Katolička i neke druge crkve proglašavaju sami između sebe blaženike i svece. Isus je blaženstva namijenio svima, a ne samo ponekim ljudima i On nikada nikoga nije proglasio blaženim.
On je poticao ljude rekavši: Ljudi ne bi trebali samo vjerovati – svatko može sam stjecati duhovna iskustva. Svatko može učiniti korake kako bi postupno sam osjetio što znači postizati blaženstvo. On je rekao “Ti trebaš”, a ne “Ti moraš”!
Crkveni ljudi su Božje učenje preokrenuli opet u svoju korist. Projicirajući kako samo oni mogu postati ili odrediti tko će postati blaženik, a vjernicima je data ta “milost” da slave, zazivaju i klanjaju se, tim od njih, stvorenim blaženicima.
Isus Krist je rekao: Samo je jedan Svet – Otac na nebu – i samo Njega treba obožavati, klanjati mu se i slaviti Ga”!
Crkveni su poglavari svu čast prigrabili sebi podučavajući ljude da se samo preko njih može doći do boga, a to znači da se prvo njima treba klanjati, prvo njih slaviti i obožavati. Koliko im je veliko licemjerstvo, besramnost i pohlepa za vlašću i ugledom najbolje govori činjenica da među sobom proglašavaju svog zemaljskoga “svetog oca”, znači zemaljskog od ljudi obožavanog boga .
Njihovo učenje u sebi ima za njih važnu premisu: “uvijek – prvo mi”!
i to učenje je u čitavom njihovom djelovanju – praksi – posvuda prisutno i vidljivo! Bog se uvijek usput spominje i to kao projekcija njihovog crkvenog boga koji s istinskim Bogom nema ništa.
Da bi zasjenili Boga pred narodom izgradili su i izgrađuju pompezne crkve – stanuju u otmjenim zdanjima i odajama i oblače se kao kraljevi – sve kako bi u vanjštini impresionirali svoje vjernike i svijet.
Kakve su im gozbe dok narod gladuje najbolje se vidi na njihovim podbradcima i trbusima – narodna izreka kaže: “žive kao bogovi”.
I teško je običnom smrtniku da to sve vidi, prepozna, a kamo li da shvati i povjeruje!
Zar to nije zločin prema nedužnim ljudima koji su stoljetne žrtve teološke zavjere.
Ana Jurić
DAVID 