Danko Horvat ? Sto je to dusa? Molim definiciju, imaju li je ljudi i gdje je smjestena?¿?

Putem facebooka na postavljeno pitanje uspjeli smo dobiti objašnjenje putem naše dopisnice Ane Jurić!

ŠTO JE DUŠA?

Slikovni rezultat za Cartoon zum Thema - Seele

Turnen für die Seele. Vektor – Vektor Illustration

Duša je opterećeno eterično ( nježna, nedokučiva, nematerijalna tvorevina / definicija pojma iz Wikipedije) tijelo nekoć čistog duhovnog bića. Ona ima tzv. omote duše koje se sastoje iz zasjenjenja koja su se oblikovala kao posljedica protuzakonitih osjećaja, mišljenja, govora i djelovanja. Duša se nalazi u blizini moždanog privjeska svakog čovjeka.


Duša se čisti za vrijeme svojih inkarnacija u jednom ljudskom tijelu, u vremenu i prostoru preko samospoznaje pomoću božanske Kristove snage (= otkupiteljska iskra). Nakon napuštanja fizičkog tijela ona odlazi u područja duša (=pala područja) koja odgovaraju njenom duhovnom razvoju tj. vrsti i stupnju njenog opterećenja, njenog zasjenjenja.

Čisto duhovno biće tj. neopterečeno eterično tijelo s tzv. jezgrom bića ili božanskom iskrom u svojoj nutrini – naše stvarno biće živi vječno. Preko Krista – otkupiteljskog čina omogućeno je da se svaka duša očisti i da se kao čisto duhovno biće opet vrati natrag u nebeske svjetove.

OMOTI DUŠE: Omoti duše oblikovali su se kad su nekad čista duhovna bića padala u uvijek dublje vibracione zone izvan neba. Sedam nematerijalnih omota duše jesu nisko vibrirajuća zasjenjenja  čistog duhovnog bića. U njima su registrirani još neokajani prijestupi božanskog zakona kao rezonance, kao dug (karma). Ali ovdje također počivaju otplačeni uzroci kao iskustvo i sjećanje. Za vrijeme inkarnacije omoti duše se uvlače u ljudsko tijelo i iz njih se razvijaju centri svijesti, koji su energetski povezujući centri između duše i čovjeka.

ČESTICE DUŠE: Kao što se čovjekovo tijelo sastoji iz stanica tako se i čisto duhovno tijelo (=eterično tijelo) sastoji od čestica. Struktura duše može se usporediti sa ljuskama “(prhut, krljušt) ribe koje leže jedna iznad druge.

Ako su čestice duhovnog tijela zasjenjene tad nisu ni duhovni atomi u česticama egzaktno usmjereni na izvor životne snage, na božansku jezgru bića u nutrini duše. Stoga u ovim zonama duše ne može slobodno i nezaustavno teći duhovna snaga (eter) , života. Životom po božanskim zakonima duhovni atomi  se postepeno opet usmjeravaju na jezgru bića, na Prasnagu. Sveduh tad umnoženio prozračuje dušu i čovjeka što vodi proširenju svijesti i razgradnji omota duše. 

Tekst iz prikaza: Religiozno – duhovni pojmovi

Iz knjige Unutarnji put – Stupanj reda


ZNAČENJE INKARNACIJE ZA DUŠU – MUKE I PATNJE PRIJE I POSLIJE ROĐENJA

Ono što nije vidljivo u materiji, to mnogi ljudi odbijaju kao isprazno, 

no ipak prije jedne inkarnacije ili pred začećem jednog djeteta zbivaju se 

kozmički procesi koje čovjek ne može shvatiti jer se njegova osjetila odnose 

na vidljivo i rijetko registriraju ono što se odvija iza kulise ljudskog Ja – što 

je već u pokretu, prije nego što čovjek misli ili prije nego se na primjer, 

začinje dijete. 

Razjasnimo si dakle: Kad jedna duša ide u utjelovljenje, tad ona još 

prije začeća prihvati mnogo toga: sve te pripreme u onostranom, svoje 

usmjerenje na put u inkarnaciju, čekanje do začeća – dakle da se sačini 

magnet – a onda razvojni hod po životnom putu, preko određenih 

konstelacija zviježđa na Zemlju, u inkarnaciju.

Čim se duša utjelovi, tad ponovno počinje – za nju možda po deseti, po 

dvadeseti, po stoti, po tisućiti puta – akcija da pokrene svoje prihvaćeno 

ljudsko tijelo. Uvijek iznova događa se jedno te isto. Uvijek iznova duša 

mora za ovu Zemlju pripremiti svoj tjelesni omotač, malo vozilo.

Ona mora naučiti vladati svojim ljudskim tijelom. To se događa sasvim 

postupno i s mnogim trzajima. Ona mora opet svoje tijelo – prvo mozak – 

iznova programirati. Ona treba dakle opet – možda po stoti puta – životne 

programe da bi mogla opstati kao čovjek na ovoj Zemlji. Ona je možda po 

stoti, po dvjestoti put upućena na roditelje, djeda i baku, rođake, koji joj 

pomažu pohraniti u novi mozak temeljne programe: govorenje, pipanje, 

sjedenje, hodanje i još mnogo toga. Kasnije na dijete djeluje – možda po 

dvjestoti puta – ponovno okolina. Sa svojim slikama, nazorima i činjenicama 

ova premješta dušu djeteta u drugo razdoblje da bi sad pohranila ono što 

novi čovjek treba za život na Zemlji u ovom razdoblju.

Posvete li roditelji dovoljno pažnje svom djetetu, tad zapažaju kako 

mukotrpno duša njihovog djeteta uči vladati svojim vozilom, fizičkim 

tijelom i koliko je dugo čovjeku potrebno dok se prvi programi za ovaj novi 

zemaljski opstanak ne uvriježe – već samo dok se ne programiraju prve riječi 

djeteta, najčešće “majka” ili “otac”. Slovo za slovom, glas za glasom, tvore 

se riječi u mozgu. Prvi znaci za to da se stvara program često su samo 

pojedini glasovi iz kojih se tada sasvim postupno formuliraju riječi.To je 

često samo “ta” ili “ma”. Traje dugo dok dijete bude bilo u stanju izgovarati 

riječi.

Čim dijete razvije neke programe, na primjer “otac”, “majka”, tad su i ti 

programi, te riječi, u djetetu postali slikom. Onako kako se riječ – jednaka 

slici – stvara u mozgu čovjeka, registrira se i u materijalnim zviježđima. S 

tim programima dijete tada komunicira, na njima ono gradi dalje i radi 

daljnje programe za svoj zemaljski opstanak. Već gukanje djeteta pokazuje 

da u njemu nastaju slikovni programi koji se istodobno izgrađuju i u 

zviježđima. Gukanje već pokazuje i registriranje u zviježđima, jer ne postoji 

kretanje niti ton bez komunikacije.

Vidimo dakle što znači inkarnacija, kakve muke i patnje su potrebne –

još prije začeća, onda za vrijeme nastajanja djeteta u majčinom tijelu i zatim 

počev od rođenja. I to sve biva eventualno zbrisano jednim zahvatom ili s 

nekoliko tableta!

Duša mora uvažavati genmaterijal svog novog tijela, da bi te nasljedne 

osobine, koje odgovaraju njegom energetskom potencijalu koji je donijela 

sobom, aktivirala onoliko koliko su potrebni čovjeku tijekom njegovih 

stupnjeva zrelosti. Neke čestice gena majke i oca sadržane su i u nasljednom 

materijalu djeteta; jer dušu djeteta privukli su roditelji jednakotitrajućim 

programima da bi u obitelji očistili ono što ih zajedno povezuje.

Duša u novom zemaljskom opstanku mora aktivirati i pet osjetila svoga 

tijela, da bi mogla na pravi način upravljati vozilom čovjek. Aktiviranjem 

pet osjetila, koje se opet događa (dešava) preko genmaterijala, nastaju 

daljnji slikovni programi, koje geni djeteta prihvaćavaju kao nove programe, 

a duša, kao zračeći potencijal. Mnoge poteškoće učenja, uspravljanja, 

sjedenja, stajanja i hodanja u zemaljskom tijelu duša unaprijed prihvaća.

Ono što malo dijete želi kamo želi ići i slično – to mora duša iznova  

razviti u ljudskom (čovječjem) tijelu. Stoga je za malo dijete odlučujuće što 

govore majka, otac, djed i baka, rođaci i znanci i što polažu u svoje riječi. 

Senzibilna duša u novom zemaljskom tijelu veoma je budna te shvaća i 

misaoni svijet ljudi koji okružuju dijete.

Mnoge utiske – sve što prilazi djetetu – također i slike misli oca, majke, 

djeda i bake, rođaka itd – duša registrira. to što ona opaža u mnogim 

slučajevima kao pohrana ulazi u mozak malog čovječjeg djeteta, u njegovu 

dušu i u zviježđa. Iz toga opet, proizlaze prve životne slike, prvi utisci duše 

u njenom novom tijelu.

Majka, otac, djed i baka i rođaci polažu dakle sliku svoje spoznaje u 

svijet djeteta. Što za roditelje, djeda i baku, i rođake znače riječi “otac”, 

“majka”, “sunce”, “cvijet” itd, kakav je dakle njihov odnos prema ovim 

pojmovima o kojima su odrasli sebi stvorili sliku, odgovarajuće tome 

nastaju i slike i njihovo značenje u mozgu djeteta, u duši i u zviježđu. 

Riječima koje je dijete naučilo – “otac” ili “tata”, “majka” ili “mama”, 

“baka”, “deda”, “teta”, “ujo” – ono uspostavlja svijesno kontakt sa svojim 

ocem, sa svojom majkom, sa svojim djedom i bakom, sa svojim rođacima i 

znancima. Dijete vidi svoje roditelje onako kako se oni ponašaju prema 

njemu – ono prima riječi i slike, pri čemu je u slikama ponašanje ljudi oko 

djeteta. Iz toga nastaju postupno prvi programi a tijekom vremena daljnji 

programi. Tako se sasvim postupno programiraju mozak, duša i zviježđa.

Odlomak iz knjige: Božje knjigovodstvo/Mikrokozmos u makrokozmosu
Oba teksta objavljena preko proročice našeg vremena – Gabriele

Priredila: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s