Tekst iz Biblije
26. I kad su silazili s gore, zapovjedi im Isus riječima: „O ovoj pojavi ne trebate nikomu govoriti dok Sin čovječji ponovno ne uskrsne od mrtvih.“
27. A Njegovi Ga učenici upitaše: „Zašto onda pismoznanci kažu da prvo mora Ilija doći?“ Isus im odgovori: „Ilija treba doista prije doći i sve obnoviti.
28. Ali Ja vam kažem: Ilija je već došao, a oni ga nisu prepoznali, nego su mu učinili što su htjeli. Isto tako će morati i Sin čovječji trpjeti od njih.“ Tada su učenici shvatili da im je On govorio o Ivanu Krstitelju. (Pogl. 46, 26-28)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:
U svim epohama istinski proroci navješćivali su velika duhovna bića, Božje glasnike svjetla u zemaljskoj odjeći, a ljudi su ih čekali. Međutim, sve dok su istinski navjestitelji, proroci, bili među njima, nisu bili prepoznati, nego sumnjičeni, diskriminirani, proganjani čak i ubijani. Ljudi nisu vjerovali njihovoj poruci jer su proroci bili ljudi među ljudima, premda s visokom, božanskom sviješću, koju svijetu okrenuti nije mogao ni vidjeti ni shvatiti. Tek kada ti veliki Božji navjestitelji nisu više bili na životu, njihove su riječi ponovno oživljavale u ponekom uhu. Tek tada, nakon njihove diskriminacije, progona i nakon njihove smrti, bili su priznati kao istinski proroci i navjestitelji Božji i ušli su u povijest čovječanstva.
Kad su onda naviještena velika duhovna bića u zemaljskoj odjeći, koja su bila očekivana od naroda, nastupila pred ljude, također nisu prepoznata, nego su isto tako prezirana, izrugivana ili čak ubijana. Kad više nisu bila na životu, tada su ih se sjetili i govorili o njima kao istinskim prorocima i velikim bićima iz Boga u zemaljskoj odjeći. Zato što čovjek vidi samo čovjeka, vanjštinu, i čuje samo riječi čovjeka, a ne trudi se shvatiti i smisao riječi, ljudska je masa smatrala sva velika duhovna bića u zemaljskoj odjeći buntovnicima, varalicama, lažnim prorocima ili učiteljima, koji su se htjeli samo isticati, i vikala je u prenesenom smislu: raspnite ih!
Tako ljudi nisu prepoznali ni Ivana – u kojem nije bio Ilija, nego je bio ozračen Ilijinim duhom – ni svojeg Spasitelja, kao ni pravedne proroke i prosvijetljene muževe i žene. Tek kada velika duhovna bića više nisu bila među njima kao ljudi, mnoga su bila prepoznata i slavljena riječima. Ljudi su preuzeli riječi ponekoga i u knjigu institucija, koju nazivaju Biblijom. Međutim, ostvarenje onoga što su poučavala velika duhovna bića čekalo je i još uvijek čeka; jer do dana današnjeg [1989.] mnogi su zaboravili živjeti ono što su čovječanstvu donijeli svjetlosni glasnici Neba: zakone nesebične ljubavi.
Što znači slava ako ljudi ne ispunjavaju ono što su navijestili oni koje slave? Božanske duše u zemaljskoj odjeći, istinski proroci, velika duhovna bića, vratila su se natrag u Božje kraljevstvo i dobila plaću od Boga. Što to koristi čovječanstvu da se oni slave u knjizi u kojoj je napisano o njihovoj veličini i u kojoj su zapisana njihova navještenja – ako ona međutim jedva nalaze odjeka kod ljudi, dakle jedva se ozbiljno uzimaju i ostvaruju?
Odlomak iz knjige: Ovo je moja riječ, A i Ω Isusovo evanđelje, Kristova objava koju svijet ne poznaje
Objavljeno preko proročice današnjeg vremena – Gabriele
Pripremila Ana Jurić
DAVID 