Nastavak 5: Katastrofe – Korjenite promjene Zemlje – Umiranje – Bog je upozorio na vrijeme

Mora

Nisu samo događaji oko Aralskog jezera ekološka katastrofa koju su ljudi izazvali. Kao što znamo, sve su katastrofe samo posljedice uzroka koji su ljudi posijali. U našem vremenu one se pokazuju kod svih elementarnih snaga. U zraku, preko sve većeg broja oluja, preko pojačanoga Sunčevog zračenja zbog probušene atmosfere, a u zemlji preko suše. I element voda dovodi do posljedice čovjekovih uzroka. One se ne pokazuju samo preko povećanja morske razine, preko katastrofalnih plima i poplava, kao što smo pročitali u poglavlju o klimatskim promjenama, nego i preko onečišćenja mora.

Godine 1984. Krist je ljudima rekao:

«Srce Zemlje, mora, onečišćena su nuklearnom snagom i ostalim onečišćenjima. Rijeke i mora su zaprljani. Nuklearni otpad se unosi u Zemlju i u mora. Što se događa? Mora se sve više i više zagrijavaju, podzemni izvori vode su onečišćeni; živa i olovo pojačano zrače iz Zemlje i mora kuhaju. Polarne kape se tope, kružni tok Zemlje je onečišćen i isto tako se zagrijava …»

Većina ljudi malo zna o onečišćenju mora nuklearnom snagom. S razlogom se o tome skoro i ne piše niti govori. Ovdje ćete naći neke činjenice koje pojašnjavaju razmjere nuklearnog onečišćenja:

Prema izvještaju Internacionalne agencije za atomsku energiju (IAEA) na dnu mora leži atomski otpad s aktivnošću od 85 bilijardi Bequerela. To je otprilike onoliko koliko je bilo ozračenje cezijem i stroncijem u Černobilskoj katastrofi. Samo u Atlantiku leži oko 250.000 bačava na dubini od 65 do 4750 metara; najčešće se radi o niskoradioaktivnim i srednjeradioaktivnim otpacima, katkad i o kompletnim atomskim reaktorima. Potapanje radioaktivnog otpada u oceane je, kao što je poznato, od 1993. službeno obustavljeno, ali postrojenja za preradu radioaktivnog otpada, npr. Sellafield u Engleskoj i La Hague u Francuskoj, zagađuju mora kao i prije. Napokon, to su pokazali rezultati mjerenja Greenpeacea 2000. godine.

Kao što je poznato u eri hladnog rata postojala je prava utrka supersila u nuklearnom naoružanju. Pola stoljeća proizvodnje oružja u Sjedinjenim državama za sobom je ostavilo desetine milijuna kubičnih metara dugovječnog nuklearnog otpada.

Izračunato je da će planirana djelomična sanacija trajati 75 godina i koštati između 100 milijardi i 1 bilijuna US-dolara – najskuplji program sanacije okoline u povijesti. Još su gora oštećenja okoline u prijašnjem Sovjetskom savezu. Područje gornjeg toka Oba u zapadnom Sibiru je regija s najjačom radioaktivnošću na čitavoj Zemlji. Tamo je nakupljeno 26 tona plutonija. Od 1958. tekući otpaci su deponirani u Karakaško jezero. Za vrijeme suše 1967. godine jezero se osušilo i radioaktivna prašina s 3000 puta većom radioaktivnošću od atomske bombe nad Hirošimom, raširila se nad područje veličine Belgije. Svatko tko je osamdesetih godina jedan sat stajao na obali Karakaškog jezera primio je smrtonosnu dozu zračenja od 6 Sieverta/sat. Bivši predsjednik odjela za nuklearnu sigurnost SSSR-a situaciju je usporedio sa 100 Černobila.

Međutim mora se ne onečišćuju samo nuklearnom energijom. Godine 1984. Krist je govorio i o ostalim onečišćenjima mora. Kakve posljedice one imaju, možemo pročitati i u velikome božanskom djelu objave Ovo je Moja riječ (hrv. izd. str. 520) u kojem je Krist već 1989. pojasnio:

«Zbog onečišćenja rijeka, jezera i mora kao i Zemljine atmosfere izumiru mnoge životinjske i biljne vrste – u vodi, u zraku i na Zemlji.»

Znanost je do danas utvrdila sljedeće:

Od 1990. broj zona smrti u oceanima se udvostručio na 150. Krivac za odumiranje flore i faune je prije svega dušik koji sadrže umjetna gnojiva. U današnjem vremenu svake godine u svjetska mora dospijeva 160 milijuna tona dušika. Kada umjetno gnojivo preko rijeka dospije u more, dolazi do eksplozivnog razmnožavanja algi koje vodi oduzimaju kisik, zbog čega odumire većina živih bića. Relativno velike zone smrti nalaze se u Baltičkom moru, Jadranu, Crnome moru, Meksičkom zaljevu i na američkoj obali. Polazište UN-programa za zaštitu okoline je da će osiromašenje mora kisikom postati glavni problem u 21. stoljeću.

Godišnje se širom svijeta proizvede 400 milijuna tona kemikalija koje se puste u promet u industriji, poljoprivredi i privatnim korisnicima. Dio toga neizbježno dospije u podzemnu vodu i u rijeke. Važan uzrok onečišćenja vode su antibiotici što se koriste u masovnom uzgoju životinja. Samo u EU-u je 1999. godine u tovu životinjama dano 3900 tona antibiotika, a 786 tona je upotrijebljeno za povećanje produktivnosti. Ostaci antibiotika dospijevaju na polja s gnojevkom i poniru u podzemnu vodu.

Od 100.000 kemikalija i 600 pesticida koji se danas upotrebljavaju, samo je oko 25% eko-toksikološki ispitano. Prema tome za većinu kemikalija nije poznato kako kronične koncentracije utječu na živa bića.

Posljednjih godina se u vodi u sve većoj mjeri otkrivaju hormonski aktivne tvari, takozvani «endokrini disruptori». U međuvremenu je dokazano 70 tvari koje posve sigurno imaju štetno djelovanje na spolni hormonski sustav i na štitnjaču. K tome dolazi još 75 tvari koje su vjerojatno hormonski aktivne. Većina od tih 145 tvari je aktivna poput estrogena. Zbog toga kod životinja i kod ljudi može doći do smetnji u sposobnosti razmnožavanja. Osobito se u zastrašujućoj mjeri smanjuju amfibijske vrste širom svijeta. Kod mnogih je ribljih vrsta širom svijeta dokazano poprimanje ženskih osobina kad dođu u dodir s otpadnim vodama iz pročistača. Razornost hormonski aktivnih tvari sastoji se u tome što se njihov učinak zbraja. Koncentracija pojedine tvari može biti potpuno ispod praga djelovanja; međutim ako se nakupi više tih supstanci, rezultat je znatan hormonski učinak.

Morski puževi iz obalnih voda širom svijeta pokazuju tipične pojave poprimanja muških osobina koje se mogu pripisati tributil-kositrenim spojevima (TBT). TBT je sastavni dio podvodnih premaza boje brodova; ti premazi boje sprečavaju rast algi na trupovima brodova.

Ovo su bile neke činjenice o onečišćenju vode i njegovim posljedicama. Jedna od posljedica je, kao što smo vidjeli, izumiranje vrsta, ali to ne vrijedi samo za životinje u vodi nego i za mnoge druge životinjske i biljne vrste.

Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavača:

©Verlag DAS WORT Max-Braun-Str. 2, 97828 Marktheidenfeld, Deutschland

Slijedi nastavak 6: Izumiranje vrsta

Priredila: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s