Poruga «apostoli kraja svijeta». Danas se teolozi više ne rugaju
Prosječan uragan dnevno donese oko 20 milijardi tona kiše. Na nekim mjestima za jedan do dva dana izlije se 2000 litara po kvadratnom metru. To odgovara otprilike količini oborina koja u Srednjoj Europi padne u tri do četiri godine. Uragani mogu stvoriti valove visine do 18 metara koji opustoše čitava obalna područja. Uragan oslabi odmah čim dođe nad kopno zato jer mu tada nedostaje opskrba toplom vodenom parom. Zbog globalnog zatopljenja vjerojatno će se ubuduće povećati jačina uragana. Morska područja nad kojima se uragan može stvoriti proširila su se u zadnjih 20 godina za više od 15%. Osim toga smatra se da će se zbog sve većeg zagrijavanja mora sezona uragana produžiti za nekoliko tjedana.
Crkve su brzo primijetile da je učenje Duha Božjeg preko Gabriele, proročice i izaslanice Božje, isto tako revolucionarno kao što su bile riječi Isusa iz Nazareta prije 2000 godina. Božje učenje je genijalno i jasno i tako jednostavno u svojoj logici da za njega nije potreban posrednik.
Prakršćanstvo nema svećenike. Ono se ne oslanja ni na jednog čovjeka, već jedino na Isusa, Krista, velikog duha beskonačnosti, Koji stanuje u svakome od nas. Nijedan čovjek ne može drugog čovjeka voditi Bogu, našem Ocu, već isključivo Krist. Put Bogu je Unutarnji put, jer Bog ne stanuje u hramovima od kamena; svaki Ga čovjek može iskusiti jedino u samome sebi. Za taj put nisu potrebni svećenici, ekselencije, eminencije, župnici i bilo kako se zvali, ali postoji jedan vodič, to je Gabriele, Božja proročica i izaslanica. Ona je uzor ljudima, ali tim putom može ići samo svaki čovjek sam.
Ta činjenica je za moćne institucije crkve velika opasnost. Zbog toga su one poslale svoje opunomoćenike za klevete da s proročicom za sadašnje vrijeme čine ono što su činili sa svim prosvijetljenim muškarcima i ženama.
Krist je 1980. godine rekao:
«Kao što sam na početku Svoje riječi rekao: Duh je uvijek iznova pokušavao čovječanstvu objaviti sveobuhvatne istine Nebesa. Čovječanstvo je međutim ušutkavalo Duha zagovarajući proganjanje i ubijanje proroka ili navjestitelja.
Duh Božji još jednom pokušava pokrenuti vas ljude da se obratite…»
Duh Božji je to pokušao tako što je, kao u svim vremenima, ljude upozorio na njihove uzroke koji će ih pogoditi kao posljedica, ukoliko se pravovremeno ne promijene, ali teolozi su se ponašali kao uvijek. Budući da lomače danas više nisu suvremene, pa prema tome nije moguće proroka eliminirati ubojstvom, oni su pokušali Božju proročicu ušutkati klevetanjem i ismijavanjem. Onaj tko je vjerovao Božjoj riječi bio je izrugivan kao «apostol vremena kraja».
Devet godina kasnije nakon što je Božji Duh u mnogobrojnim objavama kroz usta proroka upozorio čovječanstvo, duhovni učitelj, brat Emanuel je rekao:
«Božji Duh je upozoravao u svim vremenima, Krist, vaš Otkupitelj, i glasnici svjetla su opominjali.»
Zatim je On govorio o našoj sestri Gabriele:
«Prije više godina, kada je naša sestra primila Unutarnju riječ, vječni Duh se obratio teolozima. Bila su upućena pisma biskupima i takozvanom ‘papi’ koji je na čelu katoličke crkve. Krist je opominjao, Krist je upozoravao, Krist je ukazao na slabosti, Krist je preko usta čovjeka, preko Svog instrumenta, pozivao na obraćenje, govorio je o dolazećem vremenu. On je molio čovječanstvo da se obrati, molio je teologe, biskupe, takozvanog papu, da teže kršćanskom životu, a ne ljudskom. Kakav je bio odgovor? Poruga, podsmjeh, prezir, ismijavanje i još mnogo toga – sve do dana današnjeg.»
Dvije godine kasnije, 1991. Krist je opet načeo tu temu. Ali tada, pošto ljudi nisu htjeli čuti Božju riječ, počelo je jedno drugo vrijeme. Kazaljke velikoga kozmičkog sata gurnute su naprijed. Krist je rekao:
«Prije mnogo godina, Ja Sam preko Svog instrumenta iznova opominjao. Upravo su pripadnici kršćanskih religija koji sebe nazivaju kršćanima, optuživali one koji su govorili o takozvanom vremenu kraja svijeta, da su sljedbenici kraja svijeta koji hoće pobuniti narod kako bi pomoću straha i sličnog izgradili izvanjsku strukturu moći.
Tko im je bio podčinjen? Taj će i danas biti s njima.
Djeco Moja u cijelom svijetu: Nema više natrag! Dižu se poplave. Požari bivaju sve veći. Glad, katastrofe, ratovi i slično već slijede jedno za drugim. Koja će zemlja ostati pošteđena? Zemlja koja je Unutarnje kraljevstvo.»
Iz godine u godinu bivalo je jasnije da Božji Duh nipošto nije stvarao paniku, već je jedino ljude, Svoju djecu, brižno pravodobno upozorio, da ih sačuva od nesreće. Danas (2004.) se o tome više ne može čuti podsmijeh teologa, jer sada i znanstvenici potvrđuju ono što je još prije mnogo godina Božji Duh objavio preko usta proroka.
Sada ćemo u ovoj brošuri staviti božanske objave nasuprot znanstvenim činjenicama. Time će mnogi ljudi dobiti mogućnost da si sami naprave sliku.
Oluje
U Svojoj riječi upućenoj čovječanstvu godine 1997. Bog-Otac je rekao da će Majka Zemlja podrhtavati od oluja. Ali na to nije bilo upozoreno tek 1997. godine. Još 1991. godine Krist je rekao:
«… A atmosfera će davati znake oluje …»
Koje će posljedice imati znaci oluje, upozorio je Krist 1993.:
«O vidite, oluje vremena nisu samo najavljene – one se dižu odnosno bjesne na svim kontinentima. Ali to je tek početak. Čitavi kontinenti se počinju ljuljati jer se Zemljine ploče sve više okreću, budući da se Zemljina magma sve više zagrijava. Stoga se zagrijava i cijela Zemlja. Vi uvijek mislite samo na atmosferu koja je razorena. Ali Ja vam kažem: Magma se zagrijava sve više i više i time se mnogo toga počinje zbivati. Zemlja se zagrijava. Led se otapa. Poplave dolaze, a oluje ih započinju …
Ja sam govorio o olujama vremena koje će Zemlja pretrpjeti. Ali spoznajte, silne će oluje međutim prohujati i kopnom i na taj način će se neke građevine srušiti. Poljima će se oduzeti dobro tlo. To što ste posadili bit će iščupano iz njiva, jer oluje bjesne silno, a one ne haraju samo poljima – to su takoreći uragani koji nastaju i ruše čitave općine, sela i gradove.»
1993. bili smo na to upozoreni – sada 11 godina kasnije to je već stvarnost. Nekoliko znanstvenih rezultata u vezi s tim:
Istraživači su pomoću statističkih podataka o uraganskim aktivnostima utvrdili da su se tropski uragani u sjevernom Atlantiku u periodu od 1950. do 2003. povećali, kako po broju tako i po jačini. 17. 05. 2004. američka National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) je objavila da 2004. godine SAD-u predstoji natprosječna sezona uragana.
U rujnu 2004. preko Karipskog područja prohujala su četiri tropska uragana (Charley, Frances, Ivan, Jeanne). Uragan Ivan slovi kao najjači uragan od 1999. i pričinio je goleme materijalne štete. Sunčana država Florida se u međuvremenu pretvorila u državu nevremena. Naročito teško je pogođen Haiti; tamo je uragan Jeanne prema opreznim procjenama odnio preko 2000 mrtvih. Ne postoji kuća koja nije bila oštećena.
Kako dolazi do tako učestalih jakih tropskih oluja?
Tropske oluje, ovisno o području, imaju različita imena, npr. tajfun u Pacifiku, ciklon u Indijskom oceanu, vili-vili u Australiji i uragan u Karipskom području. Međutim mehanizam nastanka je jednak. Osnovna pretpostavka za nastanak tropske oluje je temperatura vode od najmanje 27 stupnjeva. To ograničava područja nastanka na tropske oceane unutar 15. stupnja sjeverne i južne širine. Samo područje ekvatora je bez oluja jer je tamo preniska coriolis-snaga koja je potrebna za okretanje vjetra. Coriolis-snaga je prirodni fenomen koji se može objasniti Zemljinom brzinom okretanja. Primjerice kada s područja sjevernog pola pušu vjetrovi u pravcu ekvatora, tada bivaju skrenuti nadesno. Na južnoj polukugli to je upravo obrnuto.
Nastajanje uragana započinje uspinjanjem zračnih masa zagrijanih nad oceanom i ispunjenih vlagom. Stvaraju se tornjevi oblaka i energija koja se pohranjuje isparavanjem vode oslobađa se uvis kao kondenzacijska toplina. Zračni stup postaje topliji od svoje okoline, time i lakši, a tlak zraka iznad površine oceana se jako smanjuje. Nastajući uragan poput usisivača sve više privlači vlažan i topao zrak iz okoline. On se sam pojačava u svom nastajanju.
Tropski uragani bi se mogli opisati kao golemi atmosferski toplinski strojevi. Energiju pohranjenu u vrućini tropskih oceana i atmosferi oni pretvaraju u vjetar i valove. Jedan prosječan uragan tijekom jednog dana oslobodi oko 200 puta više energije nego što sve centrale svijeta proizvedu u jednom danu. Veliki uragan može imati promjer od skoro 1000 kilometara i brzine vjetra koje na udare dostižu čak preko 300 km na sat. U središtu se nalazi oko, skoro bez vjetra s promjerom od 15 do 50 km i ekstremno niskim tlakom zraka.
Prosječan uragan dnevno donese oko 20 milijardi tona kiše. Na nekim mjestima za jedan do dva dana izlije se 2000 litara po kvadratnom metru. To odgovara otprilike količini oborina koja u Srednjoj Europi padne u tri do četiri godine. Uragani mogu stvoriti valove visine do 18 metara koji opustoše čitava obalna područja. Uragan oslabi odmah čim dođe nad kopno zato jer mu tada nedostaje opskrba toplom vodenom parom. Zbog globalnog zatopljenja vjerojatno će se ubuduće povećati jačina uragana. Morska područja nad kojima se uragan može stvoriti proširila su se u zadnjih 20 godina za više od 15%. Osim toga smatra se da će se zbog sve većeg zagrijavanja mora sezona uragana produžiti za nekoliko tjedana.
Provjera meteoroloških podataka pokazuje da se u sjevernim područjima sjevernog Atlantika bilježi znakovit trend intenziviranja područja niskog tlaka i područja veoma niskog tlaka s olujnim vjetrom. Smatra se da će naročito u zimskoj polovici godine doći do pojačane aktivnosti oluja nad sjevernim Atlantikom.
Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavača:
©Verlag DAS WORT Max-Braun-Str. 2, 97828 Marktheidenfeld, Deutschland
Slijedi nastavak 4: Tornada, Šumski požari, Suše
Priredila: Ana Jurić