Možda je za ponekog čitatelja mobilni telefon rješenje zagonetke. Jedna ne sasvim prikladna usporedba mogla bi nam pomoći da bolje razumijemo svemirsku riječ.
Zašto mi ljudi imamo npr. mobilni telefon?
Transformirajući je na najnižu razinu, mogli bismo jezgru bića dovesti do usporedbe s mobilnim telefonom. Broj adresata pritom nije ništa drugo nego frekvencija koja se bira u mreži, što u sebi sadrži sve potencijalne frekvencije. Pozivatelj s brojem u svojem mobitelu bira frekvenciju onoga koga treba pozvati i time uspostavlja kontakt s tim jednim specifičnim mrežnim sudionikom iz mreže svih sudionika mobitela.
Da ostanemo u našoj slici: ako korisnik mreže nema broj, dakle frekvenciju sudionika mobitela kojeg želi dobiti, tada ga i ne može dobiti. Drugi sudionik je doduše u istoj komunikacijskoj mreži, ali korisnik ne može s njime komunicirati jer ne može s njim uspostaviti vezu – nema pristup.
Da bih mogao koristiti mobitel, ja, pozivatelj, trebam broj adresata.
Duhovno biće ne treba broj mobitela ovog ili onog oblika života, ovog ili onog duhovnog bića jer ima sve u sebi i komunicira sa svime.
U prenesenom smislu, u odnosu na univerzalno svemirsko jedinstvo, koje govori, moglo bi se kao primjer reći: čovjek je broj. Ako njegov broj nije u čovjekovoj komunikacijskoj mreži tada se čini da ga nema.
Čovjekovo opažanje je više nego ograničeno. Životinja nam npr. može poslati sljedove slika – ali je mi ne razumijemo, jer mi ljudi ne komuniciramo s ljudima oko sebe preko jezgre bića, već samo vanjskim osjetilima, a ako je riječ o udaljenosti, po mogućnosti mobitelom, internetom, e-mailom ili sličnim, i to samo onda kad imamo odgovarajući broj odnosno adresu. Dakle mora na neki način biti omogućeno kliknuti ili birati „broj čovjeka“.
Premda i mi ljudi mislimo i govorimo u sljedovima slika, mi rijetko razumijemo jedni druge a i životinje gotovo ne razumijemo. Također su i komunikacijske veze biljnog i mineralnog svijeta većini ljudi strane, a pogotovo svepovezujuća komunikacija.
Ne baš prikladna usporedba pokazuje da se ljudska komunikacija može označiti kao ograničenje i duhovno siromaštvo.
Životinje naprotiv nisu brojevi nego život u eteričnoj komunikacijskoj mreži Božje ljubavi i ljubavi prema bližnjemu.
Protivna strana, Božji protivnik, zna za sveobuhvatni izvor stvaranja, za svemirsku komunikaciju svemirskog bitka. Stoga on pokušava znanje o tome transformirati naniže u prolaznost, u zemaljsko. To se događa npr. i preko radiovalova, valova bežične telefonije i televizije itd., itd., itd.. Kao što je rečeno: svemirska komunikacija svemirskog bitka bila je transformirana naniže, u materiju.
Pa ipak ta niskotransformirana svemirska Mudrost, koja je za mnoge ljude fascinantna, nije mogla pomoći da makar približno shvatimo kakva se komunikacija stvarno odvija u svemiru. Jer svemirska komunikacija je komunikacijski izvor za sav čisti bitak.
Naš fizički mobitel je primitivan komunikacijski izvor koji se odnosi isključivo na ljude.
Čovjek nema ni odnos prema planetu Zemlji, a kamoli prema sveopćem kozmosu odakle dolazi život.
Nasuprot tome sva duhovna bića su u vezi sa svakim pojedinim planetom, sa svakim suncem, s Vječnim bitkom jer su komprimirani eterični zakon svemira i baštinici beskonačnosti.
Djeca Božjeg kraljevstva su tijekom svojega duhovnog razvoja u razvojnim razinama i preko dualnosti potpuno primila i prihvatila svemirski princip komunikacije. Sva božanska bića su stoga baštinici beskonačnosti, i to u istoj mjeri.
Svemirskom komunikacijom sve je povezano jedno s drugim unatoč različitim stupnjevima zrelosti biljaka i životinja.
Kao što je već izviješteno, biljne i životinjske vrste imaju različite stupnjeve svijesti, već prema svojemu duhovnom razvoju. Veza duhovnog djeteštva prema Bogu Ocu-Majci u njima još drijema. Biljke su još kao klica svrstane u duhovni kolektiv. No i klica, dakle biljni život koji klija, koji se formira, već ima, prema stanju svijesti, odgovarajuće duhovno-božanske čestice. Unatoč različitim stupnjevima zrelosti sve je komunikacijom povezano jedno s drugim i sa svemirskim Jednim, Duhom Stvoriteljem, koji je kao svjetlo i snaga u Svojim stvorovima.
Kad bismo neku životinju – svejedno kojeg stupnja zrelosti – mogli upitati: „Jesi li opterećena?“ tada bi nam životinja, kad bismo to mogli čuti, odgovorila: „Što podrazumijevaš pod opterećenjem?“
Kad bismo dalje pitali: „Jesi li ti postojano u komunikaciji sa svojim Stvoriteljem?“ tada bi nam životinja, kad bismo mogli razumjeti, odgovorila: „Što hoćeš reći riječima ‘u komunikaciji’? – Ja sam u Njegovu zakonu.“
Životinja neće znati što mislimo kad pitamo: „Što je komunikacija?“ Ona jednostavno konstatira: „Ja jesam.“
I kad bismo biljku upitali: „Kako shvaćaš komunikaciju?“ tada bi biljka rekla: „Ne znam što mislite.“
A kad bismo dalje pitali: „Ali ti ipak komuniciraš sa svojim Stvoriteljem!“ tada bi biljka odgovorila: „Pa ja sam u Njemu!“
Odgovor životinja, biljaka, čak i minerala; kamenja bio bi dakle: „Ne znam što misliš. Ja sam struja života. Ja živim iz Boga i u Bogu, Vječnome. Ja sam u Njegovu Duhu.“
U starim spisima prenesena nam je sljedeća usporedba o našoj egzistenciji.
Tada nekolicina ispunjena sumnjom dođoše Isusu i rekoše: „Rekao si nam da su naš život i naš bitak od Boga, ali mi nikada ne vidjesmo Boga niti poznajemo nekog Boga. Možeš li nam pokazati Onoga kojeg nazivaš Ocem i jedinim Bogom? Mi ne znamo ima li uopće Boga.“
Isus im odgovori: „Poslušajte ovu usporedbu o ribama. Ribe jedne rijeke razgovarale su među sobom i rekle: Kažu nam da naš život i bitak dolaze od vode, ali mi vodu nismo niti vidjele niti znamo što je to.
Tada su neke koje su bile pametnije od ostalih, rekle: Čule smo da u moru živi pametna i učena riba, koja zna sve stvari. Pođimo k njoj i zamolimo je da nam pokaže vodu.
Tada neke od njih pođoše tražiti veliku i mudru ribu i konačno dođoše u more gdje je živjela riba i upitaše je.
Kad ih ona sasluša, reče im: O, vi glupe ribe, koje ne razmišljate! No, pametno je vas nekoliko, koje tražite. U vodi živite i krećete se i egzistirate; iz vode ste došle, u vodu se opet vraćate. Živite u vodi, ali to ne znate.
Na isti način vi živite u Bogu, a ipak me molite: pokaži nam Boga. Bog je u svemu, i sve je u Bogu.“ (Evanđelje Isusovo)
Sve čiste bitnosti iz Boga su u svemirskom oceanu, u svjetlosnom eteru, dakle u svemirskom bitku. Masa ljudi gotovo i nema odnos prema „svemirskom oceanu“ jer se masa ljudi takoreći sama nasukala na kopno. Mnogi su sada u potrazi za školjkama da bi iz školjke čuli tko ili što su oni.
Uvijek se postavlja pitanje: što je čovjek učinio sa svojim egom, sa svojim samoljubljem, odnosno sebeljubljem?
Iz knjige:
Svemirsko jedinstvo, koje govori
Riječ univerzalnog Duha
Stvoritelja
Kozmički udžbenik i priručnik
škole Božanske Mudrosti
Iz razgovora s Gabrielom
sastavili:
Martin Kübli i Ulrich Seifert
Priredila: Ana Jurić
DAVID 