih nekoliko rečenica opisuje osnovni problem. Bog prekorava samozvane pismoznance i „mudrace“, a oni reagiraju tako da tvrde da prorok nije od Boga. Ljudi iz naroda moraju sami stvoriti vlastitu sliku, tako je uvijek bilo, i upitati se: „Kome da sada vjerujemo?“ Tu zadaću mora svatko preuzeti sam.

Tako je i u naše vrijeme. Bog je ponovo pozvao proroka, u ovome slučaju proročicu, i već 35 godina govori preko nje. To se događalo u svim vremenima. Bog prekorava teologe, a teolozi se brane i tvrde da to što prorok govori nije od Boga. – Dragi čitatelji, nitko osim vas ne može preuzeti odluku o tome hoćete li vjerovati teolozima ili proročici.

Još jednom ćemo se pobliže posvetiti proročkoj riječi. Bog nikada ne govori samo jednoj izabranoj grupi ljudi. Njegova je riječ uvijek upućena svim ljudima, svejedno iz koje kulture čovjek potječe ili koje se religije čovjek osjeća pripadnikom. Bog nema religije, niti je prorok ikada osnovao crkvu.

Većina ljudi ne zna ništa o prorocima

Premda je Bog u svim vremenima govorio kroz usta proroka i tako se ljudima obznanjivao, upućivao ih, opominjao, tješio i vodio – dakle bio sa svojom djecom – u naše vrijeme mnogi više ništa ne znaju o toj blizini Boga koji govori; proročka riječ gotovo više nema mjesta u ovozemaljskome, materijalističkom mišljenju i življenju.

„Ovo je Moja riječ“ je knjiga čiji sadržaj dolazi neposredno iz praizvora Boga: Krist, Otkupitelj svih ljudi i duša, objavljuje se preko proročke riječi čovjeka Gabriele – preko naše sestre, Božje proročice i izaslanice u ovoj moćnoj prekretnici vremena.

Bog je govorio ljudima u Starom zavjetu. Obraćao se ljudima u Svojem «Ja Jesam» – kroz usta proroka. Mojsije, Izaija, Ilija, Jeremija, Daniel, Job zovu se neki od najpoznatijih.

Najveći od svih proroka je bio Isus iz Nazareta, inkarnirani sin Božji. I u sljedeća dva tisućljeća u kršćanstvu su se uvijek iznova pojavljivali Božji proroci. U njihovim ljudskim tijelima su bila utjelovljena svijetla nebeska bića koja su u sebi nosila nalog da budu Božji glasnogovornici.

Široko rasprostranjeno mišljenje da je Isus bio posljednji Božji prorok opovrgava već i sama crkvena Biblija. Ivanovo Otkrivenje, posljednja knjiga Biblije koju su crkve priznale, napisana je tek 100. godine poslije Krista. Sam Isus se još za života pobrinuo da se i poslije Njegove smrti može govoriti proročki.

U Ivanovom evanđelju piše: „Ja sam im predao Tvoju riječ. Posveti ih istinom! Tvoja je riječ istina! Kao što si Ti Mene poslao u svijet, i Ja njih šaljem u svijet. Ja sam im predao slavu koju si Ti Meni dao.“

Što to znači nego da Isus moli Oca da blagoslovi Njegove apostole i opremi ih riječju istine koja je i riječ mudrosti, proročkom riječju? Zbog toga Petar kasnije može reći: „Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo …“ A Pavao je oštro opominjao da valja paziti na proročku riječ i voditi brigu o tome da proroci mogu govoriti. To jasno pokazuje što je Isus htio za života i što se misli navedenim odlomkom iz Ivanovog evanđelja.

Točno tako danas govori i Duh Krista Božjeg preko Svoje proročice:

Tko ispunjava riječ Božju, taj je živi izvor i struja unutarnjeg spasa koja struji svim stvorovima i sve prožima; jer Bog je sveprožimajuća snaga. Tko, dakle, živi u Bogu, taj zrači to što mu Bog daruje: ljubav, mudrost i snagu, struju za sve i svakoga. Na isti taj način bi Božju riječ trebalo donijeti svim ljudima.

Sadržaj istog značenja nalazimo i u Bibliji. Petar je rekao: „Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo; a vi činite dobro što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.“ (2. Petr 1,19) A dalje, na drugome mjestu piše: „Ja Sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.“ (Otkr 22,16) Krist se opisuje kao „sjajna zvijezda Danica“. Dakle, Proročku riječ čuvamo sve dok Krist sam ne zasja u srcima ljudi. Tada im više nisu potrebni proroci jer Ga sami čuju u svojim srcima. To je neosporno prema Bibliji, a i prema sadašnjem božanskom učenju preko Gabriele.

Najveću nepriliku cijeloga kršćanstva predstavlja to što je proročka struja, koja je u prakršćanstvu obilno tekla, bila prekinuta i zaustavljena, to što Krist više nije smio govoriti u crkvama jer su od određenog trenutka govorili samo svećenici. Tko ju je prekinuo? Teolozi i bibličari, prirodni neprijatelji prorokâ, kao što smo već čuli kod Jeremije.

Opet jedna slika zorno prikazuje bit stvari: prorok je poput trube u koju puše Bog, vječni Duh. Božji jezik svjetlosti se u Božjem instrumentu, čovjeku, pretvara u njegov materinji jezik da bi ljudi mogli slušati i razumjeti vječnu istinu, Boga. Istinski Božji proroci za vrijeme govora Božjeg duha ostaju pri budnoj svijesti. Isus iz Nazareta, najveći prorok, i u tom je pogledu primjer. Bog, Vječni je preko Njega, kao i preko svih pravih proroka, govorio pri budnoj svijesti i u Starome zavjetu i poslije Isusa. Čovjek pada u trans samo kada prima onostrane snage koje nisu neposredno Božje zračenje. To kod pravih Božjih proroka nije slučaj.

Duša proroka se za buduću zadaću u ljudskom tijelu priprema dugo, često i kroz više inkarnacija. Bog napokon u određenom trenutku podsjeća čovjeka na nalog koji leži u duši; to je takozvani poziv.

Put Božjeg proroka je mukotrpan. On je u apsolutnoj obvezi prema Bogu i ima izgovoriti to što mu Bog preda. Ozbiljne i opominjuće Božje riječi koje pozivaju na obraćenje ljudima ovog svijeta su stalno neugodne, zbog čega su proroci u pravilu morali pretrpjeti porugu, podsmijeh, klevetu, progon, a često i smrt.

Ima dvije kategorije proroka: proroci navjestitelji – općenito nazvani «proroci» – i proroci učitelji. Preko proroka navjestitelja Bog je davao i daje čovječanstvu duhovno znanje i osnovne zakonitosti potrebne ljudima kako bi svoj život usmjerili na božansko i korak po korak počeli zakonito živjeti. Prorok je opominjao i opominje ljude da ispunjavaju ono što je Božja volja. Proroci navjestitelji ljudima dozivaju u svijest da su božja djeca; oni im približavaju Njegovu ljubav i mudrost i pokazuju put k Njemu.

Nasuprot tome, preko prorokâ učiteljâ, koji pretežno nastupaju u velikim prekretnicama, vječni Duh u svijesti ljudi ne utvrđuje samo ono duhovno dobro koje je bilo već prije objavljeno već daje razvojne i više zakonitosti kao i aspekte svetoga Prazakona. Prorok učitelj donosi, dakle, podrobno Božje zakone i tumači ih. Preko njega Božji duh uči ljude Unutarnjemi putu „kako bi se zvijezda Danica opet pomolila u njihovim srcima“; On, dakle, uči poučava putu povratka u vječnu domovinu odakle je svaka duša nekada izašla. Preko proroka učitelja Bog stalno poučava o, između ostalog, dotada nepoznatom. Prorok učitelj, dakle, najprije mora sam u sebi obraditi, razviti i ostvariti sve ono što Bog, Gospodin želi preko njega poučavati. On sam mora proći put da bi mogao razumjeti ljude i pokazati im pravi put.

Zbog činjenice da je Gabriele trebala i treba djelovati za Boga i kao izaslanica, njen se djelokrug znatno proširio. Što to znači? Budući da je njena pretežno očišćena duša, duhovno biće u njoj, u neposrednoj vezi s izvorom BOGOM, ona svakom čovjeku u svim stvarima svakodnevnog života može dati savjet i pomoć. Ona može objasniti kako se vječni nebeski zakoni – za nas Deset zapovijedi i Govor na Gori – mogu ostvarivati u svakodnevnom i u profesionalnom životu.

Vječna istina sada iz bezbrojnih faseta zrači u ovaj svijet. Mnogim naraštajima Vječni je iz vječne istine, koja je On, uvijek davao samo one fasete vječne istine koje su ljudi koji teže Bogu mogli razumjeti i u skladu s njima živjeti. Tako je preko Mojsija dao odgovarajuće fasete istine za tadašnje naraštaje, Deset zapovijedi. Krist u Isusu je iz istine dao obilje. No samo su Ga neki mogli razumjeti. On se oslanjao na Deset zapovijedi, protumačio ih je i naučavao Govor na Gori. Sada [1989.] je vrijeme kada se objavljuju sve fasete istine. I to je bilo najavljeno u Bibliji: „Ali kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće.“

U „Ovo je Moja riječ“ Krist kaže: 

„Vječna istina proširit će se sada čitavim svijetom, a sve neistinito past će u vatru kako bi punoća, čitava istina izašla na vidjelo. Božansku Mudrost sam izabrao kao duhovnu Pramajku Kraljevstva mira Isusa Krista. Ženska zraka, seraf Božje mudrosti, danas je utjelovljena i djeluje za Vječnoga i za Mene kao Božja proročica i izaslanica. Preko nje smo Vječni i Ja, Krist govorili i govorimo u ovom svijetu i svim voljnim ljudima iznosimo čitavu istinu – koliko je to moguće izraziti riječima.

Preko Božje proročice i izaslanice duše i ljudi u objavljenoj riječi od Mene, Krista primaju čitavu istinu. Utjelovljeni dio zrake božanske Mudrosti poučava vječne zakone u njihovim potankostima i svima koji su dobre volje pokazuje na koji ih se način može ispuniti u svijetu.

Vrijeme je došlo. Svijet se približava dvije-tisućitoj godini. Ja pripremam Svoj dolazak kao Krist s Mojim odabranim Božjim narodom, s kojim smo Vječni i Ja, Krist, u svemirskoj snazi, Bogu sklopili posljednji zavjet. Samo će one duše i oni ljudi koji poznaju cijeli istinu i ispunjavaju je stajati Meni s desna.“

Odlomak iz knjige: DJELOVANJE KRISTA BOŽJEG I BOŽANSKE MUDROSTI

Autori: Alfred Schulte i Dieter Potzel

Priredila: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s